Foto: Index
Jedan od prijedloga je vraćanje uplata iz II. mirovinskog stupa u I. stup jer bi se time, kako smatraju u Novom valu, smanjio deficit. Zagovornici postojećeg modela smatraju da, s obzirom na loše demografske trendove, jedino kapitalizirana štednja može osigurati mirovine u budućnosti. No, Jurčić se ne slaže s time.
Postojeći mirovinski sustav povećava deficit države, novac treba usmjeriti u I. stup
"Kapitalizirana štednja se ne kapitalizira u trezorima mirovinskih fondova nego ulaganjem u gospodarstvo. Paradoks u Hrvatskoj je u tome što prikupljene uplate u mirovinskim fondovima II stupa, oko 5 milijardi godišnje, posuđuje Vlada RH uz kamatu i daje I. mirovinskom stupu za isplatu tekućih mirovina. To povećava deficit Proračuna za 5 milijardi kuna. Naš prijedlog je da se obustave do daljnjega uplate u II. mirovinski stup, da se te uplate (5% od bruto plaće) vrate u I. stup, kako je i prije bilo. Do sada prikupljena sredstava u fondovima II. stupa tamo bi i dalje ostala i fondovi bi s njima upravljali. Ovim potezom Zavod za mirovinsko osiguranje dobio bi dodatnih cca. 5 milijardi kuna i za isti iznos bio bi manji transfer novca iz proračuna i manji deficit.
Što se tiče budućih umirovljenika I. stup je uvijek sigurniji i djeluje stabilizirajuće na gospodarsku aktivnost u situaciji recesije, dok sredstva II. stupa gube vrijednost u situaciji krize i recesije. Taj smo slučaj vidjeli 2008., i 2009., kad je tržište kapitala palo a skupa i s njim vrijednost mirovinskih fondova.
Hrvatska je pored toga dodatno u posebnoj situaciji zbog borbe protiv prekomjernog deficita, u kojoj postojeći mirovinski sustav (II. stup) povećava deficit a ne djeluje pozitivno na rast bruto domaćeg proizvoda. Loši demografski trendovi se kompenziraju većom produktivnošću gospodarstva i efikasnošću države, tj bržim rastom BDP-a. Budući da najveći dio sredstava prikupljenih u fondovima II. stupa završavaju kao pozajmica državi koja ih koristi za pokriće deficita i gubitaka u gospodarstvu a ne za razvoj i unapređenje gospodarstva, onda se ne može govoriti o kapitaliziranoj štednji, naravno s makroekonomskog stajališta.
Ako zbog deficita i javnog duga dođe do problema s funkcioniranjem hrvatskog financijskog sustava onda i sredstva u fondovima neće puno vrijediti. Prioritetni zadatak politike je to spriječiti. Rješavanje prekomjernog deficita politikom rezanja je katastrofa za Hrvatsku. Jedina ispravna politika je, ne smanjenje javne potrošnje, nego preusmjeravanja javne potrošnje ka potrošnji koja potiče domaću proizvodnju ili potrošnju domaći proizvoda i preusmjeravanje uplata iz II u I mirovinski stup do vremena suficita u proračunu", pojašnjava Jurčić.
U Hrvatskoj ima novca, ali Vlada ne razumije kako funkcionira gospodarstvo
Jedan od prijedloga Novog vala je i prebacivanje zaduživanja države na domaće tržište. Iako neki smatraju da bi se time "istisnuo" privatni sektor, odnosno gospodarstvo, koje i sada teško dolazi do povoljnih kredita, jer banke najradije kreditiraju državu, Jurčić smatra da je novca više nego dovoljno, ali da Vlada ne razumije "filozofiju" novca.
"Banke imaju veliku slobodu kreiranja novca. Oni tu slobodu koriste više u vlastitom a manje u društvenom interesu. Njihov cilj je povećati bogatstvo njihovih vlasnika a ne nacionalni dohodak i bogatstvo naroda. To nisu krive banke nego politika koja ne razumije 'filozofiju' novca. I sada su u bankama milijarde kuna koje nitko ne povlači. U Hrvatskoj do sada nije bio problem ponude novca. Njega je bilo u izobilju. Veliki dio novca se lošom politikom upropastio. Danas je najveći problem hrvatskog gospodarstva je neisplativost proizvodnje što je rezultat ukupne politike. Zbog toga Zakon o velikim investicijama pokazuju totalno nerazumijevanje Vlade o funkcioniranju gospodarstva. Ako postojeći pogoni ne rade punim kapacitetima ili se zatvaraju zbog neisplativosti proizvodnje tko će investirati u nove? Velike investicije Hrvatskoj mogu se danas dogoditi samo ako država daje jamstvo za povrat ulaganja i profit.
