Utorak je navečer, 22:10, stižemo na zagrebački glavni kolodvor gdje je živahno i glasno. Kolodvor je krcat mladim ljudima, a svi su uglavnom stranci. Pitamo se kamo svi oni putuju, iako nam je odgovor uglavnom jasan. Dvadesetak minuta kasnije svi smo završili u istom vlaku, onom koji vozi na more, za Split.
Tražimo svoj vagon, jer nam ovaj put nije svejedno u koji ćemo ući. Tražimo vagon s ležajima. U dugačkom vlaku takva su samo dva, a nalazimo ih pri početku reda vagona. U koloni s ostalim putnicima, koji su svi uglavnom mlađi od 30 godina, nalazimo svoj kupe.
Ulazimo u skučeni prostor koji bismo trebali dijeliti s još pet ljudi. Sa svake strane kupea nalaze se tri ležaja, postavljena jedan iznad drugog. Mislimo si kako bi bilo dobro da dio tih mjesta ostane prazan, jer je prostor zaista malen, no znamo da su šanse za to ravne nuli. Naime, vagoni s ležajima potpuno su rasprodani par dana unaprijed i tako će biti cijelo ljeto.
Usluga Vlakom na more
HŽ u ljetnim mjesecima nudi uslugu Vlakom na more, u sklopu koje postoje četiri "spavaće" opcije. Najjeftinija je ležaj u odjeljku za šest ljudi, koju smo odabrali za putovanje od Zagreba do Splita. Cijena karte bila je 21.94 eura, odnosno 14.94 za regularnu kartu i još 7 za rezervaciju ležaja.
Osim ležaja, u ponudi su i postelje, i to u odjeljku za tri, dvije i jednu osobu. U povratku smo izabrali opciju postelje za jednu osobu koja je najskuplja, a razlika je bila drastična. Rezervaciju smo platili 25 eura, a karta nas je sve skupa izašla 39.49, što je i dalje jeftinije od većine autobusnih linija. Inače, postelja u odjeljku za dvije osobe ukupno košta 27.94 eura, a za tri 23.94.
Naše se želje nisu ispunile i u kupe uskoro ulazi mladi par iz Britanije, a za njima još tri prijateljice, također Britanke. Ubrzo shvaćamo da, osim nas, u dva vagona s ležajevima uopće nema Hrvata. Naši su "cimeri" odmah primijetili da je prostor izrazito malen i ulazili unutra jedan po jedan kako bi ostavili stvari. Na rešetkama iznad najgornjih ležajeva nije bilo mjesta za svačije torbe, pa su ih neki ostavili na podu, a neki su ih morali držati na ležaju.
Dobijete jastuk i paketić s posteljinom
Svi smo dobili jastuk i paket posteljine pa smo nakon odlaganja stvari, također jedan po jedan, krenuli postavljati svoje krevete. U paketima se dobije jastučnica i dvije plahte, svi od jako tankog, prozirnog materijala koji podsjeća na deblju paučinu. Osim plahti, putnici dobiju i besplatnu bočicu vode te kroasan koje je podijelio kondukter.
Mladi su u vlaku djelovali jako veselo, neki su ulazili s alkoholnim pićima i sve je jako podsjećalo na nekakav hostel. Ljudi su se krenuli upoznavati i činilo se da bi druženje moglo prerasti u parti. No, nakon 1 sat u noći atmosfera je splasnula, u kupeima su se ugasila svjetla i svi su uglavnom spavali.
Cijeli je put, za HŽ-ove standarde, prošao prilično dobro. Vlak je u polasku kasnio samo 10 minuta, a u Split smo stigli 20 minuta kasnije nego što je bio predviđeno voznim redom. To je sve u svemu daleko bolje nego kad su Indexovi reporteri išli od Osijeka do Splita, a vlak je kasnio sat i 27 minuta.
Ni u jednom kupeu ne radi klima
No u kupeima nije radila klima, što se pokazalo kao jako veliki problem. U početku je u vlaku bilo jako vruće i zagušljivo, ljudi su otvarali prozore i vrata u kupeima i u prolazu kako bi stvorili propuh. Unatoč otvorenim prozorima, vrućina nije popuštala neko vrijeme, a vjetar je puhao kao lud zbog čega su mnogi stavljali majice i druge predmete preko glave. Nakon ponoći temperatura u vlaku je pala, no tada je mnogima koji su zaspali s otvorenim prozorima postalo hladno i tanka plahta ih nije uspjela ugrijati.
U Split smo stigli oko 7 sati ujutro, a vrijeme između buđenja i dolaska na peron iskoristili smo za skupljanje dojmova putnika. Dio putnika izgledao je izmučeno, a jedan nam je mladi Britanac rekao da ga boli glava od propuha.
Britanci: Nije bilo klime, nije mi dobro
"Rezervacije su bile stvarno jeftine, a karte su uključene u naš pass za putovanje vlakom po Europi. Vlak je donekle ispunio moja očekivanja, ali sada mi je jako mučno. U kabini nema klime, cijelu noć smo imali otvoren prozor. Bio je jak vjetar i sada me boli glava. Još nekima je bilo loše zbog toga. Unatoč tome, bilo nam je jako vruće.
Da moram, opet bih putovao ovakvim vlakom, nije loša vrijednost za novac. Ovo mi je inače prvi put da putujem ovakvim vlakom, nisam do sada čuo da nešto takvo postoji", rekao je Nathan iz Londona.
Pričali smo i s njegovim prijateljem Oliverom, koji je rekao da mu je ovo putovanje bilo više pozitivno nego negativno. "Malen je prostor, ali putovanje traje samo osam sati, tako da nije strašno. Upoznali smo drage nove ljude, tako da je sve ispalo super.
