Međugorje - 32 godine šarlatanstva

Foto: Međugorje-info.com/Facebook; Tačno.net

DOK CIJELA regija bruji o novom "čudu" iz Međugorja, mnogo je onih koji vjeruju jedino da je svijetleći kip Gospe samo još jedan dobar marketinški trik. Uz dozvolu portala Tačno.net, tekst njihovog kolumnista Gorana Pandže o Međugorju prenosimo u cijelosti.

*****

Piše: Goran Pandža/Tačno.net

Sve je počelo 24.06.1981. godine, kada su dvije djevojke, Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević, prema vlastitoj priči, prilikom potrage za ovcom na brdu Crnica pokraj Međugorja, poznatijem kao "Podbrdo", navodno doživjele ukazanje Djevice Marije. U nadolazećim danima je ukupno šestero djece tvrdilo da imaju svakodnevna ukazanja, a još dvoje kako čuju Gospin glas.

"Gospino" predomišljanje

Iako su djeca prvobitno tvrdila da je posljednje ukazanje Gospa najavila za 03.07.1981., iz nikad utvrđenih razloga navodna Gospa se predomislila te ukazanja traju do dana današnjeg i nastavljaju se "na neodređeno". Vicka Ivanković tvrdi da doživljava svakodnevna ukazanja, Mirjana Dragičević svakog "drugog" u mjesecu, Marija Pavlović svakog 25., Ivan Dragičević svakog dana, Ivanka Ivanković jednom godišnje te Jakov Čolo jednom godišnje, za Božić.

Šestero "vidioca" su do sad ukupno zabilježili preko 40.000 "ukazanja", što međugorski fenomen čini uvjerljivo prvim u svijetu po brojnosti, u odnosu na slične kršćanske fenomene u svijetu (najpoznatiji: Lourdes - 18 ukazanja, Fatima - 6).

Michael Davies, autor knjige "Međugorje - The Definitive History", smatra da je razlog za ovako dug kontinuitet održavanja priče o ukazanjima, težnja "vidioca" i njihovih duhovnih mentora da se osigura priljev hodočasnika - turista, koji Međugorju, osobito "vidiocima", donose višemilijunske profite svake godine.

Lažni iskazi

Priča o Gospinim ukazanjima u Međugorju, od početka je građena na kontradikcijama i lažima. Dvije djevojčice, Mirjana i Ivanka, prve navodne "vidjelice", su pod zakletvom mostarsko-duvanjskom biskupu Žaniću priznale (izvor: Izjava o Međugorju - Biskup Žanić 1990. godine, paragraf 5), da u noći prvog ukazanja nisu tražile ovcu, već se sakrivale od roditelja kako bi zapalile cigaretu. Očigledno se, po uzoru na legendu o djeci-pastirima iz portugalske Fatime, koji su (prema crkvenom stavu) 1917. godine viđali Djevicu Mariju, izmislila i do danas održala priča o potrazi za ovcom, jer pravi povod šetnji ne zvuči dovoljno kršćanski.

Kako je Vicka "hvatala Isusa"

Tzv. "vidioci" su tvrdili da tijekom ekstaze, prilikom ukazanja Djevice Marije, ne vide i ne čuju ništa oko sebe. Fra Janko Bubalo je 1983. napravio intervju sa jednom od "vidjelica", Vickom Ivanković, u kojem ona kaže:

"Vidimo Djevicu Mariju, ali ne vidimo i ne osjećamo ništa drugo… Čim počnemo da molimo, zid nestaje, sve nestaje."

Jednu takvu ekstazu / viziju je 14.01.1985. godine snimio kanadski parapsiholog i tadašnji profesor na teološkom fakultetu u Montrealu, Louis Bélanger.

Navodnom ukazanju je prisustvovao i mladi Francuz Jean Louis Martin, koji je tijekom višemjesečnog boravka u Međugorju počeo sumnjati u iskaze "vidioca" i njihovih duhovnih vođa, lokalnih fratara, stoga je odlučio sam testirati vjerodostojnost "ukazanja".

U jednom trenutku je učinio nagli pokret rukom prema očima Vicke Ivanković, kako bi provjerio da li djeca stvarno ne vide ništa oko sebe. Na zaprepaštenje prisutnih, Vicka je reagirala.

Petnaestak minuta kasnije u prostoriju se vraćaju Vicka i jedan od duhovnih vođa "vidioca", fra Ivica Vego, pokušavajući uvjeriti profesora Bélangera da Vicka nije vidjela nikoga u prostoriji, već da je reagirala zato što joj se u jednom trenutku učinilo (baš kada je Jean Louis mahnuo rukom) da će mali Isus ispasti iz ruku Djevice Marije, te ga je ona, navodno, krenula uhvatiti.

