"TU ŠTO god Vlada napravi", kaže profesor Branko Caratan, "ne može uhvatiti visoki rejting HDZ-a u kadrovskim kombinatorikama".
Ne može još.
Prošlo je, naime, tek sedam mjeseci od preuzimanja vlasti. I samo u toj prvoj osmini mandata ova Vlada uspjela je proizvesti gomilu kadrovskih afera: slučaj Ferenčak, mail Mirele Holy, mail Radimira Čačića, kadroviranje u HAC-u i Autocesti Rijeka-Zagreb, kadroviranje u Plinacrou i Lučkoj upravi Rijeka, pa Kotromanovićev načelnik za nabavu kojeg se angažira nakon što je otpušten uz otpremninu, pa član uprave HEP-a čija tvrtka je od HEP-a dobila posao na natječaju.
I tako sve do najnovijeg slučaja Krunoslava Šamsa koji se u mailu pohvalio da ga je ministar prometa Hajdaš Dončić prije okončanja javnog natječaja zaposlio na poziciji koja još ne postoji.
Na prvi pogled, sasvim dovoljno za prvih sedam mjeseci.
Punom parom naprijed
I možda Kukuriku koalicija doista nije kao HDZ. Ali ako nastavi ovim tempom, tko zna dokle bi mogla dogurati za četiri godine. Ili za osam godina. Ili kao u slučaju HDZ-a, za ukupno 17 godina na vlasti.
Do sada SDP nije imao previše prilike pokazati što zna na nacionalnoj razini. Ali zato je zajedno sa svojim partnerima godinama demonstrirao svoje viđenje kadroviranja na lokalnim razinama, naročito u Zagrebu.
Bandićev poučak
Puno desetljeće gledali smo kako to radi Milan Bandić, danas gledamo kako to rade njegovi nasljednici, a gledamo i kako Zoran Milanović na čelu Holdinga ostavlja Ivu Čovića s njegovih 800 milijuna kuna minusa, ali i s 270 novih limuzina nabavljenih za potrebe svojih direktora i stranačkih kolega.
I opet se iskreno čudimo kadroviranju Milanovićeve Vlade. I opet govorimo o tome da je Mirela Holy bila "dobronamjerna", a da je Krunoslav Šams "politički neiskusan". Samo zato što iza sebe ostavljaju pisane tragove.
Opet se govori o kompetentnosti, iako ona ovisi isključivo o stranačkoj pripadnosti. Opet se govori o političkoj odgovornosti, iako ona završava na vratima premijerova kabineta.
HDZ je gori zato što je imao vremena biti gori.
Obećanje ludom radovanje
Ali ova Vlada je rekla da će biti bolja. Dobila je povjerenje na izborima upravo zato što je obećala da se neće ponašati kao HDZ: da neće zapošljavati po stranačkom ključu, postavljati ljude bez natječaja, raspisivati lažne, unaprijed dogovorene natječaje, intervenirati za stranačke kolege, gurati nekvalificirane stranačke ljude, prijatelje, rodbinu...
I baš zato je svaka njihova afera gora od HDZ-ove. Zato što predstavlja direktno kršenje predizbornog obećanja.
Od HDZ-a se dobilo ono što se i očekivalo - sve najgore. Od SDP-a i njegovih partnera očekivalo se barem nešto bolje. Ako već ne najbolje. Sada je, pak, razlika samo u tome što se Milanovićevi ministri nekad ispričaju. I opet tjeraju dalje.
Gdje je senzibilitet?
Apologeti ove Vlade tvrde kako javnost pojačano reagira na ove afere samo zato što je senzibilizirana na te stvari nakon brutalne vladavine HDZ-a. Što je vjerojatno točno. Ali zašto onda nisu jednako senzibilizirani SDP i HNS?
Ako se građanima zgadio način na koji je HDZ vladao ovom zemljom, zašto se onda nije zgadio strankama koje su preuzele sličan obrazac ponašanja na vlasti? I nastavljaju s istom praksom, ali ovoga puta pod egidom "poštenja, dobronamjernosti, neiskustva".
To bi valjda trebala biti dovoljna isprika.
Transparentno curenje
U kadrovskim pitanjima, ova Vlada transparentnija je od HDZ-ove jedino kad njezini mailovi iscure u javnost. Pa se onda za sve optužuju strukture bivšeg režima koje podrivaju iznutra ili zlonamjerni mediji ili udbaši ili Radimir Čačić.
"Ovdje se ne govori o kadroviranju tipa barba Luke", branio se ovih dana ministar Hajdaš Dončić. I vjerojatno je u pravu. Ovo je kadroviranje tipa Zorana Milanovića.