21. travnja se slavi drugi najvažniji blagdan u jednoj od najčudnijih i najmlađih religija današnjice, rastafarijanizmu. Iako je pojam rastafarijanizma u Europi i SAD-u primarno vezan za pop supkulturu, koja se primarno vrti oko glazbe i uživanja lakih droga, za nekoliko desetaka tisuća ljudi na Jamajci i ostalim Karipskim otocima je puno više od toga: cijeli religijski sustav vjerovanja.
Interesantna mješavina tradicionalnih religija, panafričkog nacionalizma, strogo patrijarhalnih društvenih stavova, ritualnog pušenja marihuane, odsustva hijerarhijskih vjerskih institucija, konzervativnog poimanja seksualnih odnosa, homofobije itd., religija rastafarijanizma je sasvim drugačija od dojma o rastafarijancima kakav postoji u pop kulturi SAD-a i Europe.
Čudan spoj vjerovanja
Nastala tek 30-ih godina prošlog stoljeća, temelji se na kršćanstvu, a donekle i na judaizmu. Rastafarijanci prihvaćaju Stari i Novi zavjet, ali ne jedu svinjetinu. Vjeruju u to da su crnci "odabrani narod" i jedan od plemena drevnog Izraela.
Boga zovu Jah, što je skraćenica od Jahve. Filozofiju ispravnog života nazivaju "živost" (eng. livity), koja uči da u svemu postoji životna energija, dodijeljena od Boga.
Iako u pop kulturi Zapada postoji dojam da je rastafarijanstvo u svojim vjerovanjima donekle povezano s hipi pokretom, primjerice oko koncepta "slobodne ljubavi", poligamije, jednakosti među ljudima itd., to uglavnom nije istina.
Rastafarijanizam je zapravo patrijarhalniji i vuče puno društvenih stavova iz religijskih tekstova kršćanstva i judaizma, često doslovnije nego te dvije velike religije. Kako nema stroge hijerarhijske vjerske strukture kao u velikim religijama i velik se naglasak stavlja na osobno iskustvo te osobna vjerovanja, to nije uvijek slučaj, ali većinom se radi o jako patrijarhalnim pojedincima.
Većina rastafarijanaca odbacuje ideje feminizma, a od žena se očekuje da budu monogamne dok se muškarcima načelno dopušta poligamija. Većina ipak živi u monogamnim vezama iako ne u formalnom braku. Homofobni stavovi su najčešći (što je slučaj na Jamajci općenito), oralni i analni seks se ne odobravaju, a kontracepcija i abortus su zabranjeni jer se smatra da su to izumi Babilona.
Borba protiv Babilona je u srži vjerovanja
Babilon je biblijski motiv koji se odnosi na središte zla, nemorala, sodomije i općenito svega što se prema judeo-kršćanskom nauku smatra nemoralnim. Rastafarijanci općenito zapadno društvo smatraju novim Babilonom, a najgore njegove manifestacije su kapitalizam i kolonijalizam.
Bitni motiv zbog kojeg se rastafarijanci povezuju toliko s biblijskim Židovima je usporedba Babilona, u kojem su Židovi bili u progonstvu nakon protjerivanja iz Izraela, sa Zapadom, gdje su crnci bili u progonstvu iz Afrike zbog trgovine robljem.
Ono što je za Židove Jeruzalem, to je za rastafarijance Zion, što je također pojam iz Biblije. Za njih je "obećana zemlja" Afrika, točnije Etiopija. U početku je postojala snažna želja među njima za masovnim povratkom crnaca u Afriku, ali to nikada nije prihvatila ni jedna država iz Afrike i želja je uglavnom nestala nakon izbijanja velikih suša i gladi u Africi tijekom druge polovice 20. stoljeća.
Dolazak mesije na Jamajku u obliku cara iz Afrike
Nakon suočavanja s neugodnom istinom o Africi, beskrajnom nizu građanskih ratova, suša, gladi, prirodnih i drugih katastrofa, ideja o povratku u Afriku je više postala simbolična nego doslovna. Uostalom, jedan od onih koji su ih uvjeravali u to da preseljenje u Afriku nije dobra ideja bio je osoba za koju neki rastafarijanci doslovno vjeruju da je bio drugi dolazak Isusa, Haile Selasije.
Na početku spomenuti blagdan, koji se obilježava 21. travnja, odnosi se na dan kada je Haile Selasije, car Etiopije, posjetio Jamajku 1966. Do tada je rastafarijanizam već bio raširen po otoku pa je cara dočekalo nekoliko desetaka tisuća vjernika na aerodromu u glavnom gradu Jamajke.
Uz taj dolazak rastafarijanci povezuju brojna čuda, kao što je tvrdnja Rite Marley (žena Boba Marleyja) da je vidjela stigmate (rane na tijelu koje se nalaze na mjestima gdje je Isus ranjen) na rukama cara Selasija. Ili navodi da je carev pas, pasmine čivava, zarežao kao lav kada mu je jedan od poličara s Jamajke slučajno ugazio na rep.
Haile Selasije nikada nije zanijekao rastafarijancima da je mesija, ali je nekoliko godina kasnije poslao nadbiskupa Etiopske pravoslavne crkve da rastafarijance pokrsti, što je prihvatio tek manji dio njih.
Rastafarijanci su od njega zatražili da se presele u Etiopiju, ali ih je uvjerio da prije toga moraju osloboditi narod Jamajke, iz čega je nastao rastafarijanski stav o "oslobođenju prije repatrijacije (povratka u domovinu)".
"Duhovni otac" rastafarijanaca je bio jako čudna osoba
Utemeljitelj ideja iz kojih će nastati rastafarijanizam bio je Marcus Garvey, iako se radi o kompliciranom i nedovoljno kanoniziranom spletu raznih stavova i vjerovanja. Rođen 1887. na Jamajki, osnovao je Svjetsku udrugu crnačkog poboljšanja i ligu afričkih društava (eng. Universal Negro Improvement Association and African Communities League).
Sam po sebi interesantna osoba, održavao je sastanke s Ku Klux Klanom, nazivao sebe predsjednikom Afrike, protivio se rasno miješanim brakovima i jasno isticao mržnju prema Židovima, ali mnoga njegova panafrička učenja su preuzeli rastafarijanci.
Panafrikanizam i masovni povratak crnaca u Afriku čine okosnicu veze između Garveyja i rastafarijanaca. Iako se to pokušalo ostvariti u Liberiji, s katastrofalnim rezultatima da su "povratnici" iz SAD-a uspostavili sličan model segregacije kakav je postojao u SAD-u, u kojem su oni postali elita, a autohtono stanovništvo je bilo ograničavano u ostvarivanju svojih prava.
S druge strane, Garvey je bio i uvjereni kapitalist, što je sasvim suprotno od rastafarijanaca. No ideja o stvaranju vrste kršćanstva koja će biti posebno namijenjena crncima, što rastafarijanstvo na neki način jest, potekla je upravo od njega.
Jedno proročanstvo je stvorilo cijelu religiju
Mesijanstvo Haile Selasija je nastalo iz "proročanstva" koje je Garvey izrekao 1920.: "Gledajte prema Africi kada će crni kralj biti okrunjen, jer dan oslobođenja je blizu."
Deset godina kasnije za cara Etiopije, jedine države u Africi (osim Liberije) koja u to vrijeme nije bila kolonija država iz Europe, okrunjen je Tafari Makonnen. Kada se imenu doda titula "ras", što znači princ ili poglavar, dobije se Ras Tafari Makonnen.
Iz toga je stvoren pojam "rastafarijanac". Ras Tafari Makonnen je uzeo carsko ime Haile Selasije, a vjerovanju da je upravo on mesija pridonijelo je i to što pripada Solomonskoj dinastiji, koja tvrdi da su potomci legendarnog prvog cara Etiopije Menelika I., navodnog sina biblijskog kralja Solomona i kraljice od Sabe. Zanimljivo, kraljicu od Sabe spominju i Biblija i Kuran.
Haile Selasije: reformator i tiranin
Vladavina Hailea Selasija je bila kontroverzna, s protjerivanjem nacionalnih manjina, krvavim gušenjem prosvjeda i pobuna, korupcijom i drugim problemima koji su svojstveni autokratskim režimima. Primjerice, u sukobima sa separatistima iz Eritreje i etiopskim muslimanima, vojska Etiopije počinila je brojne masovne zločine.
S druge strane je ukinuo ropstvo u Etiopiji, osobno sudjelovao u vojnom oslobođenju Etiopije od okupacije fašističke Italije, donio prvi Ustav Etiopije u povijesti te proveo brojne društvene i ekonomske reforme.
Za njegove vladavine je Etiopija bila puno veći međunarodni faktor nego što je to trebala biti s obzirom na svoju razvijenost. Bila je jedna od 50 utemeljitelja UN-a, u njoj je osnovana Afrička unija, bila je jedna od osnivača Pokreta Nesvrstanih, sudjelovala u Korejskom ratu na strani UN-a itd.
Svrgnut je 1974. zbog nezadovoljstva sporim provođenjem reformi (Crkva je još bila vlasnik četvrtine poljoprivrednih površina, car petine, a plemstvo gotovo trećine), Etiopija je još uvijek funkcionirala kao polufeudalno društvo, u dijelovima carstva je vladala teška glad, a cijene hrane su nezaustavljivo rasle.
Vlast su preuzeli Marksist-Lenjinisti s potporom SSSR-a i uveli diktaturu, počeo je građanski rat i Crveni teror, po uzoru na Crveni teror koji su od 1918. do 1922. provodili boljševici u SSSR-u. Car je ubijen 1975., što nije otkriveno javno 20 godina. Kasnijom istragom je utvrđeno da je Haile Selasije zadavljen u krevetu.
Bob Marley je najpoznatiji rastafarijanac iako je promijenio vjeru pred kraj života
Danas su rastafarijanci prepoznatljiva manjina na Jamajci, svega nekoliko desetaka tisuća na otoku od skoro tri milijuna ljudi. Ali je upravo po njima Jamajka najpoznatija.
Regge glazba se 60-ih i 70-ih raširila po cijelom svijetu, širili su je glazbeni talenti, od kojih je najpoznatiji Bob Marley, koji je i sam bio rastafarijanac. I to jedan od onih koji su smatrali da je Haile Selasije bio utjelovljenje Boga, ili Jah.
Pred kraj života se pokrstio u Etiopskoj pravoslavnoj crkvi i uzeo ime Berhane Selasije. Iako je Marleyju otac bio bijelac, čvrsto je vjerovao u panafrikanizam i druge društveno-političke stavove rastafarijanizma. To je uostalom jasno iz njegovih pjesama.