Isto tako, državna potrošnja uz osobnu i investicijsku čini ukupnu potrošnju u nacionalnom gospodarstvu. Potrošnja mora biti jednaka proizvodnji. Ako se država zadužuje u inozemstvu onda se za neko razdoblje 'prikriva' nesrazmjer domaće potrošnje i proizvodnje. Ako zaduženje u inozemstvu nije pokriveno povećanjem izvoza iznad uvoza, što je hrvatski slučaj (i Grčki) onda zemlja dođe u probleme.
Dakle, zaduženjem u zemlji smanjuje se rizik inozemne blokade države i daje jasniju sliku o efikasnosti politike. Država s monetarnim suverenitetom, što Hrvatska još jeste, može proizvesti novca koliko joj treba, a vrijednost tog novca će odrediti proizvodnost hrvatskog gospodarstva i efikasnost hrvatske države. Sve drugo je samozavaravanje", smatra Jurčić.
Treba pojednostaviti porezni sustav, a s rastom proizvodnje smanjivati PDV
Jurčić predlaže i smanjivanje PDV-a te pojednostavljivanje poreznog sustava.
"Smanjenje PDV se bazira na osnovnom gospodarskom cilju Novog vala a to je povećanje domaće proizvodnje, zaposlenosti i domaće potrošnje tj. nacionalnog dohotka. Nacionalnih dohodak je porezna baza. Namjere naše politike nije povećanje poreznih stopa nego povećanje porezne baze što je i temeljni cilj svake ekonomske politike. Jedino loša politika pokušava problem deficita i javnih dugova riješiti povećanjem poreznih stopa i rezanjem javne potrošnje a ne povećanjem nacionalnog dohotka.
Naš plan je u prve dvije godine povećati nacionalni dohodak (proizvodnju) za barem 3% i za i za 3 postotna poena smanjiti PDV i na taj način dodatno povećati realni dohodak hrvatskih građana i njihovu potražnju.
Porezni sustav bi bio transparentniji i s manje izuzetaka. Država će biti obvezna izdati prethodno porezno mišljenje", kaže Jurčić.
Hrvatska je po potrošnju pri dnu Europske unije
U programu Novog vala navodi se je jedno od rješenja za gospodarstvo povećanje potrošnje, koje bi trebalo potaknuti proizvodnju. Jurčić smatra da je to ostvarivo, usprkos tome što Hrvatska ima visoki uvoz.
"Prirodno je da je Hrvatska, kao mala zemlja, visoko uvozno ovisna. Međutim bez povećanja potrošnje nema povećanja proizvodnje, zaposlenosti, plaća, mirovina, dividendi… Hrvatska je po potrošnji na trećem mjestu otraga u EU. Standard građana mjeri se njihovom potrošnjom. Na dnu smo EU po tom mjerilu i to treba promijeniti. Jasno nam je da povećanje domaće potrošnje dovodi do povećanja uvoza, u postojećoj situaciji, na 100 kuna potrošnje vjerojatno preko 40 kuna uvoza. Zbog toga i zbog relativno visoke vanjske zaduženosti, jedan od glavnih ciljeva Novog vala je povećanje izvoza s ciljem suficita u vanjskotrgovačkoj bilanci.
Inače povećanje domaće proizvodnje je bazirano na povećanju domaće potrošnje, dominantno domaćih proizvoda, povećanju izvoza i supstituciji uvoza. Hrvatska je tu trenutno u vrlo dobro situaciji jer proteklih nekoliko godina kao što ćemo imati i ove godine suficit u tekućoj bilanci (s inozemstvom). Ne kao rezultat politike nego kao rezultat pada standarda hrvatskih građana", smatra Jurčić.
Plaće i mirovine su niske i njihovo smanjivanje bi pogoršalo situaciju
Dobar dio ekonomista smatra da bi trebalo smanjiti administraciju, troškove države, plaće i mirovine, jer je zbog poreza i raznih nameta koji su potrebni za njihovo financiranje gospodarstvo nekonkurentno. U Novom valu smatraju da su plaće i mirovine niske te da bi njihovo smanjenje samo pogoršalo situaciju. Također, Jurčić kaže da konkurentnost ovisi i o mnogo drugih faktora.
"Plaće i mirovine u Hrvatskoj su niske. Njihovo daljnje smanjenje ne bi popravilo nego pogoršalo situaciju u zemlji. Rješenje nije u njihovu rezanju nego u politikama povećanja proizvodnje. Smanjenje troškova države u kratkom prvom roku malčice financijski poboljša situaciju ali ne utječe na stvaranje novih, tehnologičnijih i profitabilnijih proizvoda. To je rezultat drugih politika kojih u Hrvatskoj nema.
