HRVATSKA se može pohvaliti značajnim brojem mjesta koja se nalaze na UNESCO-voj listi svjetske baštine, osobito kada se u obzir uzme veličina Lijepe naše. Svjetska baština po UNESCO-voj klasifikaciji dijeli se na kulturnu i prirodnu, a u Hrvatskoj ima i jedne i druge.
Na listi svjetske baštine u Hrvatskoj nalaze se povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača, Stari grad Dubrovnik, kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča, povijesni grad Trogir, katedrala Svetog Jakova u Šibeniku, Starogradsko polje na Hvaru, stećci - srednjovjekovna groblja nadgrobnih spomenika, obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. st. u Zadru i Šibeniku, što je u kategoriji kulturne baštine, dok su prirodna baština Nacionalni park Plitvička jezera te bukove prašume i izvorne bukove šume.
Plitvice, Dioklecijanovu palača i Stari grad Dubrovnik UNESCO je prve proglasio kulturnom baštinom još 1979. godine, dok su najnoviji na toj listi stećci (2016.) i venecijanski obrambeni sustavi u Zadru i Šibeniku (2017.).
Dioklecijanova palača u Splitu
Palača rimskog cara Dioklecijana izgrađena je na prijelazu iz trećeg u četvrto stoljeće nove ere, a činjenica da je opstala kroz stoljeća svjedoči o kvaliteti starorimske gradnje. Katedrala je pak sagrađena u srednjem vijeku s materijalima koji su bili korišteni za izgradnju stare rimske bazilike, a dodane su i neke crkve izgrađene u gotičkom i romanskom stilu. Dioklecijanova palača nadograđena je i novim fortifikacijama te renesansnim palačama. Riječ je o kompleksu građevina koje i danas predstavljaju srce Splita i ključni su element vizure drugog po veličini hrvatskog grada.
Stari grad Dubrovnik
Ovaj “biser Jadrana” od 13. stoljeća pozicionirao se kao jedna od najvažnijih mediteranskih morskih sila. Dubrovnik je, unatoč tome što se nalazio između velikih sila epohe, uspio kroz stoljeća sačuvati svoju neovisnost, akumulirati nemalo bogatstvo koje se vidi i po onome što je izgrađeno te stvoriti neka od ključnih djela povijesti hrvatske književnosti. Iako je bio ozbiljno oštećen u velikom potresu 1667., Dubrovnik je uspio očuvati svoj prelijepi Stari grad, pun gotičkih, renesansnih i baroknih crkava i ostalih građevina, od kojih su neke opet oštećene u bombardiranju tijekom Domovinskog rata početkom devedesetih. UNESCO u Dubrovniku provodi veliki program restauracije zaštićene kulturne baštine koja je ujedno i jedna od najprepoznatljivijih hrvatskih lokacija u svijetu i zbog činjenice da se u Dubrovniku snima megapopularna serija Igra prijestolja.
Eufrazijeva bazilika u Poreču
Eufrazijeva bazilika ili Eufrazijana jedan je od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju. Izgrađena je u 6. stoljeću na mjestu ranokršćanske crkve, u vrijeme vlasti biskupa Eufrazija i cara Justinijana I. Bazilika je dio šireg biskupskog kompleksa, u kojem se nalazi i prelijepi atrij. Sustav Eufrazijeve bazilike čine: Eufrazijeva bazilika, Župna crkva, Sakristija i cela trikora, Krstionica i zvonik, Maurov oratorij, kao i obližnji biskupski dvor, za koji je najnovijim istraživanjima utvrđeno da pripada istom bizantskom razdoblju kao i bazilika. Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, daju Eufrazijevoj bazilici poseban štih.
Povijesni grad Trogir
Prema službenim stranicama UNESCO-a, "Trogir predstavlja nevjerojatan primjer urbanog kontinuiteta". Ortogonalni plan ulica ovog gradića na otoku potječe čak iz helenističkog perioda, u vrijeme stare ere te je kroz stoljeća nadograđen raznim palačama, crkvama i drugim građevinama. Prelijepe romanske crkve u Trogiru savršeno funkcioniraju u kombinaciji s kasnijim građevinama iz renesanse, kada je Trogirom vladala Venecija. Najznačajniji kulturni spomenik je trogirska katedrala, čiji je portal zapadnih vrata izradio Majstor Radovan.
Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku
Katedrala Svetog Jakova najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. stoljeću na tlu Hrvatske. Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298. godine, kada je Šibenik dobio biskupiju i naslov grada. Odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je 1402. godine. Gradnja je započela tek 1431. godine i trajala uz prekide do 1536. godine. Tijekom tog perioda gradnju su vodila trojica arhitekata, a koristile su se i za to vrijeme inovativne građevinske tehnike, a u stilskom smislu ujedinjava gotičke i renesansne elemente.
