Foto: Index; Paun Paunović, Ilija Stojadinović, Ronald Goršić/Cropix; Arhiva
PRIMORAC, Žužić, Maćešić... nisu samo imena iz "Tko je tko u Tajkunskoj Hrvatskoj", nego s puno morbidnijeg popisa.
Imaju li financijski i politički moćnici zaštitu na sudu ?
Tako je svega par dana nakon stravične prometne nesreće u Sveticama u kojem su poginuli otac i sin, hrvatsko pravosuđe bilo izuzetno blago kada je Dejana Maćešića, suvlasnika One2playa, nepravomoćno osudilo na dvije godine zatvora zbog prometne nesreće u kojoj je poginuo 23-godišnji motociklist u Novom Zagrebu. Maćešić je "projurio" kroz crveno i jednostavno "pokupio" 23-godišnjeg Sinišu Smiljanića.
Maćešić je na koncu dobio kaznu manju od minimalne jer "nije ranije imao problema sa zakonom". Iako su javnost, Državno odvjetništvo i policija raspolagali s informacijom da je Maćešić u razdoblju od 2000. do 2012. godine čak 35 puta evidentiran kao počinitelj prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama čini se da o tome jedino nije imala pojma sutkinja Renata Pražetina Kaleb.
Tata po jedan BMW kupio Sanaderu i sinu
No, slučaj koji i dalje drži Hrvatsku "na nogama" te ostavlja niz neodgovorenih pitanja je i prometna nesreća iz 2002. godine koja se dogodila u Makarskoj, kada su na nogostupu, na korak do pješačkog prijelaza, poginule 16-godišnjakinje Ana Andrijašević i Kata Erceg.
Ubojica za volanom bio je Ivan Primorac, sin hercegovačkog tajkuna Marijana Primorca koji svoj uzlet može zahvaliti i činjenici da je bio intimus bivšeg premijera i ratnog profitera Ive Sanadera. Naime, stariji Primorac kupio je Sanaderu još 2004. godine prvi BMW i to baš u vrijeme kada se sudilo njegovom sinu. Zanimljivo da ta dva događaja nikada nisu posebno ispitivana od strane Odvjetništva.
Društveno prihvatljiva obitelj koja maloljetnom sinu daje bolid od 320 konja?
Ivan Primorac tada je bio 17-godišnjak koji je vozio snažni BMW Z3 bez vozačke dozvole. Vozilo se kretalo znatno većom brzinom od 40 kilometara na sat koliko je bilo ograničenje na tom dijelu ceste. Nesreća se dogodila u 20.15 sati, a nesretne djevojke stradale su na nogostupu pod kotačima snažnog automobila.
Primorac, iako maloljetan, već je prije kobnog događaja bio višestruko kažnjavan za prometne prekršaje. Prvotno ga je sutkinja splitskoga Općinskog suda Maria Majić osudila na dvije i pol godine zatvora. Kasnije će tu presudu umanjiti suci Županijskog suda pod predsjedanjem danas pokojnog predsjednika Kaznenog odjela, suca Vinka Cuzzija. Naime, kazna je bila šest mjeseci manja, a obrazloženje presude citira se i danas.
"Ivan Primorac dolazi iz obitelji društveno prihvatljiva ponašanja kojemu su roditelji omogućili studiranje u inozemstvu, gdje se pokazao uspješnim", obrazloženje je suda koje je šokiralo hrvatsku javnost. Naime, mnogi su smatrali kako se za oca koji maloljetnom sinu daje bolid od 320 "konja", ne može reći da ima društveno prihvatljivo ponašanje samo zato jer sina školuje u inozemstvu. Na kraju je Ivan Primorac proveo u zatvoru otvorenog tipa u Valturi 22 mjeseca da bi nakon toga otišao na školovanje u švicarski Luzern. Naime, pušten je dva mjeseca ranije zbog dobrog ponašanja.
