Foto: 123rf
Ženama je bilo dosta ubojstava i otmica koji su postali rutina te maskiranih ljudi koji su reketarili male obrte. Više od tri godine gledale su dok je kamion za kamionom odvozio svježe posječene trupce. Meksički su se karteli diversificirali od droge te sad žele dominirati svakom unosnom industrijom – što uključuje i sječu drvne građe.
"Bile smo zabrinute. Ako posiječete stabla, manje je vode. Naši su muževi stočari – gdje će stoka piti ako nema vode?", svjedoči jedna od žena.
Grupu žena koja je pokušala pregovarati s naoružanim muškarcima su otjerali, tako da su morale prilagoditi plan. Odlučile su kamione zaustaviti u gradu, uz potporu susjeda.
Levantamiento
Levantamiento, ili ustanak, započeo je 15. travnja 2011. godine. Žene su blokirale kamionete i zatočile neke od drvosječa. Zajednica je upozorena na opasnost vatrometom i zvonjavom crkvenih zvona. Bilo je toliko napeto da su žene morale uvjeravati ljude da ne objese taoce s obližnjeg drveta.
"Svi na ulici su trčali, s mačetama", prisjeća se Melissa Fabian, tad trinaestogodišnjakinja. "Žene su imale sakrivena lica, ljudi su vrištali, a crkvena su zvona neprestano zvonila", navodi.
Općinska je policija stigla s gradonačelnikom te su došli i naoružani muškarci da oslobode taoce.
Uslijedila je pat pozicija između građana, drvosječa i policije. To je bio prvi korak grada Cherana prema samoupravljanju.
"Bilo je to kao horor film. Ali bilo je to nešto najbolje što smo mogli napraviti", dodaje druga građanka.
Policiju i političare su brzo istjerali iz grada, zbog sumnje da surađuju s kriminalcima. Političke stranke su još uvijek zabranjene, jer potiču na podjele među ljudima. Svaki od četiri okruga izabrao je jednog predstavnika u gradsko vijeće. Cheran se vratio korijenima - starom načinu obavljanja stvari, nezavisno od vanjskih utjecaja, navodi BBC.
Lokalna narodna policija
Kontrolne su točke u međuvremenu postavljene na glavne ceste prema gradu. Na njima dežura lokalna narodna policija. Svako vozilo se zaustavlja te putnike ispituju odakle su došli i kamo idu. "Puno smo naučili," kaže Heriberto, jedan od osnivača Narodne policije. "Na početku nismo znali ništa o oružju, ali sad se znamo boriti. Spremni smo ako se kriminalci vrate".
Cheran dijeli vlastitu pravdu za manje prekršaje, mnogi od kojih su povezani s alkoholom. Kazne za njih su rad za opće dobro i globe.
Ozbiljni se prekršaji upućuju državnom odvjetniku. Ali u zadnje tri godine nije bilo ubojstava, otmica ili nestanaka.
Michoacan je jedna od najkrvavijih saveznih država u Meksiku. Granate su bile bacane među gomile ljudi, a odsječene glave su se često kotrljale plesnim podijima. U zajednicama ni 10 kilometara udaljenima od Cherana, priče o otmicama, iznudama i ubojstvima i dalje su svakodnevica.
Zemlja je većinom zajednička - njome upravlja određena obitelj, ali ju ne posjeduje. Pravila se strogo poštuju - tko god želi srušiti drvo mora dobiti dopuštenje od vlasti.
Autonomiju im priznala vlada
Šuma se polako obnavlja. Procjenjuje se da je oko polovice gradske šume (oko 8,500 ha) uništeno od strane organiziranog kriminala. Oko 3.000 ha je ponovno posađeno od ustanka te su sadnice uzgojili sami.
Cheran nije u potpunosti nezavisan - još ga uvijek financiraju savezna država i vlada. Ali, autonomiju mu je priznala meksička vlada. Sudovi su podržali zabranu političkih stranaka te pravo da ne sudjeluju u lokalnim izborima, izborima savezne države, ili državnim izborima.
Cheran je oaza nade u Michoacanu. Mir i sigurnost koji tamo vladaju su kontrast prema ostatku savezne države.
Većina ljudi koji žive u Cheranu su upravo iz tog grada. Prema društvenim normama, žene se samo lokalno. Obitelji su velike i bliske. Svi se poznaju te je to osnova njihova zajedništva.
S porastom nasilja u Meksiku u Cheranu raste strah da će karteli opet dobiti uporište, a ostali gradovi koji su pokušali uvesti Cheranov model nisu bili uspješni.