Andrija Hebrang, istaknuti hrvatski komunist i antifašist, bio je jedna od ključnih osoba u organiziranju partizanskog otpora na području NDH tijekom Drugog svjetskog rata.
Dana 25. veljače 1942., Andriju Hebranga, tadašnji sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske (CK KPH), uhitila je ustaška policija u Zagrebu.
Nakon uhićenja Rade Končara u studenom 1941., Hebrang je preuzeo vodeću ulogu u KPH. Skrivao se u jednoj kući na zagrebačkoj periferiji. Tog dana ustaška policija došla je u navedenu kuću tražeći njenog vlasnika.
Prilikom pokušaja uhićenja došlo je do oružanog sukoba tijekom kojeg je Hebrang ranjen u sljepoočnicu. Nakon svladavanja otpora, Hebrang je uhićen.
Po vlastitim riječima: "Došli su na stan, opkolili kuću i mene našli unutra. Oni su pucali i ja sam pucao. Tako dva sata. Dovukli su neko pojačanje. Branio sam se dok nisam pao ranjen."
Iz izvještaja Općinskog poglavarstva Stenjevec od 26. veljače 1942.: "...nadzornik detektiva ranjen u desnu nogu i izjavio da treba brzu pomoć jer da će mu drugovi svi poginuti, pošto je iz te kuće prema njima nastala paljba, a njega je njihov samovoz otpremio u bolnicu. Nakon pola sata došla su još 3 samovoza redarstvenih službenika... koji su otišli do navedene kuće da mogu uspješnije provesti određeni zadatak...
Kada su opkolili navedenu kuću, otvorena je puščana paljba s mnogo metaka, pa kada su ustanovili da više iz kuće nitko ne puca, ušli su unutra i našli su ranjenog u glavu opasnog člana komunističke družbe sa ženom i djetetom od 3 godine. Ranjeni komunist odmah je prevežen samovozom društva za spasavanje u bolnicu..."
Hebrang je u bolnici Sveti Duh bio samo nekoliko dana, potom ga premještaju u zatvorsku ambulantu na Savskoj cesti. U istražnom zatvoru na Trgu Kulina bana (danas Trg žrtava fašizma) u Zagrebu nalazio se do 13. lipnja 1942. godine, odakle je upućen na izdržavanje logorske kazne u Staru Gradišku.
O Hebrangovu držanju u istražnom zatvoru Popović referira Josipu Brozu Titu u pismu od 16. lipnja 1942. godine: "Fati se primjereno drži. Ponudili su mu trgovinu. Odbio je, rekavši da je komunist. Na desno oko je oslijepio. Dobili smo pisamce od njega u kojem nam javlja: 'Očekujem torturu. No ja ne mislim na svoju osobnu sudbinu koja je zapečaćena, već samo na to da zastavu naše partije nosim neokaljanu do kraja.'"
Iako je postojao partizanski plan da se Hebranga oslobodi vojnom akcijom, to se nije dogodilo. Razmijenjen je za ustaške visoke dužnosnike 23. rujna 1942. godine kod sela Cage blizu Okučana, zajedno s još 29 komunista.
Kao istaknuti komunist, nakon Drugog svjetskog rata, u ožujku 1945., preuzeo dužnosti predsjednika Privrednog savjeta i ministra industrije u vladi Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ), a istovremeno je izabran i u Ustavotvornu skupštinu. Kasnije je imenovan predsjednikom Savezne planske komisije.
Njegovo neslaganje s politikom koja je štetila interesima Hrvatske, uključujući novčanu reformu, razgraničenje s Vojvodinom, političke progone i nerealne ekonomske planove, dovelo je do sukoba s vrhom Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). U travnju 1946. isključen je iz Politbiroa CK KPJ, a u lipnju je smijenjen s ministarskih funkcija.
Nakon raskida odnosa između Jugoslavije i SSSR-a 1948. godine, Hebrang je došao pod sumnju kao mogući Staljinov kandidat za Titova nasljednika. U travnju iste godine stavljen je u kućni pritvor, a u svibnju uhićen i zatvoren u beogradskoj Glavnjači. Optužen je za izdaju i suradnju s ustašama, no nikada nije priznao krivnju, niti su mu optužbe dokazane.
U noći s 10. na 11. lipnja 1949. odveden je iz zatvora i ubijen, a vlasti su službeno objavile da je počinio samoubojstvo. Deklaracijom Sabora Republike Hrvatske iz lipnja 1990. Andrija Hebrang proglašen je nevinom žrtvom komunističke represije i politički rehabilitiran.