"Za mlade nema budućnosti u Hrvatskoj, nikad se neću vratiti"

Foto: Index

AUTOBUSI za Njemačku i dalje su puni. Odlaze mladi, stari, obitelji s malom djecom, a svi u potragu za boljim životom. Budući da Njemačka danas ukida radne dozvole za hrvatske državljane ponovno smo otišli na Autobusni kolodvor kako bi vidjeli da li je to uzrokovalo još veću navalu, no situacija je nepromijenjena. Autobusi se jednako pune brzinom munje. Građani iz svih krajeva Hrvatske odlaze autobusima u državu koja im kaže nudi daleko više od njihove.

Iako ima puno skeptika koji priče o odlascima u Njemačku smatraju napuhanima ističući kako ni tamo nije med i mlijeko te kad poplaćaju stanarinu i režije da im sigurno ne ostane ništa za život, s tim se ne slažu oni koji već rade u Njemačkoj, a koje smo između ostalog zatekli u rane jutarnje sate dok su čekali autobus.

Jedan od njih je i 50-godišnji Zadranin Boris koji u Njemačkoj radi posljednjih godinu i tri mjeseca. U Hrvatsku se vratio na kratki odmor, a s njim smo popričali dok je čekao autobus za povratak u Oberstaufen, malo mjesto sa 2000 stanovnika na granici Njemačke i Švicarske.

"Kad imaš pun takujin onda si sretan"

Iako ga kako kaže, "pere" nostalgija, više se ne bi vratio živjeti u Hrvatsku. Umjesto toga, kad mu počne jako nedostajati obitelj, more i Zadar sjedne na bus i za 12 sati je u Zadru. Dolazi u Hrvatsku svaka dva mjeseca.

"Iako sam često jako nostalgičan za Hrvatskom kad dođem ovdje i vidim kakva bijeda vlada u Hrvatskoj odmah mi bude lakše što živim u Njemačkoj. Kad imaš pun takujin (novčanik op.a.) onda si sretan. Što ti znači da si u Hrvatskoj ako nemaš od čega živjeti. U Njemačkoj mi je odlično. Iako ne pričam njemački, nego tek sad učim engleski, odlično sam se snašao. Radim u jednom hotelu u kuhinji i sa mnom radi još sedmero ljudi iz raznih krajeva Hrvatske. Ono što mogu reći da smo mi radnici iz Hrvatske u Njemačkoj jako cijenjeni jer želimo raditi. Kad dođu primjerice Bugari oni odlaze već za par tjedana ako im se odmah ne svidi, a mi ostajemo i radimo i trudimo se. Zato nas Nijemci i poštuju jer smo kvalitetna radna snaga", rekao je Boris.

U Njemačkoj mu živi i brat, a i puno prijatelja iz Zadra. Dodaje kako je pola njegovog kvarta došlo raditi s njim.

"U to selo je došlo desetero ljudi iz mog zadarskog kvarta. Svi imamo dobre poslove. U tom malom mjestu koje nema više od 2000 stanovnika postoji čak 40 hotela. Oni itekako znaju razvijati turizam. Tako malo mjesto pod Alpama živi od turizma. Nude razne sadržaje turistima od golfa, bicikliranja, planinarenja. Meni ej dobro, imam tjedno dva do tri dana slobodno, a sa svojima u Zadru se stalno čujem putem Vibera, Skype-a pa ni nemaš osjećaj da si daleko. Nije to više kao u ono vrijeme dok je moj stari živio u Njemačkoj", rekao nam je Boris.

"Imam 50 godine i bez problema sam našao posao"

Za kraj je dodao kako Nijemci ne gledaju na godine prilikom zapošljavanja. "Njima je bitno da ti hoćeš i možeš raditi imao ti 20, 40 ili 50 godina, za razliku od Hrvatske gdje su stariji od 50 otpisani, nitko ih neće zaposliti, svi traže samo mlade", rekao je Boris.

Na autobusnom smo sreli i mladu obitelj iz Petrinje koja odlazi u München. Supruga Luca nakon 11 godina rada u Zagrebu dobila je kaže nezakoniti otkaz, no budući da je ističe, naše sudstvo sporo, dok se to ne riješi odlazi u Njemačku u potragu za poslom, dok suprug ostaje još neko vrijeme u Zagrebu.

On je došao ispratiti svoju obitelj, a kad se oni smjeste i on će za njima. Iako mu supruga još nema posao u Njemačkoj ipak odlazi.

