ZVUČI li vam ovo poznato? "Stanje u koje smo došli je katastrofalno... Razina javnog, odnosno inozemnog duga dosegla je razinu koja predstavlja jedan od glavnih problema za budućnost Hrvatske... Kreditori ne pitaju čiji je dug i po tome smo svi dužni. Sva vaša obrazloženja ne piju vodu i nisu točne tvrdnje ministra financija da ste se zaduživali za gospodarski rast čime je pala nezaposlenost... Ipak ima nade i jedini odgovor na ovu krizu jest promjena vlasti".
Što mislite, čije su to riječi? Tko je uputio tako dramatičan apel hrvatskoj javnosti? Tko je bio političar čije su riječi tako glasno odjeknule iz saborskih klupa? Evo male pomoći. Radi se o šefu oporbe. Ali ne o Zoranu Milanoviću.
Ovaj vapaj uputio je Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a, 12. rujna 2003. godine. "Jedini odgovor na ovu krizu jest promjena vlasti", grmio je tada šef oporbe te budući, a sada već i bivši, premijer. A o kakvoj se krizi tada radilo? Kakva nas je katastrofa tada snašla?
Sanader je ispunio obećanje
Vanjski dug bio je 19 milijardi eura. Danas je 40 milijardi. Tada je zaduženje po stanovniku iznosilo 4200 američkih dolara. Danas iznosi 6127 dolara. Državni proračun iznosio je tada 75 milijardi kuna. Danas je težak 121 milijardu. Iznos bruto plaća za zaposlene u državnoj upravi tada je iznosio 14 milijardi kuna. Danas je 24 milijarde. Tada je bilo 20 državnih tajnika po ministarstvima. Danas ih je - 60.
Nema što, Sanader je ispunio obećanje. Učinio je ono o čemu je u saborskoj raspravi o trećem ovogodišnjem rebalansu govorio ministar Ivan Šuker. "Mi već šest godina uvodimo red u državu", rekao je Šuker, dok je sadašnji šef oporbe Zoran Milanović uzalud pozivao na prijevremene izbore kao jedini "odgovor na krizu ove vlasti".
Milanovićeva želja još neko vrijeme neće se ispuniti, ali možda i bolje s obzirom da je HDZ jedini jamac financijske i gospodarske stabilnosti ove zemlje. Jer, evo što je Sanader još govorio 2003. godine: "Socijalističke vlade u Europi uvijek zaduže zemlju i onda birači odluče dovesti na vlast konzervativne, građanske ili narodnjačke opcije koje taj dug vraćaju". Možda je tako u Europi, ali nije u Hrvatskoj.
Tko raščišćava ruševine?
SDP je na čelu koalicijske Vlade raščišćavao ruševine preostale nakon haračenja Tuđmanova HDZ-a, a sada bi imao jednako zahtjevan - ako ne i zahtjevniji - zadatak raščišćavati ono što je ostalo od Sanaderova "pokretanja Hrvatske". Jer HDZ nema namjeru prljati ruke. Odnosno, "uvoditi red u državi".
Da ima tu namjeru, onda vjerojatno ne bi u torpedirani brod koji pušta na sve strane ubacivao još vode. Možda, ali samo možda, ne bi udarao harač na ono malo ljudi koji još prima plaće i mirovine, a istovremeno rebalansom s odebljalog proračuna skidao: jednom 780 milijuna, drugi puta 260 milijuna kuna. Idući puta vjerojatno više neće skinuti ništa. Kao da pretilog bolesnika liječite tako što mu režete nokte. A onda ga hranite dok se ne raspukne.
Kada kiši, onda pljušti
Upitala ovih dana šokirana Jadranka Kosor: "Pa nije valjda da od mene očekujete da ja dijelim otkaze?". Naravno da ne, to će obaviti onaj tko "već šest godina uvodi red u državi". Vladajući će pak u srpnju zaposliti novih 40 ljudi po ministarstvima. Ako za njihove plaće, regrese i božićnice ponestane novca, država će nametnuti novi harač. I stvar riješena. To se zove solidarnost.
Vidite sada kako je u hrvatskim okvirima "katastrofa" relativan pojam. "Kriza" također. Sve ovisi o kutu gledanja. Oporbenjaku Sanaderu "katastrofa" je bio vanjski dug od 19 milijardi eura. A vladajućoj Kosorici ni da se oznoje dlanovi na 36 milijardi. Hrvatskim biračima isto: zgadila im je Račanova koalicija u tolikoj mjeri da su izabrali Sanadera i dali mu povjerenje na još jednim izborima, valjda kako bi posao "uvođenja reda u državi" mogao obaviti do kraja. U tim stvarima valja biti temeljit. Ne treba ništa prepuštati slučaju. Jer Hrvatska je na vlastitoj koži osjetila onaj stari Murphyjev zakon: Kada kiši, onda pljušti.