RMS Titanic, jedan od najpoznatijih brodova u povijesti, bio je britanski putnički brod koji je potonuo u noći između 14. i 15. travnja 1912. nakon sudara s ledenjakom u sjevernom Atlantiku. Ova tragedija, u kojoj je živote izgubilo više od 1500 ljudi, ostala je upamćena kao jedna od najvećih pomorskih katastrofa u mirnodopsko doba.
Titanic je bio dio klase Olympic, koju je izgradilo brodogradilište Harland & Wolff u Belfastu za brodarsku tvrtku White Star Line. Brod je projektiran kao najveći i najluksuzniji putnički brod svoga vremena, s duljinom od oko 269 metara i težinom od 46.328 tona.
Gradnja je započela 1909. godine, a Titanic je porinut u svibnju 1911. Opremljen je naprednim tehnologijama, uključujući 16 vodonepropusnih pregrada, što je dovelo do uvjerenja da je brod "nepotopiv". Ipak, pregrade nisu bile zatvorene na vrhu, što je kasnije doprinijelo katastrofi.
Brod je bio namijenjen transatlantskim putovanjima između Europe i Sjeverne Amerike, nudeći luksuz prve klase, ali i smještaj za putnike druge i treće klase, uključujući mnoge imigrante koji su tražili novi život u Americi.
Titanic je isplovio iz Southamptona, Engleska, 10. travnja 1912., krećući se prema New Yorku s postajama u Cherbourgu (Francuska) i Queenstownu (današnji Cobh, Irska). Na brodu se nalazilo oko 2224 ljudi, uključujući putnike i posadu, iako točan broj varira prema izvorima. Među putnicima bili su ugledni pojedinci poput Johna Jacoba Astora IV, Margaret Brown i direktora White Star Linea, J. Brucea Ismaya.
Unatoč upozorenjima o ledenjacima od drugih brodova, Titanic je plovio gotovo punom brzinom od oko 22,5 čvora (41,7 km/h). Kapetan Edward Smith, iskusni pomorac, vjerovao je da je brod siguran, a praksa brzog plovljenja bila je uobičajena.
U 23:40 sati 14. travnja 1912., osmatrač Frederick Fleet uočio je ledenjak ravno ispred broda. Zapovjednik je naredio skretanje i zaustavljanje strojeva, ali bilo je prekasno. Titanic je udario ledenjak s desne strane, oštetivši nekoliko vodonepropusnih pregrada. Voda je počela prodirati u brod, a dizajn pregrada omogućio je prelijevanje vode iz jednog odjeljka u drugi kako se brod naginjao.
Do ponoći, kapetan Smith i dizajner broda Thomas Andrews shvatili su da je Titanic osuđen na propast. U 00:05 sati započela je evakuacija, ali brod je imao čamce za spašavanje za samo oko 1178 ljudi – manje od polovice onih na brodu. Pravilo "žene i djeca prvo" djelomično je poštovano, ali zbog konfuzije i nedostatka organizacije, mnogi čamci isplovili su poluprazni.
Titanic se raspao na dva dijela oko 02:20 sati 15. travnja i potonuo na dubinu od oko 3800 metara. Temperatura vode bila je oko -2°C, što je značilo da su oni koji su ostali u moru umirali od hipotermije unutar nekoliko minuta.
Brod RMS Carpathia stigao je na mjesto nesreće oko 04:00 sati, spašavajući 705 preživjelih iz čamaca. Ostatak putnika i posade, njih oko 1500, izgubio je život. Tragedija je šokirala svijet, izazvavši bijes zbog nedovoljnog broja čamaca, loše organizacije evakuacije i arogancije u vezi s "nepotopivošću" broda (Britannica).
Istrage u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu dovele su do značajnih promjena u pomorskim zakonima. Uvedena je obveza da svi brodovi moraju imati dovoljno čamaca za sve na brodu, osnovana je Međunarodna patrola za led, a poboljšani su propisi o radijskoj komunikaciji.
Titanic je postao simbol ljudske ambicije i krhkosti. Njegova priča inspirirala je brojne knjige, filmove (poput istoimenog filma Jamesa Camerona iz 1997.) i dokumentarce. Brod je pronađen 1985. godine na dnu Atlantika, na ekspediciji koju je predvodio Robert Ballard, što je omogućilo daljnje proučavanje olupine.