DERBI 29. kola HNL-a između Osijeka i Hajduka završio je 0:0. Tako je i treća od četiri utakmice ova dva kluba u tekućoj sezoni završila bez pobjednika, a tri boda je uspio uzeti samo Osijek u prvom ogledu na Poljudu. Utakmicu je velikim dijelom obilježio kaos koji je odlukama u dva kaznena prostora izazvao glavni sudac susreta Fran Jović.
Utakmica je u većem dijelu odigrana točno onako kako je Nenad Bjelica htio, planirao i pripremao. Još jednom je pokazao da zna vrhunski skautirati protivnika i oduzeti mu najjače oružje, a posebno je impresivan u tom segmentu protiv Hajduka. Osijek će tako ostati jedini klub HNL-a koji Bijeli neće pobijediti ove sezone.
Ipak, dojam je da Osijeku ponovo nedostaje jedan koračić, detalj koji čini razliku i nijansa koja dijeli prvo i drugo mjesto. Taj koračić, kao i sve stepenice koje su do tog dijela besprijekorno sagrađene, također je posljedica Bjeličinih trenerskih navika.
Hajduk se nije pojavio u prvom poluvremenu
Razina kvalitete između domaćina i gosta bila je najvidljivija u prvih 20 minuta utakmice. Osijek je agresivnim, ali pametnim pristupom u potpunosti Hajduku oduzeo mogućnost građenja napada od golmana.
Bilo je vidljivo kako je Osijek ciljano tjerao Hajduk da odigrava povratne prema Kaliniću, a onda bi brzim iskakanjem na stopere oduzeo opciju pasa. Uslijedila bi duga lopta kada bi Žaper i Nejašmić vrhunski koristili to što je Krovinović ostajao preduboko, a Grgić preširoko.
Dambrauskas je pokušao iznenaditi Osijek s nekoliko rotacija u posjedu i neobičnim ulogama, ali predugo je Hajdukovo uhodavanje trajalo za odlučnog domaćina. U sredini terena Osijek je u potpunosti odnio pobjedu u oba smjera, a ključnu ulogu odigrao je Nejašmić koji je brzom i preciznom distribucijom stalno gurao loptu iza leđa Hajdukove vezne linije, koja je ostala u raskoraku.
Hajduk je bio na konopcima nekoliko puta, ali Osijek nije išao na nokaut
Prvih 15 minuta drugog dijela bio je jedini period igre u kojem je Hajduk djelovao dobro. Osim Osijekovog povlačenja, ključnu ulogu odigrala je rotacija Melnjak-Krovinović u posjedu čime su stalno dolazili u situaciju dva na jedan protiv Kleinheislera na krilu i lagano su izlazili s loptom u sredinu terena.
Posljednjih pola sata, kao i u svakom derbiju, ključnu ulogu uglavnom su igrali nervoza, što racionalnije usmjeravanje preostalih snaga i smrtni strah od pogreške koja bi u sekundi prosula sve ono za što su se igrači borili.
I u tom dijelu susreta Osijek je bio opasniji, njegove tranzicije iz obrane u napad bile su mnogo brže, a ukupna statistika koja kaže da je imao 17 nasuprot 11 udaraca je za derbi ekipa koje žele naslov poprilična razlika. Posebno protiv suparnika za koji igraju Krovinović, Livaja, Sahiti i Kalinić.
Ipak, nedostajao je onaj završni dodir. Ona nagla provale snage u trenucima kada je protivnik uzdrman i na konopcima, a tebe samo jedan dobar udarac dijeli od pobjede nokautom. Bjelica će još jednom zadovoljno ustvrditi da je njegova momčad bila bolji suparnik i biti sto posto u pravu, ali je iz ovog susreta morala izvući više.
Bjelica ne može protiv sebe. To je nešto s čim Osijek mora živjeti
Bjelica naprosto ne može protiv sebe. Već je u prvom ovosezonskom domaćem derbiju protiv Hajduka bio bolji od suparnika, ali nedostajalo je kvalitetnije organizacije u posljednjoj fazi napada u situacijama kada je trebalo kapitalizirati razliku na terenu.
Osijek je češće dolazio u završnicu, ali često se radilo o udarcima izvan kaznenog prostora ili kroz blok. Nedostajalo je više igrača u završnici, a time i opcija kod posljednjeg dodavanja. Teško je u ovakvim utakmicama stvarati čiste situacije, ali dojam je da ih Osijek u fazi napada uvijek igra barem nijansu ziheraškije nego što je potrebno.
U pomalo simeoneovskoj dogmi da je prvi zadatak biti stabilan i ne primiti gol, Osječanima nedostaje rizika koji će im donijeti sva tri boda. Takav mentalitet Bjeličin je trenerski identitet otkad je stigao u ligu.
Nekad će mu takav pristup, kao protiv Dinama, donijeti tri boda jer će Mance iskoristiti odbijanac u završnici utakmice, ali gol iz prekida, udarca izvana ili drugog oblika niskorizičnog napada ne može stići svaku utakmicu. Klub s takvom filozofijom svog trenera naprosto mora živjeti svjestan najboljeg i najgoreg što ona donosi.
Zbog te filozofije su Osječani najtvrđa i najbolja momčad u derbijima, ali zbog toga imaju i velikih problema kada se nasuprot njih nađu tvrde i zatvorene ekipe protiv kojih se potrebno puno više otvoriti, a reaktivniji stil ne donosi previše ploda.
Dinamo je slabiji nego posljednjih sezona, a Osijek mu je blizu i nedostaje mu jedna prava pobjeda da do kraja zapali sve ambicije. Ako Osijek na kraju ostane kratak za bod, dva ili tri, ovaj derbi bit će jedna od onih utakmica koje su mu presudile.