HRVATSKA je u posljednjoj utakmici grupne faze Eura za mlade poražena od Engleske (1:2), ali će igrati četvrtfinale protiv Španjolske.
Time je ostvaren najveći rezultatski uspjeh mlade reprezentacije, koja je prvi put u svojoj povijesti prošla grupu na Euru. Priča o dosadašnjem dijelu turnira, ali i čitavoj ovoj generaciji, savršeno može stati u dva trenutka. Prvi je gol Curtisa Jonesa, a drugi je bomba Domagoja Bradarića.
Curtisov gol je slika mlake i preplašene Hrvatske, Bradarićev je slika šampiona koji zna što želi i kojeg želimo gledati što češće. Igor Bišćan sada više ne smije sumnjati u to kakvu generaciju ima u svojim rukama.
Sve je bilo spremno za priču o velikima i malima. Bradarić ju je pokopao
Uoči Europskog prvenstva dominirale su najave (ne iz redova reprezentacije) kako Hrvatska želi "što skuplje prodati kožu", a glavni cilj je ne osramotiti se u izrazito snažnoj skupini. Da je skupina izvrsna, uvjerili smo se u manjoj mjeri i u grupnoj fazi. Zapravo, dovoljno je samo na papiru pogledati kadar Engleske i Portugala. Kvaliteta i dubina koju imaju na skoro svakoj poziciji jako su impresivne, a najbolji igrači već godinama igraju velike uloge u najboljim ligama na svijetu. Konačno, Transfermarkt nije matematički savršeno precizan, ali činjenica da te dvije reprezentacije procjenjuje tri do četiri puta više od Hrvatske dovoljno je indikativna.
Kad je Engleska vodila 2:0, sve je bilo spremno za klasični narativ o velikima i malima koji su često bespomoćni pred novcem, kvalitetom ili nekim drugim resursom koji onaj veći ima u puno većoj mjeri. Urednici i novinari diljem države već su imali spreman prst na Enteru za tekst kojem je u naslovu bila "hrabra Hrvatska koja se ipak nije mogla oduprijeti moćnoj Engleskoj".
Onda je stigla 91. minuta. Majer se lažnjakom izbacio na svoju jaču, lijevu nogu i kada su svi očekivali centaršut, proslijedio je loptu do Bradarića. Lilleov bek namjestio si je loptu jednim dodirom, a onda probio sjajnog Ramsdalea neobranjivim udarcem u rašlje. Trenutak je bio poseban, završnica je bila dramatična, ali Bradarićev gol samo nam je potvrdio ono što smo znali. Ova Hrvatska nema se koga bojati.
Hrvatska koja želi igrati i Hrvatska koja želi ne primiti gol
U sve tri utakmice, a naročito u posljednje dvije, Hrvatska je izgledala sjajno svaki put kad je htjela igrati i kad je izašla iz okvira autsajdera koji će živjeti isključivo od suparnikovih poklona. Bišćan je pokazao da i u posjedu i u obrani ima sustavna rješenja za modernu i poletnu Hrvatsku koja ima dovoljno talenta da pobijedi bilo koga.
Ivanušecova šansa iz prvog dijela, kada je izbio sam pred engleskog golmana, stigla je kao posljedica visokog pritiska za koji su Englezi rijetko imali prava rješenja. Svaki put kad je Hrvatska odlučila izaći na suparničku polovicu i poremetiti suparnikov napad, držala je ravnotežu utakmice. Svaki put kad bi se povukla i čekala da vidi što će se dogoditi, kao u prvom dijelu nakon što je presing par puta puknuo na desnoj strani obrane, Hrvatska je izgledala kao momčad kojoj se utakmica događa, a ne kao ona koja igra. Drugi gol Engleske, u kojem se lopta desetak sekundi prešetava po kaznenom prostoru, a veznjaci kasne u blok, prava je slika takve Hrvatske.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Isto je bilo i u napadu. Svaki put kad je igrala u krutoj formaciji bez rotacija, Englezi bi s lakoćom u obrani na čovjeka pokrili sve igrače i Hrvatska nije mogla s loptom proći prvu liniju obrane. Svaki put kad je Ivanušec ušao s krila na dodatnog veznog igrača, kada je Bradarić otišao široko i visoko u prostor i kada je Moro potegnuo prema naprijed, Hrvatska je Engleskoj radila ogromne probleme. Stvorila je tri čiste šanse osim gola i nekoliko situacija koje su propale zbog tehničko-taktičkih grešaka u završnici, ali stalno smo imali dojam da Hrvatska - može. Tim je veća frustracija bila kada je izgledalo kao da ne želi.
Vrijeme je da Bišćan u potpunosti otpusti kočnice
Otkad je preuzeo mladu reprezentaciju prije godinu i pol dana, Igor Bišćan je napravio velike stvari. U samo nekoliko utakmica reprezentacija je doživjela zaokret od sporog i dekadentnog do modernog i poletnog nogometa. Atmosfera, kohezija i govor tijela igrača vidno su bolji nego prije, a s prolaskom grupe ova generacija iza sebe već ima i veliku priču.
Pred Bišćanom je ostao još samo jedan zadatak - u potpunosti osloboditi talent koji ima na raspolaganju, ukalupiti ga u sustav kojem je početna premisa da ova Hrvatska može igrati protiv bilo koga. Rijetko koja reprezentacija ima dominantnog stopera poput Vuškovića, krilo u tijelu beka poput Bradarića, vođu poput More, plemenitog igrača poput Majera i buldoga poput Ivanušeca.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Periodi odlične igre od 30 ili 40 minuta moraju se produljiti. Ne smiju, barem u tolikoj mjeri, biti isprekidani periodima u kojima Hrvatska igra pod ručnom, čime suparniku besplatno predaje prostor i vrijeme. Na kraju krajeva, cilj mlade reprezentacije je dati talentima šansu da okuse reprezentativni nogomet, dati im šansu da igraju protiv najboljih vršnjaka na svijetu i da napreduju kako bi se pripremili za seniorski nogomet.
Ova reprezentacija može i mora biti gospodar vlastite sudbine. Priče o velikima i malima za njih ne važe. Oni su pokazali što su od to dvoje.