DOŠAO je još jedan četvrtak. Došlo je vrijeme za još jednu poslanicu predsjednika Vlade. Ovoga puta iz Starog zavjeta.
Televizijske kamere su upaljene, ministarske glave pognute, a pogledi novinara uprti u ekrane. I onda je krenulo: "Ima jedan psalam u Bibliji o Židovima u Egiptu, odnosno u Babilonu koji kaže 'Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi se osuši desna ruka'. Slično se može reći za Slavoniju, u malo drugačijem kontekstu - neka mi se osuši desna ruka, to je jezik kojim moram govoriti kojeg jedino razumiju", izjavio je premijer Zoran Milanović.
I pritom zvučao kao TV propovjednik.
Demagoški teatar
Kao onaj tko se služi vjerskim porukama za kreiranje demagoškog teatra, za bacanje pred narod šupljih, ali zato grandioznih parola. A što je grandioznije od Biblije. Naročito od Starog zavjeta.
Kako je krenulo, očekujemo citate iz Levitskog zakonika.
Milanović se pravda kako ga jedino tako razumiju, kad se poziva na Boga i koristi biblijske reference. Baš kao što to misli svaki vjerski zelot, svaki nedjeljni propovjednik, svaki Jehovin svjedok, svaki novorođeni kršćanin.
Sekularna država
U zemlji u kojoj je Ustavom odijeljena Crkva od države, dočekali smo da premijer na sjednici Vlade koristi citate iz Biblije. I to nakon što mu proteklih tjedana Bog nije silazio s usana.
Vraća nas to u 1997. godinu i svečanu prisegu Franje Tuđmana na Markovu trgu, kad je predsjednik Republike službeni tekst samoinicijativno zaključio rečenicom "Tako mi Bog pomogao". Što je zatim, posve normalno za ono doba, uvršteno u integralni dio ceremonije.
Ali podsjeća i na druga dva državnika.
Bush i Obama
Jedan je definitivno George W. Bush, novorođeni kršćanin koji se hvalio da svakodnevno čita Bibliju i nadahnjuje se citatima iz Starog i Novog zavjeta, kao i biblijskim psalmima. "Sloboda koju čuvamo nije američki dar svijetu, to je Božji dar čovječanstvu", samo je jedan od njegovih citata.
I premda u svojim istupima sve više zvuči kao Bush, on ipak nije pravi Milanovićev uzor. To je ipak Barack Obama.
Aktualni američki predsjednik u javnim se istupima čak više puta od Busha pozivao na Boga, koristio biblijske reference, spominjao Mojsija i Isusa, hvalio se da je njegov rad "doprinos Kristu".
Američki komentatori tumačili su to Obaminim skretanjem pozornosti vjerskih grupa od njegove politike, poput podržavanja pobačaja.
Bozanićev utjecaj?
Milanović se, pak, opravdava da mora citirati Bibliju jer je to "jedini jezik kojeg ljudi razumiju". Odakle mu ta pomisao? Tko mu je to rekao? Možda kardinal Bozanić s kojim se redovito čuje i viđa?
Koliko je poznato, Katolička crkva sklonija je Novom zavjetu, te istovremeno nesklona spominjanju Božjeg imena uzalud.
Zbog čega onda Milanović forsira tu dosad nečuvenu retoriku?
Navikao na poslanice
U prvom redu, on je navikao na poslanice. Na šuplje fluskule, koje je nekad crpio iz latinskog jezika, a sada iz Biblije. Ubacivanjem Boga kao poštapalice želi dati specifičnu težinu svojim izjavama. Misli da to zvuči dovoljno grandiozno, a ne dovoljno razumljivo.
Pored toga, Milanović je navikao na jednosmjernu komunikaciju, na slanje političkih poruka sa sjednica Vlade, sa stranačkih sjednica, s usputnih posjeta, uglavnom, s mjesta na kojima neće biti izložen neugodnim pitanjima.
A kad ga ipak zaskoči neugodno pitanje, poput onog o ostavci, onda tek u podsmijehu ostalih novinara pronađe dovoljno hrabrosti da replicira sarkastičnim komentarom.
Zato se radije drži poslanica četvrtkom.
Vjerski zelot
Kako god bilo, ovakve izjave Milanovića prikazuju kao vjerskog zelota, a sekularnu državu kao katoličku džamahiriju, dok obrazloženjima kako ga razumiju samo kad se poziva na Boga premijer potcjenjuje sve građane, a naročito vlastite birače .
U zemlji u kojoj se zamjera svećenicima kad se miješaju u politiku, nije baš prikladno ni da se političari pretvaraju u propovjednike.
Tako daleko nije išao ni HDZ.