U vlaku nema klime i to je veliki problem. Svima nam je bilo jako vruće. Vlak je bio malo prljav, ali prije toga smo putovali vlakom kroz Sloveniju i taj je bio još prljaviji. Putovao bih opet ovim vlakom da moram", rekao je Oliver iz Londona.
Nizozemke: Putovale bismo opet ovim vlakom
"Za vlak smo saznale preko Interrail stranice i učinilo nam se da je to najbolja opcija, da se vozimo po noći i stignemo u Split ujutro. Vlak nije bio baš prljav, zapravo je nadmašio naša očekivanja. Očekivala sam i da će WC biti puno gori jer sam vidjela gore. Cijena je puno niža nego što smo očekivale.
Noć je bila teška zbog velike buke koju je proizvodio vlak, ali probudilo nas je prekrasno sunce i priroda, tako da nam se trenutno sviđa putovanje. Ovo izgleda kao hostel na kotačima, ali prostor je jako mali. Ovo je prvi put da putujem ovakvim noćnim vlakom, a definitivno bih putovala opet", rekla nam je Nizozemka Jasmine.
"Ovo je za mene bilo novo iskustvo. Očekivala sam da će biti gore, mislila sam da će biti odvratnije, ali bilo je prilično čisto. Krevet mi je bio malo tvrd, ali ništa strašno, ionako nije bilo skupo. Samo moraš leći i zatvoriti oči i već si u Splitu, to je lijepo.
Cijena nam je prihvatljiva, a dobile smo i kroasan za doručak i bocu vode. Putovala bih opet ovim vlakom jer je bilo lijepo iskustvo. Inače se u subotu vraćamo noćnim vlakom za Zagreb", kazala je Ann iz Nizozemske.
"Nisam dobro spavao, bilo mi je jako vruće i jako bučno"
"Bilo mi je prilično vruće, nisam baš dobro spavao. Trebalo bi biti klime, prozor je bio otvoren i vjetar mi je puhao u glavu cijelu noć. U početku me boljela glava, a onda je vlak postao jako bučan. Nismo imali pojma da će vlak imati krevete, ukrcali smo se i ostali prilično iznenađeni. Ali dobro je ispalo.
Ali kreveti su bili jako mali i nije bilo mjesta za sve stvari pa smo nešto morali ostaviti na podu. Ali rekao bih da mi se na kraju ipak sviđa, bolje je spavati i ležati nego sjediti", smatra Edward iz Norwicha.
Po izlasku iz vlaka primijetili smo da su naši suputnici preplavili kafiće u blizini kolodvora i masovno ispitivali konobare imaju li WC u kojem se mogu umiti i oprati zube. Vagon s ležajevima imao je po jedan WC i jednu "kupaonu" bez WC-a, u kojoj su bili umivaonik i ogledalo, no voda nije bila za piće, a cijela postava WC-a nije djelovala baš higijenski.
U povratku smo bili sami u prastarom vagonu
U povratku smo htjeli vidjeti kako je to kada si u cijelom kupeu sam i razlikuju li se vagoni s posteljama i ležajevima. Razlika je bila ogromna. Prvo, vagoni s ležajevima su dosta noviji, dok su spavaća kola s posteljom vremeplov koji nas je odveo u doba bivše države.
Iako nam se u jednu ruku svidio plavkasti kolorit i estetika koja bi bila savršena kulisa za snimanje filma jugoslavenske tematike, kupe je djelovao kao da je u to doba zadnji put bio detaljnije očišćen.
Pri ulasku u vlak postojala je posebna procedura. Kondukter nas je dočekao ispred vagona, uveo nas je u naš kupe i zadržao kartu s rezervacijom koju nam je vratio po izlasku iz vlaka. Moramo priznati da nismo baš shvatili tu proceduru. Unutra su bila tri kreveta na kat, a dočekala nas je i uredno složena posteljina te ponovno voda i kroasan na malenom stoliću.
Opet nije bilo klime, dijelovi su bili jako prljavi
Kupe je imao prava vrata, koja su se mogla zaključati iznutra. U ovom kupeu također nije radila klima, zbog čega je u početku bilo jako vruće. Zbog toga smo se morali voziti s otvorenim prozorom pa je kupe prilikom noćne vožnje kroz Liku postao vrlo hladan. Hladnoća nam nije smetala jer smo ovaj put imali pravu plahtu i deku, no ljudi osjetljivi na buku vjerojatno ne bi uspjeli oka sklopiti jer su zvukovi lupanja vlaka uz otvoren prozor bili stravični.
Što se tiče (ne)čistoće, zavjesa koja se mogla razvući preko prozora bila je crna od prljavštine, a ormarići u kupeu djelovali su kao da nikada nisu bili očišćeni. Na njima je bilo dosta prljavštine i prašine. Isti je slučaj bio sa svim ostalim plohama, osim metalnog stolića i posteljine, koja je djelovala čisto. Osim toga, jedan od kreveta djelovao je nagnuto.
Vagon je ovog puta bio poluprazan, a u njemu su bili isključivo Hrvati. Unatoč svim nedostacima, naši su suputnici rekli da im se jako sviđa ova HŽ-ova opcija te da s njom putuju redovito.
"Mi moramo često dolaziti u Zagreb, iz zdravstvenih razloga, tako da često putujemo, svakih par tjedana. Uvijek idemo ovim vlakom, odličan nam je. Možemo ležati i spavati, to nam jako olakšava putovanje. Nama nije prljav, ništa nam to ne smeta, ionako nismo u njemu dugo. Stvarno nam je odlično da postoji takva opcija", rekli su nam Splićani Slavica i Miro.