Foto: Index/123rf
Nitko se u ovoj zemlji od vlasti previše ne uzbuđuje što u 2018. godini u jednom po jednom gradu dolazi do raspada vodoopskrbe. Političari se svađaju, policija nešto kao pokušava, nitko općenito nema pojma što se dogodilo. U normalnoj zemlji, da se ovako nešto dogodilo, već bi hrpa nadležnih ležala nosom u zemlji dok bi im specijalci svezivali lisice na leđima. Onečistiti izvor – u blažem obliku spada u kaznena djela. U težem obliku govorimo o stvarima koje graniče s terorizmom.
No, što bi se uopće netko uznemiravao? Građani uredno kupuju flaširanu vodu i čekaju s kanisterima pred cisternama. U 21. stoljeću Hrvatska je pokazala kako ne uspijeva održati ni temeljne funkcije infrastrukture. Opskrbu vodom. No, oko toga nema prosvjeda. Nema punih trgova. Nema javnih skupova. Nema tiskanja plakata i letaka. Svi šute, čekaju u redu i nadaju se boljim vremenima s istim ljudima. Po stoti put.
Voda nije zanimljiva kao imena trgova
Hoće li će se trg zvati po Titu, kakva je sudbina Ulice Mile Budaka ili kako će se u knjigama govoriti o poglavniku Paveliću – teme su koje bi uzbudile duhove, unijele tisuće novih upisa po Fejsu, pojavili bi se prosvjednici, možda i koji šator, bitke bi se vodile kao prije 75 godina – no kada se govori o osnovnoj komunalnoj djelatnosti, opskrbi vodom, građani šute. Priča se ponavlja – prvo u Splitu, sada još gore u Slavonskom Brodu.
Gotovo nitko neće prosvjedovati, nitko neće aktualnoj političkoj eliti reći kako je prokockala svoju šansu, nitko neće ni javno opsovati kojeg političara – da ne bi valjda izgubili šansu da mali od tetke dobije posao u kakvom županijskom uredu za fotokopiranje. Nitko se ništa ne usuđuje, nitko ne prigovara, nitko neće stati i reći kako postojeća politička ekipa na narednim izborima neće ni proći prag od 5 % glasova. Ne da se neće to dogoditi, već će te iste još jače podržavati, pljeskati ministrima i nositi ih na leđima, u nadi kako će naredni put dobiti još koju cisternu čiste vode!
Rimljani, Turci, Austrija – svi su slavili dolazak vode
A onda – u samostalnoj Hrvatskoj, potpuni pad osnovne infrastrukture. Nešto za što su se brinuli i oni prije nas – Rimljani, nešto za što su se brinuli i Austrijanci, nešto za što se brinula i Juga – raspada se, nikom ništa. Ljudi uredno čekaju u redovima, a političari se međusobno optužuju. Za razliku od nekih drugih događanja nema masovnih prosvjeda, nema punih trgova, nema megafona, nema povišenih riječi. Kao da je u pitanju elementarna nepogoda, a ne ljudski nemar! Građani, ideološki spremni na svakakve rasprave i svakakve prosvjede – ovdje lijepo čekaju u miru na svoju bocu vode. I još samo donose boce. Lijepo od njih.
Zašto bi političari išta mijenjali? Građani se ionako ne bune
Nakon ovakvog ponašanja – čemu bi se politika uopće ičeg bojala? Trebalo bi, štoviše, poduplati račune za vodu i potpuno isključiti vodovode, vjerojatno bi građani uredno išli do rijeka i jezera po vodu, i nešto onako u sebi gunđali.
Hrvatski građani u Splitu i Brodu trpe, ne bune se, i upravo sebi kroje sudbinu. Upravo svojom pokornošću i slijeganjem ramenima pokazuju i dokazuju da ih se može gnjaviti još više, da im se može uzimati još više i da su spremni i na dvostruke ili trostruke račune za vodu, da će i pristati na PDV od 30 %, sve u nadi da će se umiliti svom političaru. Svi vi koji ste ostali bez pitke vode i oko toga ne radite ništa – sjetite se što je Ante Starčević davno napisao: "Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačii, jer od njega ne stoji, čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke, - što mienja gospodare."
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala