NAŠLI se jedan što je izbjegao vojsku, jedna što obožava uniforme i jedan što je završio akademiju propale vojske. Izgleda kao scenarij za komediju u stilu Mela Brooksa, ali je nažalost naša, hrvatska stvarnost. Naši čelnici su nakon što je posao s Izraelom propao odabrali najgluplje moguće obrazloženje - da im Amerikanci nisu ništa rekli o tome. A Amerikanci su govorili. Glasno.
Ukratko, hrvatski čelnici su neizravno optužili vladu Sjedinjenih Američkih Država da nas je obmanula tako što je prvo načelno odobrila prodaju aviona svojevremeno poklonjenih Izraelu, a onda to odobrenje iznenada povukla. Dakle, tvrde da su Amerikanci čudan i nepouzdan partner u poslu trgovine oružjem.
Ukratko, naš slavni trojac iz prve rečenice, a koji ovdje nije zaslužio ni da im imena spomenemo, mislio je da u poslu svjetske trgovine oružjem može stati pred dućan najmoćnijeg trgovca i vikati "Oni lažu! Oni lažu!", što je ekvivalent plana da stanete ispred svjetskog prvaka u teškoj kategoriji i opsujete mu sestru ili majku. Dobit ćete nokaut.
Buzin ovo neće oprostiti
Buzin, naravno, igra malo elegantnije pa onda lijepo cure informacije o mailovima poslanim u Ministarstvo obrane, a sada i o non-paperu izravno predanom u Ured predsjednice. Kako smo sigurni da čistačice ne skidaju mailove pomoćnicima ministara i da vrtlari ne vode evidenciju kada koji američki diplomat nosi koji dokument, prilično je jasno odakle svi ovi originalni dokumenti dolaze, iako to Buzin nikada neće potvrditi. Neće potvrditi, ali neće ni oprostiti.
Ukratko, ako vam netko iz Američkog veleposlanstva donese non-paper i još se potrudi biti ljubazan donijeti ga osobno, to znači vrlo visoku razinu važnosti dokumenta i taj se dokument onda iščitava riječ po riječ. Jer Amerikanci nikada ništa ne rade slučajno. Baš ništa. Ako je netko iz Veleposlanstva donio izjavu, a čini se da jest, onda je to važno. Ako je poslao mail, onda je to važno. Mailove sigurno ne šalju zato da im prođe vrijeme do pauze, nego zato da zaštite američki nacionalni interes. U američkoj politici postoji samo jedan interes, a to je američki. Kako je Trump rekao: "America first!"
Posao s Izraelcima je, čini se, bio mrtav već punu godinu dana i samo je MORH iz nekog nepoznatog razloga inzistirao na nečemu takvom umjesto da je tražio drugo rješenje. A sada kada je stvar propala, ide se Ameriku, našeg najbližeg saveznika, proglasiti za nepouzdanog partnera i to u poslu trgovine oružjem! Koliko glup moraš za to biti?
Amerika ne želi dojam nepouzdanog partnera
U čemu je štos? Trgovina oružjem je golem posao, to valjda ne treba nikome posebno objašnjavati, i taj posao se važnim dijelom temelji upravo na povjerenju, na izgovorenom i nikada napisanom, na tajnom protokolu međunarodnog dokumenta, na savezništvima koja nisu uvijek baš javna. Sjetimo se uostalom posljednje usluge koju smo davali Amerima, izvoza našeg starog oružja sirijskim pobunjenicima preko Krka, oružja koje je na kraju stiglo "pogrešnim" pobunjenicima.
Povjerenje kod trgovine oružjem je važno upravo da se ne bi trećem prodavalo ono što se dobilo ili kupilo, važno je i za dobivanje obuke, opskrbe i municije u slučaju eskalacije ili rata, važno je kako god da se taj posao gleda. Onda se nađemo baš mi, Hrvatska, koji javno kažemo kako Amerikanci ne stoje iza svoje riječi, kako Amerikanci mijenjaju mišljenje, povlače prethodne suglasnosti i slično. Ukratko, naši genijalci javno govore kako svjetski policajac nije pouzdan partner u biznisima oko oružja, izravno ugrožavajući status koji Sjedinjene Države imaju u tom poslu.
SAD je naš saveznik još od devedesetih. Teško je vjerovati da bi šverc oružja za Hrvatsku bio toliko uspješan da Amerikanci nisu zažmirili kada je oružje dolazilo. Američki savjetnici su pomogli i kod pripreme Oluje. Poslije, sudjelovali smo i sudjelujemo u hrpu UN-ovih misija u kojima vojne snage organizira NATO i Amerika to cijeni. Nekih 25 godina postoji uspješna suradnja Hrvatske i Sjedinjenih Država, a sada se našlo nekoliko genijalaca koji u želji da si sačuvaju dupe četvrt stoljeća suradnje stavljaju na kocku. Tko im je dao dozvolu za takvu politiku?
Američka politika je jednostavna - ili si prijatelj i partner ili nisi
Amerikanci su jednostavni, pomalo kauboji. Ako ste s njima dobri (sudjelujete u vojnim misijama, glasate za njihove prijedloge u UN-u, cijenite njihove vrijednosti), i oni će biti dobri i ljubazni prema vama. Ako se njima igrate, to ne vole. Prvo će vas ignorirati, a ako pretjerate, onda i poslati demokraciju u obliku 100.000 tona teškog nosača.
Ovi naši nedorasli likovi kojima je propala najveća vojna nabava ovih godina, koji su potrošili hrpe novca na putovanja i savjetovanja, koji su pri tome izgubili i mnogo vremena, sada pokušavaju za to okriviti Ameriku. A to ne ide. Amerika ne želi da se svijetom širi informacija kako je nepouzdan partner. Igrati se američkim vojnim interesima - ma što bi uopće moglo poći krivo?