BORBA Mirele Čavajde za ostvarenje svojeg zakonom garantiranog prava na medicinski prekid trudnoće može se gledati i kao suvremena kršćanska parabola.
Tragičan obrat dogodio se u 24. tjednu druge trudnoće Mirele Čavajde. Na pregledu 19. travnja ultrazvukom je utvrđeno da nešto nije kako treba. Ginekologinja je Čavajdu uputila u bolnicu Sveti Duh, u kojoj joj je 20. travnja napravljena magnetska rezonanca. Nalaz kojim je otkriven ogroman maligni tumor čekala je punih devet dana iako se svi problemi u trudnoći smatraju hitnima.
>> "Beba mi ima golemi tumor, umrijet će ili živjeti kao biljka. Ne daju mi da pobacim"
Mirela Čavajda ne može ostvariti svoje zakonsko pravo na medicinski prekid trudnoće
Beba Mirele Čavajde će ili umrijeti u njenoj utrobi ili kratko živjeti kao biljka ako se rodi. Zagrebački liječnici predložili su joj da pobačaj obavi u Sloveniji jer oni imaju priziv savjesti pa ga ne obavljaju.
Građanka RH Mirela Čavajda u Zagrebu nije mogla medicinski prekinuti takvu trudnoću, zbog čega je - kako i treba u ovakvim situacijama kršenja prava - istupila u medijima. Već to pokazuje monstruoznost sustava koji ženama uskraćuje pravo na pobačaj jer ih tjera da svoju privatnost izlažu javnosti kako bi se izborile za ostvarenje svojih prava. Mirela Čavajda imala je hrabrost za to i zbog toga joj dodatno treba čestitati.
Nakon toga gledamo Čavajdu kako obilazi zagrebačke bolnice još jednom, ovaj put uz pratnju medija, i doživljava još jedan krug odbijenica.
>> Mirelu Čavajdu odbile tri bolnice u Zagrebu
Gledamo ženu koja poput kršćanske svetice pati i traži milosrđe, a od onih koji su nominalno kršćani u Hrvatskoj dobiva najgoru mržnju i prijekore. Riganje vatre. Oni njenu muku uopće ne vide. Ljubi bližnjeg svog? Nula bodova.
Katoličkim protivnicima prava na pobačaj žena je drugotna
To je možda jedina dobra stvar proizašla iz tragedije Mirele Čavajde. Hrvati katolici, najveći zagovornici "prava nerođenog djeteta", pokazali su svoje pravo lice. To je lice bešćutno i ženomrzačko. Zapravo očekivano jer žena im je drugotna.
Toliko paternalističkog patroniziranja, poučavanja, pljuvanja, korenja, dociranja je upućeno Čavajdi od tih lažnih kršćana, a ni trunka sućuti ili, nedajbože, milosti. Otkako je njena priča objavljena u medijima krenula je bujica soljenja pameti u kombinaciji s uvredama.
Najbolji primjer toga prezentirao je mladi zapadnohercegovački aktivist Marijan Knezović, koji je napisao ciničan post na Facebooku, u kojemu spominje i "odlazak na kolinje u Sloveniju".
>> Mladi desničar i katolik napao trudnicu kojoj ne daju pobaciti
Reprezentativni cinizam Marijana Knezovića
"Mirela kaže kako joj beba od skoro sedam mjeseci u utrobi ima tumor i kako je ona sva tužna jer joj ne daju da masakrira to dijete prije tumora. Jadna ona! I sad, naravno, s obzirom na to da živimo u civilizaciji paradoksa, umjesto da ljudi zgroženo promatraju kako se majka okolo žali kako nema pristojnu mogućnost za ubojstvo vlastitog djeteta, ljudi ju žale", napisao je Knezović ismijavajući nesreću trudne žene.
Svoja mišljenja o tome što bi Mirela Čavajda trebala učiniti sa svojim tijelom i životom dala su joj i druga istaknuta imena desničarsko-katoličke aktivističke scene. Jedino ih nije zanimalo što želi ona.
Stvari su još gore u komentarima na društvenim mrežama i ispod članaka na desničarskim portalima. Ondje se o Mireli Čavajdi govori kao o lošoj ženi, lošoj majci, Sotoni, ubojici itd. Pišu se najpoganije stvari, (ženo)mržnja frca.
Protivnici pobačaja zapravo su imali priliku pokazati se milosrdnima i tolerantnima. Imali su priliku trudnim ženama koje se premišljaju o tome hoće li prekinuti trudnoću pokazati da shvaćaju njihovu poziciju, da mogu suosjećati. To je način na koji bi možda i mogli utjecati na njihovu odluku o pobačaju, ako su već na to toliko fiksirani. Ali ne, oni su odmah počeli rigati mržnju prema ženama, ismijavati, ponižavati, vrijeđati, prijetiti.
Provala fanatizma
Svjedočimo provali zelotizma, zapjenjenog fanatizma, koja legitimira antiaborcionistički pokret kao jednog od glavnih neprijatelja žena u Hrvatskoj.
Dobra vijest je da oni zasad nisu ni približno većina. Da sada idemo na referendum o pravu na pobačaj, ono bi bilo uvjerljivo obranjeno. Ali oni su uporni i rade na duge staze.
Sudbina Mirele Čavajde pokazuje gdje su već imali veliki uspjeh - među liječnicima. Epidemija priziva savjesti ukazuje na to da su liječnici postali konzervativna klasa, a prestali biti narodni prosvjetitelji kao u konceptu Andrije Štampara. Pokret protiv prava na abortus nastavit će rovati i raditi protiv žena, on neće stati. Ove godine održavaju Hod za život u čak deset hrvatskih gradova. Dobro su organizirani i financirani.
Ali imaju tu fatalnu slabost da su okrutni, bešćutni, da nemaju takta ni empatije. Prozirni su u svojim motivima i namjerama.
Njihovi javni istupi u slučaju Mirele Čavajde podsjećaju nas da je u temelju tog cijelog pokreta želja da se ženama oduzme pravo da odlučuju o vlastitom tijelu. Pravo koje muškarci imaju bez ikakvog spora. Oni žele žene protiv njihove volje tjerati da do kraja iznesu neželjene trudnoće i da rode. Oni zapravo žele devet mjeseci psihofizički mučiti ženu, ignorirajući njen izbor i želju.
Većina u Hrvatskoj i dalje je za prava žena
Sve dok smo toga svjesni, oni ne mogu pobijediti. Praktična provedba zabrane pobačaja neizbježno vodi u velike muke žena kojima treba medicinski prekid trudnoće. Prolajferima život žene očito nije važan u toj priči. A i dijete ih zanima samo dok je "nerođeno", nakon toga brzo izgube interes.
Srećom, pokazalo se i da većinska Hrvatska ima razumijevanja za Mirelu Čavajdu, koja je dobila i brojne izraze podrške. Većina joj želi pomoći, želi da država poštuje važeće zakone, želi zaštitu ženskih prava, a ne dodatno ženama sjesti na muku. Tako treba i ostati.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala