POLICAJAC provodi čistku u zločinačkoj organizaciji. Reklo bi se, nema ništa logičnijeg od toga.
Pa ipak, sve glasnije odzvanjaju jauci onih koji na svojim leđima osjećaju težinu Karamarkova pendreka.
Pa se tako zamjernik predsjednika Drago Prgomet žali da ga Tomislav Karamarko ništa ne pita. Poraženi kandidat za predsjednika Milan Kujundžić prigovara zbog masovnog raspuštanja ogranaka po Hrvatskoj. A samoizbačeni član Andrija Hebrang izražava žaljenje zbog toga što propada njegov projekt demokratizacije stranke "za koju se krvavo borio".
U takvoj atmosferi čak se i prijateljsko okupljanje Jadranke Kosor, Vladimira Šeksa i Drage Prgometa tumači kao urotnički sastanak ljudi koji bi mogli spasiti HDZ od Karamarka.
Nema mjesta jaucima
Jer, ono što dosad još nije počistio Mladen Bajić, krenuo je čistiti Tomislav Karamarko. I tu nema mjesta jaucima. HDZ ne samo da je to zaslužio, nego je, u krajnjoj liniji, na to navikao.
Stranka koja je završila na optuženičkoj klupi, koja je izgubila izbore, uništila i opljačkala Hrvatsku zaslužuje čišćenje od podruma do tavana, istjerivanje dimom, razkuživanje, ispiranje šmrkom, provjetravanje i strogu karantenu.
Problem je samo u tome što čistke obično odvedu HDZ iz zla u gore.
Tako je bilo sa čistkama Ive Sanadera, a svoj obol dala je i njegova oktroirana nasljednica Jadranka Kosor.
Šutjeli o Sanaderu
Tada, međutim, nitko od ovih koji sada jauču zbog Karamarkova pendreka nije pustio ni glasa.
Oni koji se čude što Karamarko ništa ne pita svog zamjenika Prgometa, nisu problematizirali činjenicu da Sanader godinama nije ništa pitao nikoga, osim svog uskog kruga prijatelja i povjerenika. On je govorio, ostali su klimali.
Oni koji sada nariču zbog Karamarkove čistke, pljeskali su Sanaderu zbog detaljnog čišćenja stranke od Tuđmanovih i Pašalićevih ostataka. One, pak, koje je velikodušno poštedio, primorao je da mu u znak odanosti poljube ruku.
Zli Pašalić
Zajedno s dirigiranim medijima, pljeskali su mu i kad je lažirao unutarstranačke izbore na kojima je porazio zlog Pašalića. Karamarko je legitimno izabran da počisti stranku. I nitko mu nije prigovorio da je lažirao pobjedu. Još.
I što je najbolje, oni koji su godinama trpjeli Sanaderov autokratski režim, sada prigovaraju Karamarku da preuzima isti obrazac vladanja u HDZ-u koji je još prije dvadeset godina usadio Franjo Tuđman.
To je HDZ. On jednostavno ne može drugačije.
I stoga nije jasno otkud nekome pomisao da bi Jadranka Kosor mogla biti rješenje? Da bi ona mogla pružiti utočište ucviljenima?
Kosor i autoritet
Ona je kao predsjednica prisluškivala sjednice ogranaka, smjenjivala njihove čelnike, izbacivala ljude koji su joj se usprotivili, a ostavljala one koji su prihvatili njezin autoritet. Ona je Sanaderove slike zamijenila svojima. Ona je za šeficu stranke postavljena aklamacijom izaslanika.
Po čemu je onda ona bolja od Karamarka?
I po čemu je Karamarko gori od svojih prethodnika?
Zašto je Karamarko gori?
Po tome što se rješava svojih protivnika? Po tome što se okružuje ljudima kojima vjeruje? Po tome što želi ustrojiti stranku po svom ukusu? To nije samo ustaljena praksa u HDZ-u, nego i u drugim strankama.
I Zoran Milanović se riješio svojih protivnika u SDP-u i okružio svojim prijateljima u Banskim dvorima. Pa njegovi apologeti kažu da je to napravio i Obama.
Naravno, svi oni koji su trpjeli Sanaderovo i Kosoričino kršenje procedure i statuta, a vrište kad to radi Karamarko, imaju potpuno pravo kad upozoravaju da za sve ono što sada radi Karamarko mora postojati ustaljena procedura.
Ovo je HDZ
Ali ovo je HDZ. U njegovim redovima procedura se oduvijek svodila isključivo na ispunjenje cilja. Tek kad se taj cilj ne realizira, kad se izgube izbori ili završi u zatvoru, onda se krene razglabati o proceduri, statutima, demokraciji, modernizaciji.
I možda je Tomislav Karamarko stvarno živi užas. Ali takva je i njegova stranka.
HDZ je želio jednog poput Karamarka, jer je na takve navikao. HDZ je, nakon svega što je učinio, zaslužio jednog Karamarka. A njegovi dužnosnici zaslužili su ove jauke, samo zato što su na njih navikli.
A kako su o svemu tome navikli šutjeti, bilo dobro da pri tome i ostanu. Jer sućut neće dobiti.