KAD NBA klub odluči iskazati počast nekoj od svojih legendi podizanjem njezina dresa pod svod dvorane, obično se ceremonija održi prije početka utakmice ili na poluvremenu. Ali Manu Ginobili je veći od utakmice.
Okršaj San Antonio Spursa i Cleveland Cavaliersa bio je samo uvertira za događaj večeri.
Nitko više nikad neće nositi crni dres s mamuzama i brojem 20.
Uvertira je prošla uspješno, Spursi su pobijedili Cavse bez Ante Žižića 116:110. Bio je tu Tim Duncan, pokraj čijeg je već umirovljenog dresa smještena Manuova dvadesetica. Bio je tu i Tony Parker, koji je ljetos napustio Spurse nakon 17 godina i prešao u Charlotte Hornetse. I ne samo to, igrom slučaja Hornetsi su dvije večeri ranije kod kuće igrali sa Spursima, a Parker je nakon utakmice s njima otputovao u San Antonio kako bi prisustvovao ceremoniji.
Naravno, bio je tu i Gregg Popovich, jedini čovjek iz kvarteta koji je protekla dva desetljeća činio kostur dinastije Spursa, a i dalje je u klubu. Osebujni trener održao je sebi svojstven govor i prisjetio se Argentinčevih mlađih dana, kad je još pokušavao ukrotiti njegov prekrasan divlji stil igre.
"Morao sam naučiti prestati govoriti: 'Manu, kvragu, je li to bilo potrebno? Zašto?' Jer on bi odgovorio: 'Ja sam Manu i to je ono što radim.' I tako uvijek isponova. Pogledao bih Tima i Tonyja, a oni bi samo slegnuli ramenima. I išli bismo dalje."
Tako su Spursi funkcionirali svih tih godina. Tako su Pop, Tim, Tony i Manu zajedno osvojili četiri naslova prvaka - 2003., 2005., 2007. i 2014.
"Tako je momčad bila posložena, svi smo trebali jedni druge. Bez Manua ne bi bilo ni naslova."
Svih 16 godina NBA karijere proveo je u Spursima, ali Ginobilijeva karijera bila je puno više od tih 16 NBA sezona. Jedini je čovjek u povijesti koji uz NBA prsten ima i olimpijsko zlato (s Argentinom 2004.) i naslov Eurolige (s Virtus Bolognom 2001.). Pamtit će ga se i kao čovjeka koji je popularizirao eurostep i kao čovjeka koji je usred utakmice nokautirao zalutalog šišmiša u letu. Iako nikad nije bio igrač za "bolesne" brojke, zbog njegova nikad ukroćenog stila igre pamtit će ga se kao istinsku legendu. Ne samo NBA lige nego košarke općenito.