IZA ZLATKA Dalića je najgori turnir u sedam godina otkako je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Euro u Njemačkoj je za Hrvatsku gotov već u skupini nakon što je uzela tek dva boda iz tri susreta uz gol-razliku 3:6. U velikoj anketi pitali smo vas o Dalićevoj sudbini, a 56% od vas 86 tisuća glasalo je za to da Dalić više ne treba biti izbornik.
No HNS mu je u ožujku prošle godine produžio ugovor. On sada vrijedi do kraja ciklusa za Svjetsko prvenstvo koje će se za dvije godine održati u Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Kanadi i vrijedan je 1.5 milijuna eura godišnje. Izvjesno je da će Dalić ostati ako želi, ali ovo su ključna pitanja na koja mora odgovoriti, i sebi i hrvatskoj javnosti.
1. Zašto se godinama nije zvala zamjena za Brozovića?
Brozović je na ovom Euru bio jedan od najlošijih hrvatskih igrača. Je li riječ o manjkavom podražaju saudijske lige ili samo o lošoj formi, teško je reći, ali je bolnije nego ikad bilo to što Hrvatska za njega nema zamjenu.
Žalosno je to što ju Dalić nikad zapravo nije ni tražio. Svojevremeno su i Nikola Moro i Josip Mišić i Kristijan Jakić bili preskočeni u pozivanju, makar kao zamjena za slučaj krajnje nužde i ozljede ili suspenzije ključnog igrača ekipe. Umjesto toga, Dalić je često zvao pet napadača ili šest stopera iako je bilo jasno da ih većina ni u teoriji ne može zaigrati.
2. Koliki utjecaj imaju seniori?
Dalić je poznat po tome da dugo, a prema mnogima i predugo, drži igrače u visokom statusu na račun starih zasluga. Luka Modrić već godinama igra u Realu kao čovjek za zadnjih pola sata jer fizički više ne može pratiti ovaj nivo igre.
Dobar primjer toga je i Ivan Perišić koji je, iako je bio polomljen šest mjeseci, dobio šansu i to na lijevom beku prije Borne Sose. Dalićevi afiniteti prema seniorima vidjeli su se i kad je Modrić ponovno dobio prednost pucanja penala ispred Andreja Kramarića koji je po tom kriteriju u vrhu europskih igrača.
Osim toga, na Modrićev nagovor odustao je i od zamjena protiv Albanije, a nakon turnira se ispričao Domagoju Vidi što nije dovoljno igrao. Mnogi ovo smatraju ključnim problemom jer je jasno da Hrvatska vrlo brzo treba sprovesti barem djelomičnu smjenu generacije.
3. Po kojem kriteriju se slažu obrana i napad?
Dalić je između Španjolske i Albanije, a onda Albanije i Italije, napravio po četiri izmjene u početnom sastavu. Na svakoj utakmici je promijenio barem polovicu obrane, a nekim igračima poput Gvardiola je mijenjao ulogu i poziciju.
Naravno, takva praksa po sebi nije sporna, ali s obzirom na viđeno, dojam je da su se izmjene radile napamet, dok god se ne pogodi pobjednička momčad i formula. To je dugo vremena problem i u odabiru napadača.
Na zadnja tri turnira Dalić napadače mijenja vrlo često. U slučaju da onaj koji starta ne zabije gol, velika je šansa da će iduću utakmicu započeti na klupi bez obzira koliko dobro ili loše odigrao izvan toga. Odabir napadača u Hrvatskoj nije slijedio logiku igre, već bjesomučno mijenjanje napadača dok ne zabiju gol.
4. Je li zaboravio svoj princip o pozivanju?
Ovo je točka koja se Daliću često zamjerala u kvalifikacijama, iako se može sa sigurnošću reći da nije bitnije utjecala na probleme koje je Hrvatska imala na Europskom prvenstvu. No izbornik je više puta govorio o tome da će igrati i biti pozivani samo oni koji imaju minutažu u klubu i u formi su.
Suprotno tome, poziv su često dobivali oni kojima bi se preko reprezentacije "oživljavala" sezona. Isto tako, često su preskakani ili prekasno pozivani oni koji su, prema kriterijima koje Dalić sam ističe, zaslužili poziv.
5. Zašto je zvao četiri krila ako igra bez krila?
Dio javnosti nije se slagao s pozivima Marku Pjaci i Marcu Pašaliću. Dalić je više puta naglašavao da je hrvatska liga inferiorna i još je u Kataru pričao kako "moramo biti realni jer imamo napadače iz HNL-a".
No to ga nije kočilo da pozove Pjacu koji je u istoj ligi u drugoj polusezoni imao dva gola i asistenciju te Marca Pašalića koji je imao dva gola i tri asistencije u istom periodu. Tada je bilo za očekivati da će Hrvatska igrati s krilima i da Dalić na tim pozicijama treba dubinu.
No Hrvatskoj je na čitavom turniru falilo širine u igri jer na krilima nisu igrala krila nego napadači ili veznjaci. Luka Ivanušec, koji je tamo već sjajno igrao u Ligi nacija i koji je dobro igrao u Feyenoordu, praktički nije dobio šansu, a čak je i rekonvalescent Perišić igrao na beku, a ne na krilu.
Sve su ovo legitimna pitanja na koja Dalić dosad nije dao odgovor, a mogli bi uvelike odrediti razinu povjerenja javnosti prema njemu što je često ključna stavka za uspješnost jednog izbornika. U suprotnom, već nakon prvog novog kiksa, pitanje o njegovom odlasku će se ponovno postaviti.