SVAKI roditelj ponekad pogriješi i to je sasvim u redu. Međutim, stručnjaci upozoravaju kako neke naše navike i greške koje činimo najčešće i nesvjesno doista mogu ostaviti dugoročne posljedice, koliko god mislili da to ''nije ništa strašno". O tipičnim roditeljskim pogreškama koje mogu utjecati na mentalni razvoj djece progovorio je nedavno i liječnik Ranko Rajović, autor NTC sustava učenja koji se primjenjuje u vrtićima i školama u 14 država Europe, uključujući i neke vrtiće u Hrvatskoj.
"Inteligencija nije nasljedna, nasljeđuje se samo potencijal koji treba aktivirati, a u tom je smislu najvažnija rana stimulacija u prvim godinama života djeteta, dok najveći utjecaj na njega imaju upravo sami roditelji", naglašava Rajović koji je specijalist interne medicine iz Srbije te se niz godina bavio istraživanjima u području neurofiziologije i neuroendokrinologije, član je međunarodnog odbora Mense za darovitu djecu te vrlo poznat stručnjak za rani razvoj inteligencije.
Tijekom jednog od svojih predavanja objasnio je koje to greške najčešće nesvjesno rade roditelji te tako negativno utječu na razvoj inteligencije kod djeteta.
1. Ružičasta ili plava soba
Roditelji s veseljem uređuju bebinu sobu još prije njezinog rođenja, ali to bi mogla biti velika greška koja utječe na djetetovu inteligenciju u kasnijoj dobi, savjetuje liječnik. ''Beba u prvih mjesec dana vidi sve mutno, kao da ima dioptriju +20 te primjećuje jedino jake kontraste. Umjesto jednoličnih, ružičastih ili plavih interijera, u dječju sobu trebalo bi barem u tom prvom razdoblju djetetovog života staviti tamne zavjese ili tapete koje će stvoriti kontrast'', objašnjava Rajović.
2. Sprječavanje igre na podu
Dok dijete puže, rukama se oslanja na pod, a takav pritisak na dlan aktivira određene dijelove mozga koji su važni za kasniju inteligenciju, tvrdi Rajović. Neki roditelji brzo podižu dijete s poda, ne žele da se u igri zaprlja ili da rukama unese u usta neku prljavštinu ili nešto drugo što tom prilikom nađe na podu. Međutim, faza puzanja je sama po sebi vrlo kratka i ako se tada ne dogodi specifična stimulacija dlana, propušta se dobra prilika za razvoj mozga.
3. Zabrana skakanja po krevetu
Većina roditelja ne podupire skakanje po krevetu kako se dijete ne bi ozlijedilo i to u potpunosti ima smisla. Međutim, neuroni koji ne rade umiru, a upravo ti neuroni prirodno potiču djecu da skaču. Svaki skok pomiče težište tijela u lijevo ili desno, što rezultira aktivacijom svih mišića kako bi održali ravnotežu prilikom povratka na noge, a upravljanje time je stimulacija mozga. "Umjesto da zabranite djetetu skakanje, radije pripazite na njegovu sigurnost", poručuje Rajović i dodaje kako slično djeluje i vrtnja oko svoje osi koju također roditelji često brane, a ne bi smjeli.
4. Vožnja u kolicima umjesto hodanja
Hodanje je izrazito važno za razvoj mozga, a mnogi roditelji danas djecu voze u kolicima čak do četvrte ili pete godine. Pored utjecaja na kognitivni razvoj, dugo guranje djece u kolicima dovodi i do pojave spuštenih stopala koja danas ima već oko 70 posto djece. Svakako bi djeca trebala što više hodati, a idealno je, kada za to postoje uvjeti, da hodaju bosa.
5. Predugo miksanje hrane
Sa žvakanjem dijete počinje u dobi od šest mjeseci, a do godine i pol dana trebalo bi svakako prijeći s kašica na krutu hranu. Važno je da žvače, da mu se hrana ne miksa i ne usitnjuje na male komadiće jer žvakanje, prema riječima liječnika Rajovića, šalje impulse u korteks, čisti zube, aktivira jezik, pa će se i govor bolje razviti, a važno je i za imunitet.
Čak i ako je bilo propusta u prvim godinama, napominje Rajović, roditelji još uvijek kroz različite vježbe i igre mogu potaknuti razvoj inteligencije kod svog predškolca ili školarca.