MAROKANSKI nogometaš Yassine Benrahou bio je nepoznanica dok nije počeo igrati za Hajduk. Stigao je besplatno prošle zime nakon što mu je istekao ugovor s francuskim drugoligašem Nimesom. Dosta skepticizma bilo je oko njega, no iz utakmice u utakmicu pokazuje da je pojačanje za momčad Ivana Leke. Kako se osjeća u Splitu ispričao je u intervjuu za francuski Goal.
Kako se osjećate nakon osvajanja Kupa s Hajdukom, svog prvog trofeja u karijeri?
Nažalost, nismo igrali finale Kupa na Poljudu jer je tako odlučio Savez. Igrali smo na stadionu koji je tri ili četiri sata vožnje udaljen od Splita. Ipak, bio je popunjen 80 posto ili više s našim navijačima. Pratila nas je policija do stadiona, zapeli smo u gužvi. Ljudi su izlazili iz auta i lupali po autobusu.
Ovo je jedna od onih utakmica koje želite igrati zbog pritiska, adrenalina... Kad smo pobijedili, bilo je to oslobođenje od svog tog pritiska. Slavili smo s navijačima, koji su nas dočekali na aerodromu u Splitu. Dočekali su nas s dimnim bombama, bilo je krcato. Tad sam shvatio koliko ljudi vole ovaj klub. Bilo je ludo.
Stigli ste u Hajduk u siječnju. Možete li opisati što vas je tamo dočekalo?
Jednostavno je. Kad sam bio u Nimesu, stvari su bile komplicirane i imao sam priliku otići. Odlučio sam proučiti ponudu Hajduka sa svojim agentom. Vidio sam kakve navijače ima Hajduk i kakvu povijest i sve je dalje išlo prirodno. Hajduk se želi vratiti na vrh i igrati europsko natjecanje svake sezone.
To mi je olakšalo izbor. Četiri mjeseca kasnije osvojio sam prvi trofej u karijeri. Hajduk mi je dao sve što mi je obećao. Klub je sređen, infrastruktura je na visokom nivou, stadion je fenomenalan i imamo 20 tisuća ljudi u prosjeku na svakoj utakmici.
Jednostavno osjećate da ste stigli u velik klub. Hajduk Split je vulkan. Grad, navijači i igrači, svi želimo uživati u europskim utakmicama. Sam grad je predivan, okružen je morem s tri strane. A Hrvati nisu nametljivi, nitko me nije uznemiravao otkad sam tu.
Na početku nije bilo lako, morali ste ulaziti s klupe, no sad ste stalan član prve postave.
Trebao sam u Split doći na ljeto, ali ipak je odluka pala da dođem u prosincu. Mislim da sam prilagodljiva osoba. Dođem i igram nogomet najbolje što mogu. Otvorena sam osoba i volim komunicirati s ljudima.
Na terenu sam znao da se moram izboriti za poziciju, da neću pucnuti prstima i stvoriti se u prvom sastavu. Nakon mjesec dana trener mi je dao šansu. Na treninzima sam davao sve od sebe. Pokušavao sam poboljšati igru cijele momčadi. Kad sam krenuo od prve minute, činilo mi se kao da sam igrao već godinu dana.
Igrate li na svojoj najdražoj poziciji?
Da, igram na svojoj najdražoj poziciji. To je jedna od stvari zbog kojih sam odabrao Split. Uvijek sam igrao na krilima, a sad mogu ispuniti svoj potencijal, kad igram desetku. Kad sam se prije potpisa čuo s trenerom i sportskim direktorom, shvatio sam koliko su me detaljno istražili. To mi je dalo ogromno samopouzdanje. Znao sam da će trener znati kako me treba koristiti.