Foto:
VRHOVNI SUD potvrdio je nepravomoćnu oslobađajuću presudu Goranu Radanoviću, koji je bombom i pištoljem u listopadu 1995. godine obranio stan i obitelj u Splitu ubivši pri tom Davora Zovka i ranivši četvoricu njegovih kolega vojnika koji su ga htjeli izbaciti i zauzeti stan bez ikakvog pravnog osnova. Pravomoćno okončanje postupka Radanović nije dočekao u Hrvatskoj, Splitu i svom stanu. Ubrzo nakon puštanja iz pritvora 1996. godine odselio je u Njemačku. Do danas se nije vratio.
Dragovoljac na udaru zbog krivih krvnih zrnaca
Radanović je dragovoljac Domovinskog rata, ratovao je u sastavu 141. brigade. Na njegov stan u Splitu namjerio se Željko Rinčić. Htio je da se zamjene za stanove. Nudio je svojih nelegalnih 30 kvadrata za Radanovićevih legalnih 95 kvadrata. Drugovi sa oružjem trebali su Radanovića uvjeriti u besmislenost otpora. Odvalili su mu vrata stana i zapucali na njega. Ranjen, uzvratio je paljbu i na družinu zakotrljao bombu. Jednim metkom pogodio je Rinčića u prsa, dok je eksplozija raznijela Zovka, a Damiru Papiću otkinula desnu podlakticu. Radanović je došao na udar jer mu je otac bio vojno lice, a po nacionalnosti je Crnogorac.
Bacio bombu nakon što je ranjen
Na prvom suđenju Radanović je nepravomoćno osuđen na četiri i pol godine zatvora, no branitelj Jadran Franceschi uspio se izboriti za novo suđenje na kojem je 2012. godine Radanović oslobođen.
Na oslobađajuću presudu žalilo se Državno odvjetništvo. Smatrali su da je počinjena bitna povreda postupka, odnosno, da su izostali razlozi u odnosu na utvrđenje mehanizma nastanka ozljeda Radanovića, kao i jasni razlozi o tome je li ispustio ili bacio ručnu bombu.
Vrhovni sud, međutim, nije utvrdio nikakvu bitnu povredu. Smatraju da je splitski Županijski sud jasno i dostatno obrazložio da je protupravni napad na Radanovića 30. listopada 1995. godine oko 22.30 sati nastavljen upravo pucanjem oštećenog Ivice Miletića iz poluautomatskog pištolja Crvena zastava iz hodnika stambene zgrade u unutrašnjost stana u pravcu optuženika. Radilo se o preciznom ispaljivanju tri metka, od kojih je jedan pogodio Radanovića u desnu podlakticu i desnu stranu prsnog koša.
Vrhovni sud ističe kako mehanizam nastanka ozljeda optuženog nije ni bio dvojben, jer je Miletić pravomoćno osuđen 2010. godine zbog pokušaja ubojstva Radanovića. Ništa nije bilo sporno ni sa bombom, zaključili su u Vrhovnom sudu. Radanović ju je bacio prema ekipi koja ga je namjerila iseliti iz stana.
Državno odvjetništvo: Mogao je nazvati policiju
Državno odvjetništvo do kraja postupka nije se složilo sa zaključkom suda da se radilo o nužnoj obrani. Za njih je bilo dokazano jedno kazneno djelo ubojstva i četiri pokušaja ubojstva. Smatraju da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje oko razmjernosti između napada i obrane, odnosno, drže da je Radanović prešao mjeru i sredstvo kako bi otklonio napad. Smatrali su da je imao izbor postupanja u kritičnoj situaciji i da je napad mogao djelotvorno otkloniti pozivom policiji, a ne bacanjem bombe.
Vrhovni sud, kao i Županijski sud, nisu se s tim složili jer je Radanović tog dana zvao policiju, no time nije bilo ništa riješeno, jer je navečer pokušana nasilna deložacija. Goran Radanović nije mogao reagirati na drugi i manje opasan način, zaključili su. Nije prekoračio granice nužne obrane kada je na napadače prvo zapucao, a potom, nakon što je ranjen, u hodnik stana bacio bombu. Intenzitet svoje obrane prilagodio je upravo intenzitetu napada za koji je opravdano smatrao da nije prestao, odnosno, da i nadalje predstoji.