Mirko Erceg: Od prvog dana govorim o političkoj zaštiti
Obitelj Primorac nakon tih događaja više ne živi u Makarskoj. Prodali su sve što imaju u tom gradiću i danas žive Zagrebu. Za njih je ova priča završena. Obitelj Primorac više ni ne dolazi u Makarsku, nitko ih nije vidio već godinama. No, za obitelj ubijenih djevojaka vrijeme je stalo. Pitanja koja su ostala otvorena svakako je prijateljstvo Primorca i Sanadera i skupocjeni poklon koji je došao na adresu premijeru baš u vrijeme suđenja. Sudac Cuzzi koji je donio sporno presudu danas nije više među živima, a poklon Sanaderu nikada se nije dovodio u kontekst suđenja i postupaka suca Cuzzija kao i samog suđenja Primorcu.
Za Mirka Ercega oca djevojke koja je stradala pod kotačima Ivana Primorca sve je bilo jasno još od samih početaka.
"O tome sam govorio i prije deset godina, a to je da Primorci imaju političku zaštitu. Kada se otkrila priča oko poklona Sanaderu valjda je to i drugima bilo jasno. Ne znam što bih vam rekao. Ne znam! Sve je bilo itekako jasno od prvog dana", kaže nam Erceg koji je više puta do sada govorio o političkoj zaštiti koja je i dovela do sramne presude. Erceg je u svojim ranijim izjavama naglašavao koliko se može biti moćan kada se kupi tadašnjeg predsjednika Vlade.
"Onda se sve može kupiti", kaže Erceg koji je i danas uvjeren da je za BMW i ostale nezakonitosti oko Sanadera znao puno veći krug ljudi. Krug ljudi koji danas tvrdi da ništa ne zna, kada ih pitaju za Sanadera. Kako nam je rekao Erceg Primorci više ni ne dolaze u Makarsku, nema ih više. Tako je i bolje, kaže nam Erceg, koji ne može više ni spomenuti to za njega mrsko prezime.
Hrvoje Pezelj: Bajiću sam sve poslao 2003. godine, do danas se nije javio
Isto tako, još je jedan detalj za kojeg ne znamo zašto je Državno odvjetništvo na čelu s Mladenom Bajićem bilo toliko indiferentno. U vrijeme aktualnih događaja oko Primorca te niza prometnih nestašluka maloljetne djece moćnika među kojima je bio i sin tadašnjeg guvernera HNB-a Željka Rohatinskog, tadašnji zamjenik Županijskog državnog odvjetnika Hrvoje Pezelj uputio je glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću zanimljivu predstavku. Naime, Pezelj je pismenim putem argumentirano elaborirao pravnu utemeljenost pitanja kaznene odgovornosti roditelja one djece koja su prouzrokovala prometne nesreće.
Pezelj u svome elaboratu Mladenu Bajiću ističe kako ne samo da se može, već se i mora kazneno progoniti roditelje maloljetnih vozača, što je suprotno stavu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu koji su iznijeli stav da nije moguće postaviti pitanje kaznene odgovornosti roditelja, čak i ako se sumnja da su svjesno dali svom maloljetnom djetetu na uporabu motorno vozilo. Njegov elaborat gotovo se uvijek aktualizira kada se govori o prometnim nesrećama koji prouzroče maloljetnici moćnika, no DORH nikada nije dao svoje mišljenje.
"Nikada ništa! Poslao sam predstavku prije gotovo deset godina, do danas nisam dobio nikakvu reakciju Odvjetništva. Ništa nije stiglo niti znam da se išta radilo po tom pitanju. Ne znam zaista što je razlog zašto o tome ne žele ni govoriti", kaže nam danas Pezelj koji više nije u DORH-u već je odvjetnik.
DORH: Sve smo ispitali 2002. godine!?
