Foto: Hina, Index
U PETAK, 28.10. Lezbijska grupa "Kontra" predala je tužbu Ustavnom sudu za slučaj diskriminacije u osnovnoj školi Bartol Kašić u Zagrebu. Nakon predavanja tužbe istoimena grupa organizira mirni prosvjed baziran na nepoštivanju temeljnih odredbi Ustava RH o diskriminacijama na temelju spolne orijentacije i kršenja načela sekularne države.
Upravo iz profesionalnih razloga koji su grubo prekršeni, ali i iz onih temeljnih, ljudskih, majka dviju djevojčica odlučila je ukazati na grubo kršenje zakona i propust institucija, ovoga puta Ministarstva obrazovanja koje ne vrši adekvatan inspekcijski nadzor nad onim što im se događa u školama.
Koordinatorici Kontre, g. Sanji Juras ovo nije prvi slučaj prijave roditelja niti vucaranja po sudovima radi diskriminacije i govora mržnje od strane vjeroučitelja i vjeroučiteljica. Slučaj sličan ovom najnovijem pokrenut je 2009. godine i nakon zastrašivanja svjedoka, razvlačenja predmeta do listopada 2016. god, Vrhovni sud odbacuje tužbu jer nije mogao dokazati da je vjeroučiteljica za homoseksualnost kazala da je bolest, a za homoseksualce da su bolesnici. Zanimljivo je da Vrhovni Sud odbija saslušati djecu koja su to slušala na satu vjeronauka i predmet se označava kao odbačen.
Da slučajevi slični ovom poprimaju razmjere epidemije postaje savršeno jasno, no savršeno je nejasno zašto žene u ovom društvu dopuštaju da im kroz medije raznorazni uhljebi u crkvenim strukturama sugeriraju kako su drugotne, kako su „štrace“ ili u najnovijim primjerima bolje da su nepismene ili kako su od rođenja zakinute za poslušnost? Savršeno je nejasno zašto žene, kao što je to slučaj ove hrabre majke koja ne želi da joj se djeca doje mržnjom u većem broju ne pohode ove ili slične inicijative koje pokreću registrirane udruge koje se bore za zaštitu ljudskih prava i sekularnu državu?
Uzroka svakako ima poprilično, no jedan od njih, onaj najžalosniji je da žene mahom prihvaćaju nametnute indoktrinacije i besramne poruke mržnje sa oltara jer je to u novije vrijeme postao „bolji način da se dođe do posla“, „ sigurnosan osjećaj kada si u krdu, a krdo je ovih dana na svim misama, večernjim, jutarnjim, popodnevnim.“ Ta žalosna činjenica nameće se sama od sebe ako vidite količinu zajednica koje djeluju više – manje pod kontrolom katoličke crkve.
Hrabrost je rijetka pojava
Osim što se preko klera, koji je danas zamijenio ulogu moćnika u političkim strukturama preko kojih se dolazilo do posla, lakše zaposli, u zajednicama vlada i hegemonija koja u općem stanju bijede daje sigurnost, ali i financijsku potporu. Taj lažni osjećaj sigurnosti, nade u pomoć od tvoje zajednice koja kupi crkavicu „od koje se skupi“, možda je i najžalosniji primjer i segment vremena u kojem živimo. Strah koji prati te i takve žene koje se uglavnom brinu da im djeca nisu gladna sputava bilo kakav oblik aktivizma, prosvjeda ili inicijative. Strah od izdvajanja iz krda.
Hrabrost je danas rijetka pojava i možemo sa pravom zaključiti kako živimo u vremenu straha, straha koje nam se tako fino servira kroz vid pomoći i zajedništva, mira i ljubavi, dok se djecu uči da su drugi i drugačiji bolesni, da se samo u toplini stada može prosperirati, a da su nam dobri pastiri jedini spas, nama ovcama.
Jedna majka danas odlučila je da to ne bude. Da ne bude ovca već hrabra žena koja će se boriti za svoju djecu, da jednom kada postanu ljudi poštivaju bilo koga i njegovo pravo da živi kako hoće. Sve drugo je laž, obmana i govor mržnje. Sve drugo nas kao društvo vodi u zaostalost, primitivizam i udaljuje od civilizacije u kojoj je hrabrost građanska dužnost i u kojoj je žena institucija, a homoseksualnost stvar izbora.