Lopovi, bagra i liječnička bagra

Foto: Index, Facebook

"U ČASU kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti." Hipokratova zakletva

POSTOJE lopovi, postoji bagra i postoji liječnička bagra. Oni najniži od najnižih, najgori od najgorih. Oni koji uzimaju od bolesnih i uplašenih. Oni stoput gori od pretvorbenih lopova ili drumskih razbojnika. A oni među njima koji računaju na poklone i novce oboljelih od karcinoma – dakle čekaju novce ljudi u životnom strahu, ljudi koje čeka teška i naporna borba za goli život – to je dno bagre.

Dno bagre karaktera septičke jame.

A upravo takvi ljudi, čini se žive i rade u Splitu i da, liječnici su po zanimanju.

> Reakcija odvjetnika Ivane Rosenzweig Jukić na komentar Gorana Vojkovića
> Reakcija odvjetnika Hrvoja Tomasovića na komentar Gorana Vojkovića

"Budi diskretan jer ne želim DORH na leđima", napisala je doktorica Ivana Rosenzweig Jukić 28. rujna u 10 sati i 3 minuta svom kolegi liječniku Hrvoju Tomasoviću. E, pa nakon što smo pročitali, ukoliko je ovo što piše istina (a kako stvari stoje - nema demantija) ne da želimo da ovo dvoje liječnika dobiju DORH za leđima, nego želimo da budu izbačeni iz sustava zdravstva, ostanu bez svih licenci i da za život zarađuju ručno čisteći septičke jame. Jer upravo tu pripadaju.

Novci se dijele se 50:50

Odvratnu i odurnu komunikaciju dvoje liječnika teško je i čitati – no prisilite se još jednom pogledati kako se lako i kako se usputno, kao da je riječ o hobiju, govori o tuđim sudbinama i mitu u obliku "poklona"

Doktorica Rosenzweig Jukić javila se svom kolegi Tomasoviću s kojim je, sudeći po prepisci, povremeno vozila bicikl. On je odmah od nje zatražio: "Malo mi šalji pacijente. Samo meni ništa ovoj stoci".

"Imam ih hrpu, a na Križine (izdvojeni dio splitskog KBC-a, nekadašnja vojna bolnica op.aut.) uopće ne dođe konzilijarni… veliki problem", opisala je liječnica zaposlena na gastroenterologiji.
"Ako tko da pare dobiješ tal" , odmah joj je pojasnio kirurg Tomasović na što je zapravo mislio.
Shvatila je odmah i odgovorila: "Al' ne mogu ti garantirati da će ti se zahvaliti. Kužiš". Osam minuta kasnije liječnicu je zanimalo kolikim se iznosima pacijenti zahvaljuju doktoru Tomasoviću, pretpostavila je iznose od 100 do 200 eura.
"Netko ništa, netko 100 do 300", poučio ju je Tomasović tarifama i poučio je koji su pacijenti najisplativiji: "Karcinome ne daj nikome. Mene zovi".
"A jebi ga. Gadna su vremena", pomalo je razočarana doktorica Rosenzweig Jukić i pristala i na taj sitan novac.
"Ja ću te ishvaliti i pripremiti teren, a ti budi korektan za podjelu", napomenula je kolegi vjerojatno ne želeći slati pacijente, a da pritom ne naplati svoje usluge.
"Za to ne brini. Nema zajeba ako daju", uvjeravao ju je stariji kolega. Bilo je 10 sati i 2 minute, 28. rujna 2015. godine.
Devet minuta i nekoliko rečenica kasnije doktoricu Rosenzweig Jukić zanimalo je koliko će iznositi njen dio mita, odnosno "zahvale".
"Netko će garant upaliti… koliko daješ? 50%?", pitala je.

Cijelu priču imate ovdje

Teško je shvatiti normalnome čovjeku da su ljudi ovakvih karaktera, bolje rečeno nekaraktera, ovakvog nemorala, ovakvih shvaćanja među nama – bolest je prilika za mito, a karcinom je pri tome bonus. Moguća dodatna zarada! I to su ljudi, stručnjaci, specijalisti, zaduženi za liječenje ljudi? To su moralne nakaze, ukoliko je jedan redak od svega ovoga navedenog točan.

Je li priča istinita?

Naravno – prvo se postavlja pitanje je li priča istinita. Uvijek se može otvoriti par lažnih profila i u tjedan dva stvoriti prilično lijepi opus na Facebooku. Ukoliko je u pitanju to nešto (a to definitivno moraju ustvrditi nadležna tijela), onda je onaj tko je to napravio zadnje smeće i bagra. Međutim, izjava koju je spomenuti liječnik poslao medijima, čini se da ne demantira samo dopisivanje. Prije je uvaženi liječnik zabrinut kako se došlo do ispisa njegovog dopisivanja. Naime,

Hrvoje Tomasović piše u izjavi medijima:

"Na moju žalost moram se očitovati oko teksta objavljenog 27.11. 2015. na portalu index.hr. Radi se naime o navodnome transkriptu razgovora vođenog u inbox-u facebook profila između kolegice Jukić i mene. Kako sam osuđen unaprijed od javnosti samom objavom tog članka, onda nema potrebe da negiram ili potvrđujem istinitost napisanoga, no ipak moram dati izjavu jer sam prozvan!
Znači, prošli utorak me je nazvao gospodin Vojislav Mazzoco i predstavio se kao novinar indexa. Telefonskim putem mi je doslovno rekao da posjeduje izlist mojih poruka sa facebooka inboxa, kao i izlist mojih poruka sa Vibera! Pitao me imam li spoznaja o istima i znam li išta o njima? Kazao sam mu da nemam nikakvih saznanja o tim porukama kao niti o sadržaju i da ako ih posjeduje odnese na policiju!
Ne ulazeći u raspravu oko istinitosti poruka postavljam pitanje odakle novinar indexa može imati ispis poruka sa moga privatnoga facebook profila i sa Vibera? Može imati samo na 4 načina!
1. Tako da se nada mnom vodi istraga, prate se privatne poruke i za to postoji sudski nalog. U tom slučaju policija ili DORH dostavi inkriminiran sadržaj novinaru čineći kazneno djelo ometanja istrage, podmetanja i odavanja službene tajne.
2. Da ja sam novinaru dam moje transkripte.
3. Da doktorica Jukić sama da novinaru transkripte.
I na kraju 4. način kako navodi pisac teksta da to da treća osoba.
Ta treća osoba prema novinaru ima pristup mome facebook profilu.
Tko je ta treća osoba koja može imati pristup mome kompjuteru? Na koji način je ta treća osoba pristupila mome kompjuteru i društvenim mrežama?
Je li pristupila putem sudskoga naloga ili krađom identiteta?
Ako je imala pristup mome facebook profilu kako novinar sam tvrdi, je li onda imala i mogućnost sama konstruirati i pisati po istom?
Kako sam već od javnosti osuđen unaprijed, ne pada mi se na pamet opravdavati za nešto što nisam učinio, nego tražim da novinar kazneno odgovara za krađu mojih osobnih podataka sa internet mreže. Ja sam spreman odgovarati ako se iz napisanoga putem DORH-a ustvrdi da je počinjeno ikakvo kazneno djelo! Novinara Vojislava Mazzoca i nakladnika prijavio sam odmah policiji!"

Umjesto obrazlaganja što i zašto – prijava Indexa i Indexovog novinara policiji. I za školovanu osobu prilično nepoznavanje suvremenih tehnologija. Facebook uopće nije nešto posebno sigurna mreža, a čak i razgovore prilično loše briše.