Starogradsko polje na Hvaru
Prema mišljenju UNESCO-a, Starogradsko polje na Hvaru je "kulturni pejzaž koji je ostao nepromijenjen otkad su ga u 4. stoljeću prije nove ere kolonizirali antički Grci". Prvotna agrikulturalna aktivnost koja se usmjeravala na uzgajanje maslina i grožđa održala se i do danas. Ovaj sustav putova i terasiranih parcela najbolje je sačuvani katastar iz vremena grčke Antike na Mediteranu. Starogradsko polje je najveća plodna ravnica na svim jadranskim otocima i nalazi se u središnjem dijelu otoka Hvara, između Staroga Grada i Vrboske. Dugačko je oko 6 kilometara, s prosječnom širinom od oko dva kilometra. Karakteristična tla u polju su crvenica te glinasta i pjeskovita zemlja nastala aluvijalnim nanosima. Uz sjeverni rub polja nalazi se lokva Dračevica, površinski izvor vode koji gotovo nikada ne presušuje.
Stećci
"Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost". Tako je o stećcima govorio veliki pjesnik Mak Dizdar, a s njime se slaže i UNESCO. Stećci su karakteristični nadgrobni spomenici iz srednjeg vijeka koji se mogu naći na 28 različitih lokacija u Bosni i Hercegovini, zapadnoj Crnoj Gori, zapadnoj Srbiji i središnjoj i južnoj Hrvatskoj, a nastali su između 12. i 16. stoljeća. Na stećcima su uobičajeno uklesani raznoliki motivi, vjerski i svjetovni koji su reflektirali tadašnji život. U Hrvatskoj su najupečatljiviji stećci koji se nalaze u Konavlima i u Cisti Provi.
Venecijanski obrambeni sustavi u Zadru i Šibeniku
Riječ je o dijelu velikog obrambenog kompleksa Venecije koji se prostire od Lombardije u Italiji pa sve do Crne Gore. Ove fortifikacije štitile su Mletačku Republiku na kopnu od velikih sila koje su je okruživale, ali i kao obrana morskih ruta koje su bile krucijalne za poslovanje Mletaka. Dio UNESCO-ve kulturne baštine su u Italiji utvrđeni grad Bergamo, utvrđeni grad Peschiera del Garda i grad-tvrđava Palmanova; u Hrvatskoj obrambeni sustav grada Zadra i tvrđava sv. Nikole u Šibensko-kninskoj županiji te u Crnoj Gori grad Kotor.
Plitvice
Nacionalni park Plitvička jezera ubraja se u najljepše prirodne znamenitosti Europe i jedna je od najposjećenijih turističkih atrakcija u Hrvatskoj. Svake godine ga posjećuje oko 1,5 milijuna ljudi. Plitvička jezera, koja se nalaze u Lici, proglašena su nacionalnim parkom 1949. godine, prvim u hrvatskoj povijesti. Radi se o šumovitom planinskom području kroz koje se, jedno ispod drugog, niže šesnaest jezera kristalne modrozelene boje koja su spojena kaskadama i slapovima. Sedrene barijere koje su nastale u razdoblju od desetak tisuća godina jedna su od temeljnih osobitosti parka. Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke pridonijeli su nastanku mnogih prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj raznolikosti. Prema narodnoj legendi, Plitvička jezera nastala su nakon velike suše. Tada se u dolini pojavila Crna Kraljica, kao odgovor na narodne molitve, i uz jak vjetar i grmljavinu konačno je pala kiša. Kiša je padala sve dok razina vode nije narasla toliko da nastanu Plitvička jezera.
Bukove šume i prašume
Hrvatska je jedna od dvanaest zemalja u kojima se nalazi ovaj fascinantni transnacionalni kompleks šuma koje su pod zaštitom UNESCO-a. Zaštita ovog šumskog kompleksa započela je s bukovim prašumama u Karpatima, a s godinama se proširila na europske zemlje od Španjolske do Ukrajine. One su dokaz postglacijalnog širenja te prirodnoga i neometanog razvoja ekosustava bukovih šuma Europe i pokrivaju planinske lance od Pirineja, preko Alpa i Dinarida pa sve do spomenutih Karpata. Pod zaštitom UNESCO-a nalazi se osamdesetak bukovih šuma i prašuma diljem Starog kontinenta, a u Hrvatskoj su zaštićene bukove šume na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, unutar Strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi, s bukovim šumama na lokacijama Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik u Nacionalnom parku Paklenica.
Nematerijalna kulturna baština
Pored prirodne i kulturne baštine koja je pod zaštitom UNESCO-a, u Hrvatskoj ima i nematerijalne svjetske baštine koju je prepoznala ova ugledna organizacija.
To su čipkarstvo u Hrvatskoj, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, Festa Svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, procesija Kraljica odnosno Ljelje u Gorjanima, zvončari Kastavštine, hvarska procesija Za križen, proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja, Sinjska alka, ojkanje, tradicija pravljenja licitara, bećarac, nijemo kolo iz Zagore i klapsko pjevanje.
Što je UNESCO?
UNESCO (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization) je organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu utemeljena 1945. godine. Glavni cilj je doprinos miru i sigurnosti promovirajući suradnju među narodima svijeta na područjima obrazovanja, znanosti i kulture u cilju unapređenja općeg poštovanja pravde, vladavine zakona, ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako stoji u članku 1 UNESCO-va statuta.
UNESCO sjedište ima u Parizu, 194 države svijeta su članice ove organizacije koja ima i brojne urede diljem svijeta. Glavna ravnateljica UNESCO-a je od prošle godine Audrey Azoulay, bivša francuska ministrica kulture.