Kod države je problem njena efikasnost a kod javnih poduzeća višak zaposlenih. Problem efikasnosti proizlazi iz zapošljavanja političko podobnih a ne stručnih. Zbog toga državna institucionalna potpora gospodarstvu je slaba, nikakva ili čak štetna. Možda ima nominalno i prekobrojnih, ali mislim da se više radi o višku nesposobnih a manjku sposobnih, zbog čega nije rješenje samo rezanje i otpuštanje nego reorganizacija državne uprave i zapošljavanje potrebnih i sposobnih a ne podobnih. Međutim, ne možemo čekati reorganizaciju državne uprave i javnih poduzeća pa tek onda krenuti s politikom povećanja proizvodnje. Te stvari treba raditi paralelno a u jednom značajnom dijelu ta dva posla se i preklapaju. U programu Novog vala reforma gospodarske politike i restrukturiranje javnih poduzeća ide odmah u prvoj fazi provođenja politike.
Konkurentnost ovisi o 'javnim troškovima' ali i o mnogim drugim tehnološkim, organizacijskim, financijskim, marketiganškim, itd. Država treba poduzetnicima dati potporu u kreiranju novih proizvoda, usvajanju novih tehnologija, osvajanju novih tržišta, obrazovanju djelatnika, jeftinijem financiranju, zaštiti od nelojalne konkurencije, stvarati uvjete za multiplikativno djelovanje domaće proizvodnje… Nažalost, takvu ulogu hrvatske države još nismo vidjeli", kaže Jurčić.
HNB je trebala zabraniti valutnu klauzulu, a "blokirane" ne može spasiti osobni bankrot
Što se tiče problema s kreditima u švicarskim francima, Jurčić smatra da je za to odgovorna Hrvatska narodna banka, jer nije zabranila valutnu klauzulu. Također, smatra da za 317 tisuća blokiranih nije rješenje osobni bankrot.
"Kod blokiranih država kasni s rješenjima kod devizne klauzule direktno je odgovorna jer nije zabranila deviznu klauzulu a HNB je odgovorna jer bankama dopustila ugovore u domaćim transakcija s deviznom klauzulom. Naime sve transakcije unutar zemlje smiju biti ugovarane i realizirane samo u domaćem novcu, u kuni. Vlada i HNB u velikoj mjeri su odbacile nacionalnu valutu kao nacionalni novac u vlastitoj zemlji. Bilo kako bilo, Hrvatskoj treba i Vlada i HNB i Komercijalne banke. Problem blokiranih i s deviznom klauzulom nije pojedinačni problem, nego zbog veličine i brojnosti građana obuhvaćeni ovim problemom to je prvoklasni politički problem i zbog toga treba naći razumno političko i financijsko rješenje. Nezrelost hrvatske politike ogleda se u prebacivanju problema s jednih na druge i zbog toga trpi cijelo hrvatsko društvo i gospodarstvo. Kod devizne klauzule rješenje je specificiranje svih troškova, odnosno šteta i politički dogovor između Vlade, HNB i komercijalnih banaka o raspodjeli tereta tih šteta. Te štete se mogu pokriti da to ne bude prepreka rastu hrvatskog gospodarstva niti rastu standarda hrvatskih građana. U suprotnom to može urušiti i financijski i gospodarski i socijalni sustav u Hrvatskoj, a već urušava.
Što se tiče blokiranih tu rješenje neće donijeti zakon o osobnom bankrotu. Takav zakon bi bio rješenje kad bi bilo par tisuća blokiranih, ali kad imamo preko tristo tisuća blokiranih onda bi bio primjereniji zakon u društvenom bankrotu. Budući da se takav zakon ne može donijeti onda treba, u postojećoj situaciji organizirati cijeli sustav s zakonima, uredbama, pravilnicima, procedurama i institucijama koje će se baviti ovim problemom. U postojećem sustavu nema rješenja i dovest će do njegovog zagušenja", upozorava Jurčić.
O Podravci: U tvrtki je dobro stanje, bio bih sretan ako u tome ima i mog doprinosa
Jurčić je bio predsjednik NO Podravke, te je kompanija u njegovom mandatu izašla iz krize nakon afere "Spice". Smatra da je trenutno stanje u Podravci dobro, te da bi preuzimanje slovenskog Žita mogao biti dobar potez. No, kaže da bi više volio da se novac uložio u Hrvatsku.
"Čim kompanija može preuzimati druge kompanije znači da je u tvrtki dobro stanje. Činilo bi me sretnim ako u tome ima malo i mog doprinosa. Na temelju samo javno dostupnih informacija izgleda da bi to mogao biti dobar potez za Podravku i njene vlasnike. Širenjem tržišta i asortimana, uz sposobnost upravljanja, kompanija postaje stabilnija a samim time i vrednija. Tako da bi to za Podravku mogao ispasti dobar potez.
Osobno, više bi volio da se taj novac uložio u Hrvatskoj, u novi pogon, novu tehnologiju, nove proizvode i nova radna mjesta. Međutim kompanija ima svoje ciljeve i interese. Ne treba tražiti od kompanije da štiti društvene interese nego samo da poštuje nacionalne propise. Zaštita nacionalnih interesa i ostvarivanje nacionalnih ciljeva je posao vlade", zaključuje Jurčić.