Hercegovački slučaj

Upravo je Ivica Vego, zajedno sa drugim duhovnim vođama "vidioca", bio u središtu afere koja je potresala crkvu u Hercegovini od 60-ih, kulminirajući početkom 80-ih godina prošloga stoljeća, zbog spora o nadležnosti nad župama između hercegovačkih franjevaca i mostarske biskupije.

Da bi se u potpunosti shvatile okolnosti u kojima se javlja priča o međugorskim "ukazanjima", potrebno je vratiti se malo dalje u prošlost. 1846. godine, Sveta Stolica uspostavlja apostolski vikarijat u hercegovačkom misijskom području. Prvi vikari bili su franjevci, na čiji se zahtjev 1881. godine obnavlja mostarsko-duvanjska biskupija. Za biskupa je izabran fra Paškal Buconjić sa zadaćom da određeni broj župa popiše, pripremi za predaju na upravu biskupijskom kleru (kojem po crkvenom ustrojstvu pripada pravo vođenja župa), te spisak dostavi na odobrenje Svetoj Stolici. Spisak je dostavljen, a dogovor o tome koje župe franjevci trebaju predati biskupijskom kleru, odobrio je papa Leon XIII. 1899. godine. Ova odluka, međutim, sve do danas nije u potpunosti sprovedena.

1968. godine Sveta Stolica naređuje hercegovačkim franjevcima da predaju 5 župa u nadležnost mostarske biskupije, što samo djelomično izvršavaju, predavši dvije. Nakon godina pregovaranja, 1975. godine, Sveta Stolica izdaje Dekret o podjeli župa u Hercegovini (Romanis Pontificibus), 06.06. 1975. kojim se propisuje da polovica mostarsko-duvanjske biskupije dolazi pod pastoralnu brigu franjevaca, a druga polovica pod brigu biskupijskog svećenstva. Ovaj Dekret lokalni franjevci javno odbijaju, nakon čega Vatikan donosi niz kazni (1976. i 1979. godine) oduzimajući hercegovačkim franjevcima nezavisnost (stavljajući ih pod direktno tutorstvo vrha Reda, ad instar) i pravo na sudjelovanje u izborima vrhuške Reda. (izvor: Izjava o Međugorju - Biskup Pavao Žanić 1990. godine, paragraf 23).

Godinu dana prije "međugorskih ukazanja", 1980. godine, mostarsko-duvanjski biskup Pavao Žanić, donosi odluku o osnivanju nove župe u Mostaru i reduciranju veličine postojećih franjevačkih župa. Ovome se žestoko protive neki hercegovački franjevci, posebno mostarski kapelani Ivica Vego i Ivan Prusina. Vego i Prusina su izbačeni iz Reda i suspendirani "a divinis" u skladu sa uputama Svete Stolice. 1993. godine je ova odluka poništena zbog proceduralne greške, što nije mijenjalo posljedice u Veginom slučaju, jer je prekršio pravila stupivši u vezu sa izvjesnom časnom sestrom, Leopoldom, s kojom je dobio dijete i oženio je. Prusina je preselio u Njemačku i nije mu dozvoljeno obavljati svećeništvo u Hercegovini.

Na vrhuncu napetosti između neposlušnih franjevaca na jednoj strani i mostarsko-duvanjskog biskupa Žanića, odnosno Svete Stolice na drugoj, šestero međugorske djece počinje da svjedoči "Gospinim ukazanjima".

Obzirom da su upravo "ukazanja" i navodne Gospine izjave korištene u sukobu neposlušnih franjevaca protiv biskupa Žanića, opravdane su sumnje da je cijela priča o "Gospinim ukazanjima" zapravo fabrikacija lokalnih franjevaca, dok su djeca, prvobitno manipulirana, vremenom našla vlastiti financijski interes u fabrikacijama.

"Gospa" protiv biskupa Žanića

"Vidjelica" Vicka Ivanković, "kontakte sa Gospom" uredno bilježi u rokovniku. Iz tih zapisa se može vidjeti da u sporu biskupa i franjevaca, "Gospa" nedvosmisleno zauzima stranu pojedinih franjevaca.

Datuma 19.12.1981. godine piše:

"Pitala sam za hercegovački problem, posebno na ono što se odnosi na Fra Ivicu Vego. Gospa je rekla da je za ove nerede najkrivlji biskup Žanić, za Fra Ivicu Vegu je rekla da on nije kriv…".

03.01.1982.

"…Gospa je odgovorila: Ivica nije kriv. Ako ga izbace iz fratara, neka bude hrabar…Nek ostane!…Biskup ne pravi red i zato je on kriv. Neće ni on vazda biti biskup. Pokazat ću ja pravdu u kraljevstvu."

11.01.1982.