Odlazi sa sinom u Njemačku u potragu za poslom

"Nisam još pronašla posao, ali ipak idem sa sinom i bakom koja će mi pomoći u čuvanju djeteta dok ja tražim posao. U Njemačkoj mi živi i brat tako da imam podršku i za početak gdje biti. Iako mi je jako teško što moram otići vjerujem da će nam tamo biti bolje. U Njemačkoj se cijeni rad, a ne udobnost kao u Hrvatskoj. Zbog otkaza sam i oboljela, imam problema sa štitnjačom tako da nemam što više ovdje tražiti, idem tamo i bit će mi bolje", rekla je Luca.

I dok je suprug nju i sina ispratio s "knedlom u grlu", zatekli smo i suprugu koja je u suzama pratila supruga koji se vraća na posao u Dortmund. Ondje radi posljednjih šest mjeseci, a ona ostaje u Zagrebu jer priprema sve dokumente za djecu i traži im vrtiće i škole u Njemačkoj.

"Mi ćemo u rujnu otići u Njemačku kad djeca trebaju krenuti u školu i vrtić. Imamo djecu od 3, 6, 8 i 9 godina.", rekla nam je Gordana.

Na pitanje kako je bilo djeci kad su im rekli da se sele u Njemačku, dodala je kako je njima važno samo da budu s tatom svi zajedno pa tako i na odlazak ne gledaju kao nešto loše.

Suprug Dragan rekao je kako mu teško padaju odlasci i povratak u Njemačku dok god nije njegova obitelj s njim.

Ispratila supruga, a ona će s djecom u rujnu preseliti u Dortmund

"Nemam što u Hrvatskoj više. Ostao sam bez posla i odmah sam preko prijatelja našao posao na građevini u Dortmundu i dobro nam je. Imam osiguran smještaj i normalna primanja, a uskoro će i moji doći pa mi je pri pomisli na to lakše", rekao je Dragan.

S njim odlazi i kolega Goran kojemu je dodaje, jako teško.

"Da je lako nije, ali što ću ovdje kad nema posla, a mora se raditi i živjeti od nečega", rekao je kratko.

Nakon što su se pozdravili, supruga Gordana u suzama je promatrala kako njen suprug odlazi. Ostala je još malo porazgovarati s nama.

"Trebali ste sinoć biti ovdje u 23 sata kad su išla puna dva autobusa za Njemačku puna radnika iz Hrvatske. Suprug je mislio sinoć ići, ali nije bilo više slobodnog mjesta. To je sve bilo krcato. Odlazile su cijele familije s malom djecom, nisu starija od 9 godina", rekla je Gordana. Dodala je kako su se odlučili za Njemačku kad je suprug u Zagrebu ostao bez posla, a treba brinuti o četvero djece.

"Teško nam je, ali nema druge. Idemo tamo gdje ima posla i gdje možemo normalno živjeti", kaže Gordana.

"Za mlade nema budućnosti u Hrvatskoj, nikad se neću vratiti"

Na stanici smo sreli i 26-godišnjeg Franju iz Gline koji prvi put ide u Njemačku, a rekao nam je kako se odlučio na to i kako je došao do posla.

"Idem u München. Našao sam posao preko interneta, a radit ću u kuhinji kao pomoćni kuhar. Pronašao sam i smještaj koji će me koštati 500 eura mjesečno. To je soba, ali pošto ću živjeti sam to mi je dovoljno. Kad uzmem u obzir plaću i troškove života, živjet ću sasvim pristojno", rekao je Franjo.

Na odlazak se odlučio nakon što je dugo bio bez posla.

"U Glini sam radio samo na crno po par sati i s tim nisam mogao ništa. U Hrvatskoj definitivno nema budućnosti za mlade. Imam prijatelje koji su već otišli u Njemačku i kažu da se više nikad neće vratiti ovdje, a ni ja se nemam namjeru vraćati", rekao je Franjo.

Na upit kako roditelji gledaju na njegov odlazak rekao je da ima samo mamu i da je njoj jako teško, no kad vidi kako nema posla i budućnosti, svjesna je dodaje, da će mu bolje biti vani.

Vlast godinama nije briga za odlazak radne snage, a tko će kasnije financirati uhljebe?

I dok promatramo kako puni autobusi odlaze za Njemačku, a treba uzeti u obzir i one koji putuju automobilima ili avionom na sve strane svijeta ne možemo se ne pitati razumiju li uopće vladajući i oni drugi koji se bore da preuzmu vlast kako su upropastili Hrvatsku i budućnost mladim generacijama kao i onim starijima koji su unatoč desetljećima života i rada u Hrvatskoj prisiljeni otići u inozemstvo da bi preživjeli.

Nakon što sva radna snaga napusti zemlju i kad više nitko neće moći financirati uhljebe i stotine koje kakvih agencija, Instituta i Udruga koje sišu državni proračun, valjda će tad shvatiti kakvu su katastrofu prouzročili svojim nesposobnim potezima i pljačkom koju su dozvolili pojedincima, a koji su opelješili zemlju.