Foto: Index/FaH
U par medijskih objava u javnost je ipak procurio obris ove lijepe financijske priče, na tipično hrvatsko-bankarski način. Naime, što?
Brojni korisnici poticane stanogradnje još su sredinom prošlog desetljeća sa Splitskom bankom potpisali ugovore o stambenim kreditima za kupnju stanova iz programa POS-a, u kojima je kamata bila vezana uz kretanje referentne kamatne stope EURIBOR. U jeku financijske krize, 2009. godine, EURIBOR je značajno pao – sa vrijednosti koja se kretala oko 3 postotna poena pao je na nulu.
Posljedično, i kamatne stope vezane uz EURIBOR su trebali pasti za toliki iznos. Konkretno, kod većine takvih stambenih kredita, kamatna stopa je trebala pasti sa otprilike 6 na 3 posto.
"Alternativne činjenice" Splitske banke
No Splitska banka je tu svoju obavezu iz ugovora odlučila ignorirati. Točnije, kako su ovih dana javili svojim klijentima, odlučili su ju "različito tumačiti". Što neodoljivo podsjeća na danas popularne "alternativne činjenice", zar ne? I tako je to trajalo punih osam godina. Cijelo to vrijeme banka je svojim klijentima naplaćivala kamatu od 6% umjesto 3%.
Ipak, netko je uočio i taj detalj. Prema zakonu velikih brojeva, i to se moralo dogoditi. Banka je to odlučila riješiti individualno – onima koji su se pobunili vratila je dio preplaćenog iznosa. Ostalima ništa, sve dok se informacija nije proširila među korisnicima. Tada su vidjeli da je vrag uzeo šalu, i odlučili što brže zatvoriti tu priču.
Tako ovih dana Splitska banka poziva svoje klijente sa preplaćenim stambenim kreditima i nudi im aneks ugovora. Zato jer "uzimaju u obzir sve promjene koje su se dogodile na financijskom tržištu i mogućnost različitog tumačenja te ugovorne odredbe", banka je ponudila povrat preplaćenih iznosa uvećan za zatezne kamate, za period od proteklih 60 mjeseci.
OK, čekaj malo. Zašto 60 mjeseci? To je pet godina, a dvostruko veća kamata se obračunava već punih 8 godina? Zapravo, odgovor je vrlo jednostavan – zato jer je pet godina period u kojemu nastupa zastara za takvu vrstu "drugačije interpretacije".
Znamo da su banke beskrupulozne, ali što radi HNB?
Čisto da bi stavili ove podatke u perspektivu i da bi dobili konkretan dojam o kojim se tu iznosima radi, proveli smo jednu simulaciju takvog kredita. Na fiktivnom stambenom kreditu dignutom 2004. godine u iznosu od 100 000 eura na 20 godina, banka je naplatom više kamatne stope (sa zateznom kamatom) sebi priskrbila višak od cca 22 500 eura. Od tog viška, 12 500 će vratiti klijentu. A 10 000 će zadržati, jer je taj iznos već pao u zastaru.
Najgore u svemu tome je što takvo ponašanje banaka zapravo uopće više ne čudi. Banke su sustavno i uporno godinama gradile reputaciju beskrupuloznih krvopija. Ovo je samo još jedan primjer APP ("ako prođe - prođe") strategije, koja je eto – prošla. Barem u iznosu od 40% "drugačije interpretiranih" i više naplaćenih kamata.
Ono što je tu najgore je potpuni izostanak reakcije države. Takve stvari se i događaju upravo zato jer ne postoji strah od kazne. Koju bi država morala provesti kroz djelovanje regulatora, tj. Hrvatske narodne banke.
Isti taj HNB se u ovom, kao i u brojnim slučajevima prije toga – pravi glup. Šuti, ignorira i dopušta da se takve stvari događaju. Na jednom navodno reguliranom financijskom tržištu. Umjesto da se za takve "alternativne interpretacije" ugovornih obaveza, banke nesmiljeno kazne – baš zato da niti jednoj drugoj banci ne bi opet palo na pamet APP strategijom "drugačije interpretirati" i guliti građane države u kojoj posluju.
Građani ne moraju i ne mogu kontrolirati banke, ali HND može i mora
Građani nemaju i ne mogu imati znanja i vještine za kontrolu financijskog poslovanja banaka. Od građana se ne može očekivati da znaju izračunati promjenu kamatne stope temeljene na šestomjesečnom EURIBOR-u, niti da znaju tako promijenjenu kamatnu stopu primijeniti u postnumerando otplati zajma sa složenim i relativnim mjesečnim obračunom kamatne stope. Niti da uopće znaju gdje mogu doći do relevantnih podataka.
Niti to trebaju znati. Zato jer kroz poreze plaćaju državi, tj. HNB-u da to radi u njihovo ime.
Upravo zato jer HNB to ne radi, zato jer ne štiti građane od financijskih malverzacija, zato jer ne kontrolira i ne regulira financijsko tržište, zato jer ne ispunjava ulogu za koju je formiran, guverner HNB-a treba dati ostavku. Njegova prva i osnovna zadaća je reguliranje financijskog tržišta, prvenstveno u odnosu prema građanima. Što je zadatak u kojemu je spektakularno i višekratno podbacio.
Što će onda državi i njenim građanima takav HNB i takav guverner?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala