KOJEM Franji Tuđmanu se vraća ovaj novi HDZ?
Onom koji je, kako kaže Vladimir Šeks, bio toliko bolestan da nije znao što potpisuje u pregovorima o granici s BiH ili onom koji je, kako kažu njegovi suradnici, bio sasvim uračunljiv dok je 1999. godine potpisivao ono što Tomislav Karamarko sada naziva "odricanjem od dijela suvereniteta"?
I eto, baš kad se HDZ počeo vraćati Tuđmanu, već mora od njega bježati.
Ako ga žele braniti, moraju reći da nije bio normalan. Ako ga žele veličati, moraju priznati da je svjesno potpisivao sporazume za čiju ratifikaciju HDZ odbija glasati.
Kako god okrenuli, ne valja.
Težak teret tuđmanizma
Valjda sada konačno shvaćaju da je teglenje Tuđmanove biste po stranačkim skupovima jedno, a šlepanje za njegovom politikom očito nešto sasvim drugo.
Ne samo ovom prilikom u vezi sporazuma s Alijom Izetbegovićem, nego i u vezi zataškavanja ratnih zločina zbog kojih generali završavaju u Haagu, zbog privatizacijske pljačke koja dolazi na naplatu, zbog mafije, korupcije i općenito, udaranja temelja za opću propast.
Ali i u vezi Vladimira Šeksa, naravno.
Samo takav tvrdokorni izdanak Tuđmanova režima može svog pokojnog vođu braniti tvrdnjom da je na dužnosti bio toliko bolestan da su ga uspjeli zbuniti do te mjere da nije uopće znao što potpisuje. To je nešto što se očekuje od ovog prekaljenog cinika koji smatra da je bolje prodati priču da predsjednik nije bio normalan, nego da je bio politički štetočina.
Samo mu Bog može pomoći
To što pritom teško optužuje i samog sebe, kao i čitavu bulumentu hadezeovaca koji su poslušno slijedili bolesnog vođu, gledajući ga kako ne zna što radi, Šeksa ne opterećuje previše. Barem ne nakon svega što ga je prestalo opterećivati u ova dva desetljeća.
Ruku na srce, to što sada Šeks izjavljuje davno je već napisao Andrija Hebrang. U pismu bolesnom vođi, dajući ostavku na mjesto šefa Tuđmanova liječničkog konzilija 1998. godine, Hebrang je napisao rečenicu koja je bila jasna poruka svima koji ga slijede: "Predsjedniče Tuđman, Bog vam pomogao u razlikovanju dobra i zla".
Jer, očito je samo viša sila tu mogla intervenirati. Kad se već nitko drugi nije usudio.
Pri zdravoj pameti
Oni, pak, koji nas uvjeravaju da je Tuđman bio pri zdravoj pameti kad je Izetbegoviću davao dijelove teritorija za koje današnji HDZ tvrdi da pripadaju Hrvatskoj, zapravo čine još veću štetu bivšem predsjedniku. Jer, tko bi potpisivao nešto što se ni jedna vlast nakon toga nije usudila ratificirati, a sada se naziva "odricanjem od suvereniteta na dijelu teritorija"?
Sreća je jedino u tome što HDZ nikad nije imao problema s licemjerjem.
Naime, kad god je zaurlao da neće trgovati teritorijem, potpisao je neki papir kojim ga se odriče. Sjetimo se ZERP-a, sjetimo se Savudrijske vale. Sada se, pak, glasno zaklinje u Tuđmana i još glasnije poništava njegov sporazum o granici.
To ne bi bio problem za Sanaderov HDZ. Ali ovaj Karamarkov bi trebao biti druga priča.
Tko će izdati Tuđmana
Trebao bi biti čvrst i dosljedan, a ne oportunistički bljutav. Trebao bi biti ideološki čist, a ne zaprljan dnevnopolitičkim pragmatizmom. Jer, na njegovu čelu nalazi se deklarirani "politički tuđmanist".
Onaj koji se hvalio da "nikada nije izdao Franju Tuđmana".
Pa evo mu sada prilike: da ga izda ili da mu ostane vjeran u njegovim državničkim avanturama.