Hrvatima treba ukinuti pitku vodu i poduplati račune

Foto: Index/123rf

BAŠ smo se iskazali kao nacija. U Splitu, poznatom po vrhunskoj vodi još od Rima, ista postaje smećkasta tekućina za svake jače kiše i nitko ne zna zašto. U Slavonskom Brodu već danima u vodi ima sastojaka da bi netko spretniji mogao upaliti Wartburga, i nitko ne zna zašto.

Nitko se u ovoj zemlji od vlasti previše ne uzbuđuje što u 2018. godini u jednom po jednom gradu dolazi do raspada vodoopskrbe. Političari se svađaju, policija nešto kao pokušava, nitko općenito nema pojma što se dogodilo. U normalnoj zemlji, da se ovako nešto dogodilo, već bi hrpa nadležnih ležala nosom u zemlji dok bi im specijalci svezivali lisice na leđima. Onečistiti izvor – u blažem obliku spada u kaznena djela. U težem obliku govorimo o stvarima koje graniče s terorizmom.

No, što bi se uopće netko uznemiravao? Građani uredno kupuju flaširanu vodu i čekaju s kanisterima pred cisternama. U 21. stoljeću Hrvatska je pokazala kako ne uspijeva održati ni temeljne funkcije infrastrukture. Opskrbu vodom. No, oko toga nema prosvjeda. Nema punih trgova. Nema javnih skupova. Nema tiskanja plakata i letaka. Svi šute, čekaju u redu i nadaju se boljim vremenima s istim ljudima. Po stoti put.

Voda nije zanimljiva kao imena trgova

Hoće li će se trg zvati po Titu, kakva je sudbina Ulice Mile Budaka ili kako će se u knjigama govoriti o poglavniku Paveliću – teme su koje bi uzbudile duhove, unijele tisuće novih upisa po Fejsu, pojavili bi se prosvjednici, možda i koji šator, bitke bi se vodile kao prije 75 godina – no kada se govori o osnovnoj komunalnoj djelatnosti, opskrbi vodom, građani šute. Priča se ponavlja – prvo u Splitu, sada još gore u Slavonskom Brodu.

Gotovo nitko neće prosvjedovati, nitko neće aktualnoj političkoj eliti reći kako je prokockala svoju šansu, nitko neće ni javno opsovati kojeg političara – da ne bi valjda izgubili šansu da mali od tetke dobije posao u kakvom županijskom uredu za fotokopiranje. Nitko se ništa ne usuđuje, nitko ne prigovara, nitko neće stati i reći kako postojeća politička ekipa na narednim izborima neće ni proći prag od 5 % glasova. Ne da se neće to dogoditi, već će te iste još jače podržavati, pljeskati ministrima i nositi ih na leđima, u nadi kako će naredni put dobiti još koju cisternu čiste vode!

Rimljani, Turci, Austrija – svi su slavili dolazak vode

Ono što sada gledamo u Hrvatskoj – nije se događalo nikada. Rimljani su gradili vodovode i ponosili se time. Turci, gdje bi došli, doveli bi vodu i sagradili javnu česmu. U gradovima, od samostalnog Dubrovnika do nekada mletačkog Zadra, poznati su bunari. Poslije kada su došli Austrijanci tamo iz dalekog Beča slali su u Hrvatsku inženjere koji su obnavljali rimske i gradili nove vodovode, čineći od hrvatskih gradova suvremena urbana središta. Poslije njih, Tito je nalagao gradnju vodovoda. Svatko tko je u zadnjih 1700 godina upravljao Hrvatskom, pa i susjednim zemljama – gradio je akvadukte, vodovode, česme, cisterne, bunare, dovesti vodu smatralo se uspjehom i razvojem i nečim što se pamti.

A onda – u samostalnoj Hrvatskoj, potpuni pad osnovne infrastrukture. Nešto za što su se brinuli i oni prije nas – Rimljani, nešto za što su se brinuli i Austrijanci, nešto za što se brinula i Juga – raspada se, nikom ništa. Ljudi uredno čekaju u redovima, a političari se međusobno optužuju. Za razliku od nekih drugih događanja nema masovnih prosvjeda, nema punih trgova, nema megafona, nema povišenih riječi. Kao da je u pitanju elementarna nepogoda, a ne ljudski nemar! Građani, ideološki spremni na svakakve rasprave i svakakve prosvjede – ovdje lijepo čekaju u miru na svoju bocu vode. I još samo donose boce. Lijepo od njih.

Zašto bi političari išta mijenjali? Građani se ionako ne bune

Nakon ovakvog ponašanja – čemu bi se politika uopće ičeg bojala? Trebalo bi, štoviše, poduplati račune za vodu i potpuno isključiti vodovode, vjerojatno bi građani uredno išli do rijeka i jezera po vodu, i nešto onako u sebi gunđali.

Hrvatski građani u Splitu i Brodu trpe, ne bune se, i upravo sebi kroje sudbinu. Upravo svojom pokornošću i slijeganjem ramenima pokazuju i dokazuju da ih se može gnjaviti još više, da im se može uzimati još više i da su spremni i na dvostruke ili trostruke račune za vodu, da će i pristati na PDV od 30 %, sve u nadi da će se umiliti svom političaru. Svi vi koji ste ostali bez pitke vode i oko toga ne radite ništa – sjetite se što je Ante Starčević davno napisao: "Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačii, jer od njega ne stoji, čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke, - što mienja gospodare."

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala