Ispovijest HIV pozitivnog školskog kuhara iz Bjelovara: Nisam zarazan, ali ne radim

"Zaposlenik sam ll. Osnovne škole Bjelovar od 2011. godine. Sve je teklo normalno do konca 2013. godine kada je ravnateljica škole doznala da sam HIV pozitivan. Saznala je to na način da je tadašnji gradonačelnik Bjelovara sazvao hitan sastanak na kojemu su bili prisutni, uz njih dvoje, tadašnja dogradonačelnica, pročelnik ureda za kulturu i tadašnji predstojnik Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ravnateljica škole je na tom sastanku doznala da sam ja, zaposlen u školi na radnom mjestu kuhara, HIV pozitivan", kazao je za Index Lemešić.

 

"Na tom sastanku se baratalo mojim osobnim podacima i mojem zdravstvenom stanju bez mojeg znanja. Nepuna dva mjeseca iza toga mi je ravnateljica rekla da zna za moje zdravstveno stanje. Pitala me je imam li problema. Doznao sam da je pokrenut niz sastanaka s Vijećem učitelja, Vijećem roditelja, organiziran je niz roditeljskih sastanaka na kojima se održavaju edukativna predavanja o prenošenju HIV-a. Pitao sam je o čemu se radi i zašto je čekala dva mjeseca da mi kaže. Odgovor ravnateljice je bio da ju je nazvala novinarka iz lokalnog medija kojoj je dala intervju, a urednica tog medija ju je molila da me obavijesti o tome da o meni izlazi članak pa da ne bih imao problema", dodaje.

 

 

"Ja sam prvo ostao u šoku, bilo je to za mene stresna situacija. Nakon razgovora s ravnateljicom sam otišao do gradonačelnika kako bih provjerio otkud mu informacija o mojem HIV pozitivnom statusu. On mi je sve potvrdio i rekao da imam njegovu punu zaštitu i da se mogu vratiti na svoje radno mjesto", kazao je Mario Lemešić, kuhar u ll. Osnovnoj školi u Bjelovaru.

 

"Obratio sam se na niz raznih institucija, no kada su roditelji iz medija saznali da se radi o školskom kuharu s HIV pozitivnim statusom masovno su počeli djecu ispisivati iz školske kuhinje. To je bio strašan pritisak javnosti, medija i roditelja da ja napustim svoje radno mjesto. Roditelji su se kroz medije izjasnili da me ne žele na tom radnom mjestu i da će poduzeti sve moguće da se ja na radno mjesto ne vratim. Ja sam se povukao na bolovanje", dodaje Lemešić.

 

 

"Prošlo je više od četiri godine, ja sam na bolovanju. Što se tiče mojih nalaza, moja viremija, odnosno broj kopija virusa u krvi je na nuli, nemjerljiva je već godinama. Od prvog dana sam na terapiji, redovno se liječim i uzimam terapiju, kao osoba s HIV pozitivnim statusom kojemu je viremija nemjerljiva, nezarazan sam, čak i u nezaštićenom spolnom odnosu što je potvrdio prof. dr. Josip Begovac, predstojnik Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević' iz Zagreba. To znači da nisam zarazan niti u pripremi hrane, bez obzira što se radi o školskoj djeci i nisam zarazan u nikakvom društveno-socijalnom kontaktu", kazao je Lemešić.

 

"Cijelo vrijeme doživljavam osudu javnosti, pogotovo otkako se doznalo za bolest. Ljudi su svašta komentirali, roditelji su davali izjave u novinama da ne žele da izgubim posao, no ne žele me ni na poslu kuhara u školi. Trajno sam stigmatiziran i diskriminiran, a jedina mi je želja vratiti se na svoj posao", dodaje. 

 

 

"Bez obzira na nalaze koji govore o tome da ne postoji mogućnost zaraze kod pripreme hrane u školskoj kuhinji, ja i dalje ne radim. U ovih nekoliko godina u dva navrata sam se pokušao vratiti na svoje radno mjesto. Prvo sam zatražio sastanak s ravnateljicom kako bih čuo njezino mišljenje i što je poduzela sve ovo vrijeme. Ravnateljica je odgovorila kako njezino mišljenje nije bitno i da po kolektivnom ugovoru imam pravo na rad, ali imam pravo i biti na bolovanju. Zatražio sam i sastanak s Vijećem roditelja gdje sam htio čuti mišljenje roditelja na što je ravnateljica bila zgrožena i dala mi do znanja kako na to nemam pravo", kazao je za Index Mario Lemešić. 

 

 

"Nakon što sam se obratio nizu institucija 2013. godine i kad su mi gradonačelnik i ravnateljica rekli kako su informaciju doznali iz medicinskih krugova, što me je dodatno zgrozilo, a što su poslije negirali i pozvali se na anonimne izvore, obratio sam se Općinskom državnom odvjetništvu i zatražio zaštitu svojih prava. Nitko od odvjetnika u Bjelovaru me nije htio zastupati. Sam sam pisao zahtjeve, tužbe i sve ostale dokumente potrebne za pravnu zaštitu. Državno odvjetništvo me odbilo", kazao je Lemešić.

 

"Obratio sam se i Agenciji za zaštitu osobnih podataka. Oni su na moj zahtjev izašli na teren. Nakon nekoliko mjeseci dobio sam zaključak od agencije u kojemu je pisalo da je tadašnji gradonačelnik 'postupio u cilju viših javnih interesa i očuvanju javnog zdravlja te je time imao pravo proslijediti informaciju' o mojim podacima i HIV pozitivnom statusu mojem poslodavcu. Prekršena su sva ljudska prava zajamčena Ustavom i zakonima", dodao je Lemešić.

 

"Pravnu zaštitu zatražio sam na sudu, a kako će sve biti riješeno, vidjet ćemo. Do tada, odlučio sam se javno istupiti zbog toga što je prošlo četiri godine u kojima nitko od nadležnih nije učinio ništa da se pokuša javnost educirati, da se educiraju roditelji i da se ja pokušam neometano vratiti na svoj posao. Ovo činim u dogovoru s mojom obitelji koja mi daje potpunu podršku da se izborim za svoja i prava svih ljudi koji su oboljeli od HIV-a koji su stavljeni na margine. Ljudi danas obolijevaju od karcinoma, dijabetesa i ostalih bolesti i o tome slobodno govore, ali ako imate HIV infekciju morate šutjeti i tajiti kako javnost ne bi doznala i kako ne bi krenulo osuđivanje i stigmatiziranje. 

 

 

"Na današnju konferenciju su bili pozvani roditelji i ravnatelji svih bjelovarskih škola. U gradskoj vijećnici je bilo najviše studenata s medicinskog fakulteta i obiteljskih liječnika. Najmanje je bilo roditelja, kao da ih ne interesira. Vijeća roditelja u svim školama su pozvani, no mislim da je njihov odaziv bio najmanji", zaključuje Lemešić.