"Pitali smo ponovno za dvojicu Mostarskih kapelana i

Gospa je ponovila dva puta ono što je prije rekla."

20.01.1982.

"…Jučer, dok smo bili sa Gospom, pitali smo je može li izmoliti jedan Očenaš za njih dvojicu. Odmah je rekla: Može. I počela je moliti…"

Javno sotoniziranje biskupa Žanića, povodom njegovog spora sa pojedinim franjevcima otišlo je tako daleko, da "vidioc" Ivan Dragičević, u pismu namijenjenom biskupu, prenosi prijetnje od "Gospe":

"Poruka za mons Pavla Žanića.

Dana 19 06. 1983. ukazala se Gospa s kupa s Vidiocima Jakovom, Marijom, Ivicom. Nakon što mi je odgovorila na neka pitanja za bolesnike počela mi je sama govoriti o Vama, Oče Biskupe. Ovo su misli koje mi je rekla: ’Reci O. Biskupu da od njega tražim hitno obraćenje prema događajima u župi Međugorje, da ne bi bilo kasno….O Biskup glavni je otac svih župa u Hercegovini. On je glava crkve u Hercegovini. Zato od njega tražim obraćenje, ovim događajima. Šaljem mu predzadnju opomenu. Ako se ne obrati ili popravi slijedi ga moj sud i sud moga sina Isusa. Ako ne ostvari ovo što mu poručujem znači da nije pronašao put moga sina Isusa.’

Gospa mi je rekla da Vam ovu poruku uručim.

Pozdravljam Vas mnogo

Ivan Dragićević

Bijakovići, 21. 06. 1983."

Izvor: Ogledalo Pravde - Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju

"Gospa" izdaje graditeljsku dozvolu

Osim što je, prema tvrdnjama "vidioca", zauzela stranu prilikom svađe unutar jedne lokalne biskupije, navodna Gospa se bavila i drugim "ključnim" pitanjima za čovječanstvo, poput hotelijerstva u Međugorju.

1994. godine, obitelj (N.N.) porijeklom iz Hrvatske, namjeravala je podići Pastoralni centar u Međugorju (hotel od stotinjak kreveta sa kapelom i prihvatilištem za hodočasnike). S tim u vezi, obratili su se "vidjelici" Vicki, kako bi upitala "Gospu" kada je pravi trenutak za izgradnju. Nakon dva odlaganja, Vicka napokon prenosi dobre vijesti(02.12.1994.):

"Ja sam sinoć pitala Gospu za vas i ona kaže da možete polako početi sa gradnjom. Puno pozdrava i ja molim za vas. Vicka.”

(Izvor: Ogledalo Pravde - Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju, str. 98.)

Obitelj je zamolila jednu zajednicu iz Nizozemske za posudbu novca potrebnog za izgradnju hotela, nakon čega spomenuta zajednica šalje faks jednom od duhovnih vođa "vidioca", Slavku Barbariću, sa pitanjem: "Je li Vicka u Marijino ime rekla obitelji N. N. - ’Sada možete polako početi sa gradnjom’”?

Prije nego je fra Slavko odgovorio na faks, javila se osobno "vidjelica” Vicka, jer je primijetila da zajednica oklijeva posuditi novac za izgradnju hotela. Pismo u izvornom obliku, uz sve gramatičke greške, glasi:

"Međugorje 19.03.1995.

Cijenjeni i poštovani prijatelji! Već jednom sam vam pisala preko mojih prijatelja N. N. i

njegove obitelji pa vam se ponovno javljam jer me možda niste dobro razumjeli, a ujedno sam na neki način i malo začuđena da preko Gospinih Majke Božje poruka tražite i nečije druge. Kada Gospa Majka Božja odobrava i naglašava početak radova na izgradnji objekta onda ne znam čemu vaša sumnja i traženje nekakvi naknadni poruka i odobrenje od obični ljudi. Gospa Majka - Božja je preko mene dala odobrenje za izgradnju objekta pa ako vjerujete u Međugorje i ukazanja Gospe Majke Božje ne znam čemu sumnja. Ja vam od srca želim sretan početak gradnje i zajedničke suradnje.

Puno vas pozdravlja i za vas moli Vicka"

"Gospa" protiv mješovitih brakova

U župnoj "Kronici ukazanja" kroničar je bilježio razna pitanja običnih ljudi upućena "Gospi", kao i njene odgovore. Tako 18.08.1982. bilježi zanimljiv odgovor na pitanje djevojke koja se namjerava udati za pravoslavca. Preko "vidjelice" Mirjane "Gospa" odgovara:

"U mojim i Božjim očima sve je jednako. Nije jednako za vas koji ste se razdijelili. Bolje je onda, ako je moguće, da se ne udaje za toga, jer će trpjeti ona i djeca, teško će moći živjeti na putu vjere…"

U kritici međugorskog fenomena, Žanićev nasljednik, biskup Ratko Perić, osvrnuo se između ostaloga na ovo pitanje:

"… `Ukazanje` nagovješćuje da će ta katolkinja, uda li se, imati djece, i da će trpjeti i ona i njezina djeca zbog mješovite ženidbe. Hoće li muž trpjeti? Zar sve katolkinje koje se udaju za katolike ne pate u ovoj suznoj dolini? I oni i one i djeca? Za ovakav odgovor ne trebaju svakodnevne "nadnaravne" objave, tajne, poruke i ukazanja!…”,

te kao konačni zaključak dodaje:

"Je li to samo psihogena proizvođevina dječje mašte i psihe? Ili je neka čudnovata sila uplela svoje prste u ovaj fenomen? Jedno je za sada sigurno: ovakve izreke i poruke ne smiju se pripisivati Blaženoj Djevici Mariji, kao što glase i službene crkvene izjave: ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama."

Profesionalni "vidioci" i šarlatanski biznis

Već su tri crkvene komisije odbacile međugorski fenomen kao fabrikaciju (izmišljotinu), a isti ishod se očekuje i od četvrte, nedavno formirane, sa ciljem ponovnog ispitivanja "vidioca". Brojni su razlozi za negativan vatikanski stav spram Međugorja, od kojih je samo mali dio naveden u ovome tekstu. Jedan od osnovnih razloga, pored svih kontradikcija i laži izgovorenih od "vidioca", je taj, da se nitko od njih nije posvetio crkvenom životu, vjeri, već su navodne kontakte sa Gospom dobro unovčili postavši profesionalni "vidioci". Dodatni razlog za apsolutno nepovjerenje spram "vidioca" od strane Vatikana je i taj, da su tokom zadnjih 30 godina njihovi duhovni vodiči, lokalni franjevci, svi kažnjeni, ili suspendirani, zbog kršenja nekog od crkvenih zakona.

Sami "vidioci", usprkos činjenici da osim "viđanja Gospe" većinom nisu zaposleni, postali su imućni građani u posjedu raskošnih nekretnina i bogatih bankovnih računa, dok se Međugorje iz nerazvijene provincije pretvorilo u svjetsku turističku destinaciju. Tipičan je primjer Ivana Dragičevića , koji uspostavlja novi pojam religijskog nepotizma. Dok po svijetu prenosi "Gospine poruke", njegova žena, bivša Miss Massachusetts, Loreen Murphy, rukovodi turističkom agencijom za hodočasnike u Međugorje.

U pismu napisanom Fr. Hugh Thwaites-u 17.08.1987. godine, biskup Pavao Žanić navodi da su "ukazanja" u Međugorju plod izmišljotine, prevare i neposlušnosti spram crkve, te da je osnovni motiv svega - novac, ono što inspirira "vidioce".

Ma koliko financijska injekcija, od strane oko milijun hodočasnika godišnje, bila pozitivna stvar za Međugorje i Bosnu i Hercegovinu uopće, zarađivati na mukama bolesnih, kojima se obećava ozdravljenje u Međugorju (navodno oko 400 natprirodnih lijekova postoji u Međugorju - niti jedan nije dokazan), ne samo da je pogrešno, već bi trebalo biti i zakonski kažnjivo. Autor knjige "Međugorje - The Definitive History", Michael Davies, navodi primjer djevojke kojoj su doktori 1983. godine dijagnosticirali rak i preporučili operaciju - uklanjanje dojke. Djevojka je konzultirala "vidioce" te su je oni savjetovali da nema potrebe za operaciju. Umrla je u velikim bolovima iste godine.

Moguće da neki vjernici - katolici, atak na međugorski "fenomen" smatraju blasfemijom. Međutim, teško je zamisliti goru blasfemiju i izrugivanje samoj (kršćanskoj) religiji, od pripisivanja preko 40.000 besmislenih poruka, putem kojih se prijeti biskupu, izdaju graditeljske dozvole, rješavaju lokalne svađe i izvlači financijska korist, simbolu religije, Djevici Mariji.

U duhu prethodnih 40 000 trivijalnih, je i zadnja "Gospina" poruka, 25.06.2011. :

"Draga djeco! Zahvaljujte sa mnom Svevišnjem na mojoj prisutnosti s vama. Radosno je moje srce gledajući ljubav i radost u življenju mojih poruka. Mnogi ste se odazvali, ali čekam i tražim sva zaspala srca da se probude od sna nevjere. Približite se još više dječice mom Bezgrješnom srcu da vas sve mogu voditi prema vječnosti. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu."

...Poručuje Marija Pavlović iz šesterokatne palače u Italiji.

Piše: Goran Pandža/Tačno.net