DINAMO je remizirao protiv Hajduka na Maksimiru (0:0). Time je propustio smanjiti zaostatak od sedam bodova za splitskim klubom, ali je ostao u igri da eventualnim pobjedama u dvije odgođene utakmice dođe jako blizu najvećem rivalu. S obzirom na to kako su izgledali u jednom dijelu ove polusezone, Plavi su na kraju izvukli najbolje što su mogli.
Dinamo je kontrolirao ritam utakmice i Hajduku, koji je došao po bod, nije dozvolio da mu ozbiljnije ugrozi gol. No, prema naprijed je kreirao vrlo malo, a u posjedu je bio spor i neefikasan. Problem je to koji je vidljiv već neko vrijeme pod Sergejem Jakirovićem, a Dinamovi navijači prozivaju svoje igrače zbog slabe forme, nedovoljne konkretnosti ili, jednostavno, manjka kvalitete.
Jedan od onih koje se najčešće i najviše kritizira je Martin Baturina. Dvadesetogodišnja desetka Dinama već je prošle sezone dospjela na radar velikih inozemnih klubova i procurile su informacije o tome da je Dinamo odbio velike ponude, one koje bi ga svrstale u rang najvećih klupskih transfera, kako bi stasao i pomogao momčadi da izgura sezonu.
Transfermarkt ga po zadnjoj verziji procjenjuje kao daleko najvrjednijeg igrača lige. Prema spomenutom izvoru, Baturina vrijedi 18 milijuna eura što je skoro triput više od idućeg na listi, Luke Vuškovića kojeg Transfermarkt procjenjuje na 7 milijuna eura.
Sada igra i izgleda kao netko tko vrijedi mnogo manje, a na momente djeluje kao igrač koji nema mjesta u prvoj postavi Dinama. Baturina je odigrao loše završnicu polusezone i s pravom se može pričati o krizi. Ako se stvari sagledaju iz malo šire perspektive, ona je logična i očekivana, a Dinamo mu nikako nije napravio uslugu s ovim kako ga je koristio.
Sjajno započeo sezonu pa se ugasio
Baturina je na najbolji mogući način otvorio sezonu. Bio je strijelac jedinog pogotka u derbiju s Hajdukom u Superkupu kojim je Dinamo stigao do trofeja. Impresivan je podatak da mu je to bio čak četvrti gol protiv bivšeg kluba u (dotad) šest utakmica, koliko je odigrao protiv Bijelih.
Dinamo se uskoro okrenuo europskim obvezama. Glatko je prošao Astanu, a onda je uslijedio dvomeč s AEK-om. Već prije prvog susreta je Baturina bio upitan zbog bolesti. Dobio je 19 minuta na Maksimiru, a u Ateni nije odigrao ni minute.
Oporavio se do Sparte, protiv koje je odigrao 65 minuta na Maksimiru. Startao je i u nevjerojatnom porazu u Pragu te je na 3:0 vratio nadu Dinamu i zabio jedini gol Plavih na utakmici koja je završila još jednim ispadanjem.
Otad se skoro potpuno ugasio kad je u pitanju konačan doprinos u vidu golova i asistencija. Protiv Rijeke na Maksimiru je iznudio penal, a jedini gol u HNL-u ove sezone bio je vrlo vrijedan. Lijevom nogom je zabio golčinu protiv Lokomotive kojom je Dinamo izjednačio protiv gradskog suparnika te na kraju u drami odnio sva tri boda.
Što kažu brojke?
Tako je Baturina zasad, gledajući sva natjecanja, na polusezonu otišao s učinkom od tri gola i dvije asistencije u 27 nastupa. Za gol ili asistenciju mu je potrebno u prosjeku 398 minuta, što je poražavajuća brojka.
Primjera radi, prošle sezone je u HNL-u imao šest golova i čak 13 asistencija, a do polusezone je skupio četiri gola i četiri asistencije samo u nacionalnom prvenstvu. S obzirom na to da je iza njega godina dana seniorskog nogometa i da sad ima važniju ulogu u ekipi, očekivalo se da će imati još bolje brojke.
No, elementarna statistika često zna biti zagađena i lako ju je pogrešno interpretirati bez dodatne analize i stavljanja u kontekst. Kada se pogleda nešto naprednija statistika, Baturinine brojke su daleko od loših.
U većini kreatorskih i ofenzivnih statistika je u vrhu ili blizu njega među ofenzivnim veznjacima s barem 35% odigranih minuta u HNL-u, a njegova relativna pozicija u kategorijama se bitnije ne mijenja ni kad ga se usporedi sa svim veznjacima lige.
