Foto: FAH
"Treba uočiti da problem potječe od političkog nesnalaženja domaće elite, i to ne samo aktualne vlade", smatra Kulić naglasivši da Hrvatska pati od nedostatka integralnog sustava privređivanja, gdje prevladava gotovo isključivo pogubni trgovački model gospodarenja resursima.
Slično razmišlja još jedan ekonomski analitičar Guste Santini koji naglašava da je optimalni put izlaska iz krize, čak i ako je temeljen na tuđem iskustvu, moguće pronaći jedino ako se zna konkretan, strateški ekonomsko-politički cilj.
"Puko načelno pozivanje stranih investitora – bez kriterija, naime – a koji će ljubazno otkupiti sve naše grijehe, nije ništa doli opasna zabluda", smatra Santini dodajući da bi nužno bilo definirati utemeljenu industrijsku strategiju na duži rok, s obzirom na resurse poput prirodnih i kulturnih, imajući u vidu i regionalne posebnosti.
Santini naglašava i rizičnost orijentacije stranom privatnom kapitalu u postojećim okolnostima, jer je interes takvih ulagača po definiciji okrenut isključivo vlastitoj koristi.
Santini tako za Deutsche Welle podsjeća da se oni u pravilu evakuiraju prema tržištima s manje otpora, čim se profit započne smanjivati, a npr. sindikati stanu iskazivati neku vrstu nezadovoljstva.
"Za njima ostaje pustoš", zaključuje ovaj stručnjak, "pa treba izbjegavati brzopleto uvođenje nacionalne privrede u globalno okružje po diktatu neoliberalnoga tzv. vašingtonskog konsenzusa. Ne smijemo si dopustiti toliku pogrešku", kaže Santini na kraju.