No, pregledom arhive naišli smo na jedno zanimljivo očitovanje Državnog odvjetništva u kojem su odbacili tvrdnje da je državno odvjetništvo počinilo ogromne propuste neprocesuiranjem Marijana Primorca zbog prometne nesreće koju je skrivio njegov tada maloljetni sin Ivan Primorac. DORH tvrdi da je još 2002. godine (!? op.a) razmatralo pitanje moguće odgovornosti roditelja ali je zaključeno da njihove odgovornosti nema.
"Iako je do sada u više navrata objavljivano u sredstvima javnog priopćavanja, još jednom želimo skrenuti pozornost na odlučnu činjenicu da je maloljetnik Ivan Primorac u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršio 17 godina i 10 mjeseci i da je imao položen vozački ispit "B" kategorije. Drugim riječima, maloljetnik Ivan Primorac bio je osposobljen za upravljanje motornim vozilima, ali mu vozačka dozvola nije mogla biti izdana zbog nenavršenih 18 godina života. Imajući upravo u vidu činjenicu da je maloljetnik bio osposobljen za upravljanje motornim vozilom i da se radi o osobi koja s obzirom na svoju životnu dob sukladno odredbama Kaznenog zakona samostalno odgovara za svoj učin i propuste te dosljedno tome nema odgovornosti njegovih roditelja", stoji u tom priopćenju DORH-a.
Sin Žužić: Pijan s BMW-om izazvao smrt i teške ozljede, ali je iz zatvora pušten ranije, jer mu se "pogoršalo psihičko stanje"
U ožujku 2011., godinu dana prije isteka petogodišnje zatvorske kazne, na slobodi se našao Hrvoje Žužić, koji je 1. kolovoza 2007. s 2,15 promila alkohola, vozeći svoj BMW brzinom od 111 kilometara na sat, izazvao prometnu nesreću u kojoj je poginula 19-godišnja Ružica Pavić. U nesreći je teško ozlijeđen i Ružičin dečko, 22-godišnji Hrvoje Matijašić. Žužić je tada imao 23. godine.
Žužić je navodio da mu se zdravstveno stanje pogoršalo, a kao što je Primorac pušten kako bi mogao završiti faks u Švicarskoj, tako je i on ranije pušten jer se u zatvoru ponašao primjereno, te je bio pri završetku studija Ekonomskom fakultetu.
Vrhovni sud obrazložio je da je Žužiću uzeto u obzir i pogoršano psihičko stanje koje je "u značajnoj mjeri prouzročeno boravkom u zatvorskim uvjetima, što je u mnogim slučajevima u različitim modalitetima psihičkih stanja redovna pojava kod zatvorenika".
"Zadovoljština" za obitelji poginulih? Ležeći policajci i cinizam silnika koji su "odgojili" ubojice za volanom
A što je s "pogoršanim psihičkim stanjem" roditelja, koji su zbog bahatosti i bešćutnosti onih koji su djecu odgajali obasipajući ih skupocjenim jurilicama, bez svoje djece ostali?
"Modalitetima psihičkih stanja" u kojima se nalaze, svakako ne pomaže, što su primjerice, nakon Primorčevog masakra nad mladim djevojkama, na tom mjestu u Makarskoj nikli ležeći policajci. Kada sve ono što su napravili "uspravni", ostane bez logičnog sudskog pravorijeka. Nema tih ležećih policajaca koji mogu zaustaviti "tenk" tajkunskog sinčića u pohodu na živote i zdravlje onih koji nisu njegove materijalne i vozačke sreće, kao što u Hrvatskoj nema suda koji će mu dati primjerenu kaznu.
Suđenje Žužiću junioru, obilježila je jadikovka njegova oca Željka, kako novinari od samog početka pišu da se "ovdje ne sudi Hrvoju Žužiću, nego sinu tajkuna Željka Žužića".
Kate, Ana, Siniša, Ružica... ubijeni su upravo zato što nisu bili djeca tajkuna.