Jesu li u generaciji Z stvarno najveće lijenčine ikad?

POSLJEDNJIH tjedana društvenim mrežama proširila se jedna analiza čiji je zaključak da generacija Z (gen Z) stvarno ima problema s radnom etikom, kako se žale mnogi pripadnici starijih generacija i mnogi poslodavci.

Nova studija digla veliku prašinu

Analiza koju je na stranici Generation Tech predstavila profesorica psihologije na San Diego State Universityju Jean M. Twenge, autorica knjiga iGen (2017.) i Generations (2023.), temelji se na projektu Monitoring the Future, ispitivanju radne etike mladih koje se u SAD-u provodi među 18-godišnjacima svake godine od 1976. do danas.

Podaci za 2022. godinu nedavno su objavljeni, a ono što su pokazali podiglo je veliku prašinu među stručnjacima, među poslodavcima i u javnosti.

Druga nova studija dala bitno drugačije rezultate

Ovdje je važno istaknuti da je nedavno u uglednom časopisu Journal of Business and Psychology objavljena velika studija s bitno drugačijim zaključkom.

Njom ćemo se pozabaviti niže u tekstu, no za sada navedimo samo da ona vrlo uvjerljivo pokazuje da, kada se podaci dobro prikupe i analiziraju, postaje jasno da nije opravdano da se generacijama pripisuju neka generalna svojstva poput radne etike.

Nagli pad u radnoj etici generacije Z

Prema Twenge, najnoviji podaci projekta Monitoring the Future pokazuju da je radna etika gen Z (rođenih između 1995. i 2012., koji navršavaju 18 godina od 2013. do 2030.; neki još uvijek nisu!) neko vrijeme bila na visini.

Nakon što je godinama padala među baby boomerima i milenijalcima, ona je među 18-godišnjim pripadnicima gen Z tijekom 2010-ih rasla.

No, potom je 2021. i 2022. došlo do naglog pada. Primjerice, udio 18-godišnjaka koji su u anketi rekli da žele dati najbolje od sebe u poslu, "čak i ako to ponekad znači raditi prekovremeno", početkom 2020. godine iznosio je 54%, da bi do 2022. pao na 36%. To je relativan pad od 33% u samo dvije godine, a također je i najniža razina u 46-godišnjoj povijesti istraživanja (grafikon dolje).

Pad inherentne motivacije za rad

Twenge ističe da ovaj pad potvrđuju i odgovori na druga pitanja vezana uz radnu etiku. Pad je tako zabilježen u odgovorima na pitanje kojim se mjeri intrinzična motivacija za rad, dakle motivacija koja je neovisna o izvanjskoj potrebi za zarađivanjem za život: "Ako biste dobili dovoljno novca da živite onoliko udobno koliko biste željeli do kraja života, biste li željeli raditi?"

Podaci su tu pokazali sličan obrazac - prvo opadanje želje za radom kod baby boomera i milenijalaca, potom oporavak kod gen Z i, konačno, strm pad 2021. i 2022. godine (grafikon gore). Početkom 2020. godine 78% 18-godišnjaka reklo je da bi željelo raditi, no do 2022. njihov je udio pao na 70%. To je ponovno najniža razina od početka istraživanja.

Slabljenje ideje da bi rad trebao biti centralan u životu

Sličan obrazac zabilježen je i u očekivanju mladih da će rad biti vrlo važan središnji dio njihovih života. Ono je opet padalo od baby boomera do milenijalaca, zatim se povećalo oko 2005., da bi ponovno palo nakon pandemije (grafikon gore). Početkom 2020. godine 27% 18-godišnjaka reklo je da očekuje da će rad biti središnji dio njihovih života, a 2021. i 2022. samo 19%. To je pad od 30% i još jedna najniža razina od 1976.

Twenge komentira kako se čini da je tinejdžerima nakon pandemije rad postao manje važan, odnosno da su počeli snažno podržavati ravnotežu između posla i privatnog života.

Manja očekivanja u zadovoljstvu na poslu

Tu nije kraj. Naime, podaci ankete također sugeriraju da 18-godišnjaci manje vjeruju da će uživati na poslu za koji su se odlučili. Tijekom 2000-ih tinejdžeri milenijalci bili su skloniji vjerovati da će njihov budući odabrani posao biti izuzetno zadovoljavajuć nego što su to bili baby boomeri 1970-ih. Kako su pripadnici gen Z postajali punoljetni, počeo se bilježiti pad takvih očekivanja.

Dok je 2013. takvo očekivanje imalo 77% 18-godišnjaka, a 2019. oko 71%, do 2022. njihov je udio pao na samo 59%. To je pad od 23% i opet najniža razina. U novim podacima Twenge je uočila još jedan zanimljiv trend. Naime, 18-godišnjaci su pokazali da su uvjereni da im slabija radna etika ne bi trebala biti problem za nalaženje posla.

Burnout tijekom pandemije

Twenge svoju analizu zaključuje tezom da pripadnici gen Z stvarno imaju problema s radnom etikom te traži moguće uzroke za to.

Kao jedan navodi iscrpljujuća sučeljavanja oko epidemioloških mjera i burnout (izgaranje) tijekom pandemijskih godina. No, primjećuje da tih problema 2022. uglavnom više nije bilo, pa bi se očekivao neki optimizam i uzlet.

Nadalje nagađa da su se prioriteti mladih tijekom pandemije promijenili jer ih je ona podsjetila kako život u svakom trenutku može stati.

Trendovi na društvenim mrežama - quiet quitting

Još jedan mogući razlog nalazi u populariziranju nižih razina radne etike na društvenim mrežama. Naime, na TikToku se 2022. širio trend nazvan quiet quitting, koji podrazumijeva odrađivanje samo onoga što posao zahtijeva, bez obavljanja dodatnih zadataka ili provjere e-pošte izvan radnog vremena. Međutim, tu primjećuje da je taj tiktokerski trend bio populariziran kasnije, što prije ukazuje na to da je bio simptom, a ne uzrok pada.

Konačno, autorica navodi da su mlađe generacije pesimističnije od starijih, što, među ostalim, uključuje i njihove percepcije i očekivanja od kapitalizma.

Krajnje pojednostavljivanje složene teme

Zvonimir Galić, profesor psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i suvoditelj studija Upravljanja ljudskim potencijalima na Sveučilištu u Zagrebu, kaže da već dugo u svim prigodama govori da mu se priča o generacijama na radnom mjestu čini kao krajnje pojednostavljivanje vrlo složene teme upravljanja višegeneracijskom radnom snagom.

"Prvo su se svi žalili na milenijalce, odnosno na generaciju Y, a sad je problem u generaciji Z", kaže Galić.

"Ipak, moram priznati da sam prije nekog vremena odlučio preispitati svoje mišljenje, i to iz tri razloga. Prvo, pročitao sam istraživanja J. Twenge i američkog socijalnog psihologa Jonathana Haidta s NYU-a o generacijskim razlikama, koja nude niz zanimljivih nalaza od kojih su neki vrlo uvjerljivi, primjerice pogoršanje mentalnog zdravlja uslijed povećanog korištenja socijalnih mreža.

Drugo, istraživanje koje smo mi proveli s Hendalom na reprezentativnom uzroku hrvatskih radnika početkom rujna 2023. pokazalo je da su stope nezadovoljstva, namjere davanja otkaza i quiet quittinga bitno veće među mlađim nego među starijim radnicima. Recimo, stope namjere promjene posla u narednih godinu dana su među gen Z-jevcima bile gotovo dvostruko veće nego među starijim radnicima.

Treće, generacija kao pojam proizlazi iz ideje da postoje neka zajednička i značajna iskustva koja mijenjaju neku skupinu ljudi rođenu u nekom periodu. Mi smo zbilja posljednjih godina imali nesvakidašnja iskustva, koja se kreću od pandemije i lockdowna do globalne popularnosti društvenih mreža i selidbe značajnog dijela života u online sferu", tumači Galić. .

Druga studija

Tu dolazimo do druge studije koju smo spomenuli u uvodu, a koja, prema autoru, njemačkom znanstveniku Martinu Schröderu sa Saarland Universityja, pokazuje da ne postoje razlozi da se neka generalna svojstva, poput radne etike, pripisuju određenim generacijama.

Za početak, ovdje je važno istaknuti da na znanstvena istraživanja i njihove interpretacije mogu utjecati brojni čimbenici, uključujući i osobne pristranosti.

To osobito vrijedi kada je riječ o tzv. mekim znanostima, koje se bave složenim sustavima kao što je ljudsko ponašanje, primjerice psihologija, sociologija i antropologija, a manje kada je riječ o tzv. tvrdim znanostima, kao što su fizika, kemija ili biologija. Studije stoga trebaju ukloniti, odnosno kontrolirati podatke za one čimbenike koji mogu utjecati na rezultat, a nisu predmet istraživanja.

Studija mora isključiti neželjene čimbenike

Kada se istražuje negativan efekt generacije na radnu etiku, važno je isključiti da se ne radi o efektima dobi ispitanika ili pak razdoblja prikupljanja podataka. Primjerice, moguće je da su opaženi efekti posljedica različitih stavova prema poslu povezanih s fazom životnog ciklusa u kojoj se osoba nalazi (tzv. hipoteza životnog vijeka - svima nam je manje stalo do posla dok smo relativno mladi), odnosno perioda prikupljanja podatka (tzv. povijesna hipoteza - svima nam je zbog civilizacijskog napretka i iskustva pandemije manje stalo do posla).

Ključno je pitanje, dakle, vrijedi li ovaj odnos generacije i radne etike nakon što se uzme u obzir da pojedinci mijenjaju svoje stavove tijekom života (učinci dobi) te da svi članovi društva mijenjaju svoje stavove protekom određenog povijesnog vremena (učinci razdoblja)?

