NEKIMA je dovoljno četiri sata sna i mogu funkcionirati kao da su se cijelu noć odmarali, dok drugi teško funkcioniraju i nakon osam sati spavanja. Za ovo je, kažu znanstvenici, kriv gen.
Njemačko Sveučilište Ludwig Maximalians proučavalo je odgovore na ankete o spavanju i usporedilo ih sa genima preko 4000 ljudi. Gen ABCC9 utječe na količinu potrebnog sna, a ljudi koji su imali dvije kopije ovog gena spavali su manje od onih koji su imali kopije drugačije verzije istog gena.
Dokaz da su neki ljudi jednostavni skloniji spavanju i umoru tako postoji i u genetskom zapisu našeg tijela, a to znači da se napokon možeš opustiti, i objasniti svojim prijateljima koji skaču od jutra do sutra da jednostavno nisi genetski predodređena za previše kasnonoćnog skakanja.