BILA JE to energična predstava premijera Zorana Milanovića.
Zapravo, takav retorički žar nismo kod njega primijetili još od saborske večeri prije dvije godine kad je s govornice urlao na nekog briselskog "bezveznjaka i malog miša" koji se usudio nazvati ga "nevažnim političarem".
Jako ga je to uzbudilo, a uzbuđeno je zvučao i na Aktualnom satu u Hrvatskom saboru.
Ljuti premijer
Iz odgovora u odgovor, a svoje bolne prepone protegnuo je više od deset puta, bio je sve glasniji, sve elokventniji, sve žešći. Sve ljući.
Na sve je isto reagirao: na oporbu i na one koji glume oporbu, na one koji postavljaju puno pitanja, na one koji postavljaju glupa pitanja, kao i na one koji postavljaju puno glupih pitanja.
I što je više bilo pitanja - više glupih nego teških - to je Milanović bio hrabriji. I gromkiji. I direktniji. Pa i bezobrazniji.
Nitko ne razumije galimatijas
"To je galimatijas od pitanja. Znate što je galimatijas?". "Da biste voljeli Hrvatsku, morate ju razumjeti. A vi ništa ne razumijete". "Dakle, ovo govorim da izvučem ono najbolje iz vas, ali to ne postoji kod vas, nema niš` dobroga". "Morate imati granice kod pitanja". "Dajte se koncentrirajte, sad imate vremena, kao što ste rekli, sad ste običan mali zastupnik". "Ne želim vas patronizirati jer vi ste akademik, ali nemojte da vas tjeraju da ovakve stvari čitate. Bolje da ne govorite".
I kao što je Ivo Sanader posebno zadovoljstvo nalazio u obračunu sa svojim pulenom iz Ministarstva vanjskih poslova Zoranom Milanovićem, tako je i premijer Milanović s guštom zašamarao Davora Stiera iz HDZ-a.
Dijaspora ne razumije Hrvatsku
Prvo mu je predbacio da ne razumije Hrvatsku jer "nema nekakvo iskustvo života u Hrvatskoj", a onda otvorio vatru: "I ja sam kriv za taj cirkus jer sam dok sam bio u MVP-u promovirao ljude kao što ste Vi, predlagao ih za promaknuće, da idete u NATO, iako sam znao tko ste, što ste, koja su vaša politička uvjerenja. Imam pravo govoriti četiri minute i govorit ću bezveze kao što ste i vi pitali. Bezveze, bez glave i repa".
I što je pitanja smatrao glupljima, to se on pravio pametniji.
Nije bio baš onaj "sotona" iz nastupa Dinka Burića, ali iz premijerovih rečenica dimilo se sve u šesnaest. A osjetio se i miris sumpora.
Prvi test živaca
Bio je to prvi pravi test Milanovićevih živaca. I on ga je iskoristio da svima pokaže tko je gazda, da podijeli lekcije zastupnicima, zašamara protivnike, izvrijeđa provokatore. Mnogim njegovim pristašama, ali i onima koji ga dosad nisu previše cijenili, to se svidjelo. A svidjelo se i njegovim medijima koji su odmah rastegnuli naslov kako je "Milanović dotukao HDZ-ovce".
Jer, naravno, HDZ je to zaslužio. Još je više zaslužio dok je bio na vlasti, ali Milanović je tada čuvao energiju.
Zato si je danas dao oduška. I dobrim dijelom bio u pravu. Nemoralno je, neetički, pa i nepristojno da HDZ napada Milanovića zbog onoga što je sam zakuhao - sporazum o granici s BiH. On im je to više nego jasno dao do znanja.
Što bi se reklo, obrisao je pod s oporbom, ali to nije bio neki problem.
I Sanader je dominirao
U društvu bez kredibiliteta i pokrića, s političkim teretom i kriminalnim nasljeđem, Milanoviću doista nije bilo teško dominirati. Pa ipak, ne tako davno, u Saboru je znao na sličan način - i pred jačom oporbom - dominirati premijer Ivo Sanader, i to u tolikoj mjeri da je oporbeni šef Milanović jednog dana u ožujku 2009. godine odlučio da mu zastupnici SDP-a neće uopće postavljati pitanja na Aktualnom satu.
Jer mu nisu mogli ništa.
Verbalno iživljavanje
Tako je i Milanović ovoga prijepodneva bio dominantan, do te mjere da se ta dominacija znala pretvoriti u verbalno iživljavanje. Ali tu se postavlja pitanje: ako je zaista bio dominantan, zbog čega je onda gubio kontrolu?
Vrijeđanjima, bahaćenjem, pa čak i uličnim svađanjem, Milanović je otkrio slabost na koju su njegovi protivnici ciljali. Ako su argumenti bili na njegovoj strani, a očito su bili, ako je dominirao, a takav je dojam želio stvoriti, onda je morao zadržati kontrolu.
Čim su ga uspjeli izbaciti iz takta, izgubio je.
Isti kao HDZ
Na kraju su ga HDZ-ovci doveli do toga da bude poput njih. A to je porazno.
Porazno za čovjeka koji se godinama hvalio da promovira kulturu političkog dijaloga, suzdržanost i odmjerenost, a čim je zagustilo pretvorio se u kvartovskog frajera.
Onoga koji se najradije iživljava na "malim miševima i bezveznjacima".