Drugim riječima, može li se motivacija za rad uistinu objasniti godinom rođenja osobe ili se može bolje objasniti kada se uzme u obzir koliko osoba ima godina u trenutku ispitivanja i u kojem povijesnom razdoblju je ispitana?

Druga studija je bolje postavljena

Kako je provedena druga studija? Ona je tijekom 30-ak godina pratila vrlo velik uzorak od 584.217 osoba, i to u 113 zemalja, a ne samo u SAD-u. Također, ona je istovremeno u različitim trenucima pratila radnu etiku više generacija koje su prolazile kroz određeno povijesno razdoblje, a ne samo 18-godišnjake raznih generacija.

To je autoru omogućilo da testira jesu li godina rođenja pojedinca i pripadajuće generacijsko članstvo doista povezani s radnom motivacijom kada su kontrolirani efekti dobi ispitanika i povijesnog perioda prikupljanja podataka.

Druga studija opovrgava utjecaj pripadnosti generaciji

Rezultati provedene analize dosta jasno opovrgavaju generacijsko objašnjenje promjena u radnoj etici. Primjerice, autor ističe da je radna etika 18-godišnjaka, koji se tek pripremaju za tržište rada, u svim generacijama značajno niža od radne etike ljudi u 40-ima.

Također, pokazuje da prolaskom vremena radna etika svih generacija postupno pada - sa svakih 10 godina kalendarskog vremena sve dobne skupine rad smatraju za 0.04 boda manje važnim, ne samo mladi. Pritom ističe da se vidi da se radna etika za sve pripadnike svih dobnih skupina smanjuje za približno sličnu veličinu, koja se inače bilježi kao razlika između dviju generacija.

Drugim riječima, dob sudionika u trenutku ispitivanja snažno utječe na radnu etiku, baš kao što utječe i protok povijesti. Kada se podaci kontroliraju za ova dva čimbenika, efekt generacijske pripadnosti nestaje (drugi grafikon dolje kontroliran je za protok povijesti, dok je prvi bez te kontrole).

Autor stoga zaključuje da uobičajena generacijska tumačenja stavova o radu daju iskrivljenu sliku jer uglavnom zanemaruju dva važna alternativna objašnjenja, koja bolje tumače radnu motivaciju nego pripadnost određenoj generaciji.

Generacijske razlike se mogu bolje objasniti

Galić kaže da po njemu drugo, Schroederovo istraživanje, predstavlja dosad najuvjerljiviji dokaz da su generacijske razlike u motivaciji za rad prenaglašene, odnosno da nemaju uporište u znanstvenim dokazima.

"Jednostavno, kada kontroliramo za efekt dobi, odnosno dobro poznatu razvojnu činjenicu da nam se važnost rada mijenja s dobi (u zreloj dobi nam je posao važniji nego u mladoj odrasloj dobi ili kad se pripremamo za mirovinu) i povijesnim periodom (smanjenje zaokupljenosti poslom protokom vremena je civilizacijska tekovina uslijed rasta standarda odnosno iskustava povezanih s tržištem rada), godina rođenja ne objašnjava ništa što već nije objašnjeno tim dvjema varijablama. Mene ovakvi rezultati nisu iznenadili jer nema previše uporišta u dosadašnjim spoznajama iz bihevioralnih znanosti za postojanje generacijskih razlika", kaže naš stručnjak.

Gen Z nije lijena generacija zbog koje će sve otići k vragu

Galić kaže da ove analize pokazuju da nije nastala neka nova generacija mladih neradnika zbog čije će lijenosti sve otići k vragu. Pri tome ističe, da to ne znači da poslodavci i stariji kolege nemaju problema s upravljanjem i suradnjom s mlađim radnicima.

"Pripazite, i ovi nalazi upućuju na to da su današnji mladi najizazovniji do sada iz dva razloga.

Prvo, svi smo sve manje skloni previše sebe investirati u posao. Razlozi za to idu od općeg rasta standarda preko otrežnjujućeg iskustva pandemije, pa sve do nepravedne raspodjele prihoda između poslodavaca i radnika.

Drugo, mladi su u životnoj fazi u kojoj im posao nije najvažniji prioritet i to se odražava u njihovim stavovima prema poslu. Ove stvari dodatno su osnažene činjenicom da tržište rada uslijed demografskih trendova i iseljavanja karakterizira velik nedostatak radnika, pa su mladi zahtjevniji jer za njih postoje bolje alternative.

Međutim, ako se ekonomska situacija promijeni te kad gen Z-jevci malo sazru, promijenit će se i njihova radna etika. Očekujem da ćemo kroz neko vrijeme ponovno raspravljati o problemima radne etike tzv. generacije polaraca (onih rođenih nakon 2012.), a do tada bismo trebali biti oprezni s etiketama koje dijelimo na temelju nečije pripadnosti generaciji jer one nisu utemeljene u znanosti", zaključuje Galić.