Razvidno je da postoji velika razlika između dojma i konkretnog učinka s jedne te naprednih brojki s druge strane. Postoji solidan broj HNL veznjaka koji su ove sezone učinkovitiji igrači od Baturine iako slabije kreiraju višak i za sebe i za suigrače. Kako to objasniti?
Zašto brojke sugeriraju jedno, a dojam i učinak sasvim drugo?
Dio razlike se može objasniti malim uzorkom i srećom, odnosno pomanjkanjem iste. Suigrači su promašili neke šanse kojima su Baturini "oduzeli" asistencije, a 15 odigranih utakmica je jako mali uzorak na kojem konverzija (i njegova i ona od suigrača) jako varira.
Treba uzeti u obzir i kontekst ekipe. Dinamo ne igra dobro, većina igrača tek traži ulogu u ekipi i Jakirović zasad nije uspio svoje ideje pretočiti u kvalitetnu izvedbu. Zbog toga skoro svi igrači u momčadi, pa tako i Baturina, trenutno izgledaju dosta lošije u odnosu na stvarnu kvalitetu.
Važan faktor je i umor. Dinamo je u dosadašnjem dijelu sezone odigrao 31 utakmicu, a Baturina je propustio samo tri ako ne računamo kup utakmice protiv niželigaša. Uz to je odigrao i dvije utakmice za mladu reprezentaciju te je u posljednjem ciklusu nakratko ušao i u obje utakmice za seniorsku vrstu.
Ovakav pad je sasvim očekivan, a Dinamo mu nikako nije napravio uslugu
Ako je potrebno posebno napominjati, onda je sad vrijeme za to - najteži izazov za mladog igrača nije taj da pokaže koliko vrijedi, nego da konstantno igra na zadovoljavajućoj razini. Nije čudno da se Baturina upravo s tim muči, ali na njegove igre i dojam o njemu kao igraču jako je utjecalo sve ono što se u Dinamu događalo ovo ljeto i tijekom polusezone.
Ključan trenutak, barem iz te perspektive, bio je odlazak Luke Ivanušeca, a u manjoj mjeri i Josipa Šutala. Njih dvojica nisu bili samo ključni ili najbolji igrači, nego igrači koji uz Brunu Petkovića i Josipa Mišića diktiraju tempo, organiziraju igru i stvaraju prednost.
Baturina je bio u idealnoj poziciji kao spojka između Ivanušeca i Petkovića. U njima je imao dva starija igrača koja su na sebe morala preuzimati puno veću odgovornost u igri i koji bi svojom klasom radili razliku koja pomaže Baturini da sakrije određene mane u svojoj igri.
Ivanušeca više nema i netko mora podnijeti njegov kreacijski teret i učinak u vidu asistencija i golova. Baturina se nameće kao logično, a možda i jedino rješenje, ali tek sad vidi i osjeća koliko je dalek put od talenta (i to ogromnog) do čovjeka koji može u Dinamu biti nositelj. Ukratko, Dinamo više nema toliko nositelja uz koje bi klinci stasali u lakšim uvjetima.
U svemu tome ni Dinamo mu nije puno pomogao. Gurao ga je u igru na silu, čak i kad se vidjelo da se treba odmoriti, kao u zadnje dvije utakmice sezone kada je, prema Jakirovićevim riječima, danima imao temperaturu od skoro 40 stupnjeva.
Baturina je u završnici napada često donosio krive odluke, ali od njega se jednostavno očekuje previše. Kada se igrač od 20 godina, koji ne reagira dobro na malo grublju igru, mora spustiti po loptu do centra, stvoriti višak i pucati po golu ili kreirati šansu, onda su to uvjeti u kojoj su mu mogućnosti za uspjeh vrlo malene.
U tom smislu, Dinamo nije bio ni fer prema svojem najvećem dragulju. U vrlo kratkom roku ga je iz skoro pa laboratorijskih uvjeta razvoja prebacio u status da se od njega očekuje da na svakoj utakmici radi razliku, koliko god fizički to bilo zahtjevno i koliko god momčad bila nesinkronizirana.
Zimska pauza bila je prijeko potrebna cijelom Dinamu, a posebno njegovom najvrjednijem igraču. Iza njega je najizazovnija polusezona u karijeri, koja mu je pokazala koliko je težak put od potencijala do ozbiljnog igrača. Već će nastavak prvenstva reći je li mu taj teret prevelik.