Naravno, taktika "Zaustavite Reuters!" neće uspjeti, niti je kod Indexa ikada uspjela – Indexovi novinari će, uz naravno poštivanje pravila novinarske etike, ali i prava na zaštitu svojih izvora, objavljivati ovakve sadržaja. Upravo i zato jer treba objavljivati, jer liječnička bagra treba dobiti ime i prezime, kao što i oni koji pošteno rade i bore se za boljitak svakog pacijenta trebaju dobiti ime i prezime, ali naravno iz sasvim drugih razloga.

Kokošarenje

Izlisti Facebooka dalje govore:
"Ja imam mesare i ljude za hranu. Napune mi pun gepek auta… Kava, piće, maslinovo ulje, orhideje. U subotu išla po 2 kg svježe teletine. Za mene sve gratis. Vole me. Zato ih trebaš išarmirati do kraja. Vole toplinu i stručnost", hvali se Ivana Rosenzweig Jukić. U trenutku dok to piše u splitskoj bolnici radi samo 22 dana. Brzo su prepoznali njene kvalitete, a jednako brzo se i ona navikla na beneficije koje prate liječnike.

Išla po dva 2 kg svježe teletine? Koji je to jad, koje je to kokošarenje, koji je to doslovno promašeni život – nakon provedenih preko 20 godina u teškom školovanju, i nakon što se ima lijepu plaću specijaliste u bolnici – ide se po zahvalu od dva kilograma teletine! Što reći nego se nadati da je liječnica Ivana Rosenzweig Jukić radi ta dva kila teletine prosjedila cijelu noć na zahodu.

Da se razumijemo – da ovako seoskom liječniku koji ionako dijeli i dobro i loše sa svojim mještanima i zimi se probija po ledu i buri do pacijenta netko uvali dvije kile mesa, dvadeset jaja ili kilo ribe – ne bi rekli ništa, znajući da je čovjeku to čak i neugodno odbiti od stalnog pacijenta s kojim možda subotom i igra belu u društvenom domu.  No, ovdje govorimo o Splitu, govorimo o bolničkim specijalistima, govorimo o jadu nad jadom – zamislite bolničku liječnicu koja se eto vozi subotom po gradu kako bi oholo dobila dva kila teletine! Nema love, kriza je? Daj što daš!

Na redu je Ministarstvo i DORH

Obzirom na dogovor o podjeli novca – spomenuti liječnici se baš i neće moći izvlačiti kako su u pitanju obični znaci pažnje. Ono što je ovdje sada na Ministarstvu (da na vama ministre Siniša Varga!) da se napokon, osim razjašnjavanja ovog konkretnog slučaja, krene u jasnu i preciznu općenitu regulaciju poklona i "poklona" koje liječnik može dobiti – slično kako je to regulirano za državne dužnosnike. Za dobiveni novac – neovisno bilo kazneno djelo ili ne leti se s posla i ostaje bez licence. Tako upravo treba propisati. Gotova priča.

Narod kakav je, voli poklone, koji puta čovjek osjeti da se liječnik stvarno potrudio i izvan onoga što traže pravila i standardi i želi dati neki znak pažnje – ali tu jasno treba ograničiti propisima da poklon može biti simbolične prirode, tipa boce vina, buketa cvijeća ili eto maslinovog ulja. Sve iznad – ako netko baš inzistira pokloniti sliku, tablet ili prijenosnik – može, ali kao donacija ustanovi, koja ide u popis imovine ili u skladište, pa na dražbu u humanitarne svrhe na kraju godine.

Liječnik i političar

Liječnik Hrvoje Tomasović poznat je splitskoj javnosti – prije nekoliko godina, kao čelnik HSP-a često je žestoko kritizirao gradonačelnika Keruma. Godine 2011. u Slobodnoj Dalmaciji novinar Saša Jadrijević Tomas piše pod naslovom: "Portret splitskog HSP-ovca Kirurg Hrvoje Tomasović - bogat, energičan i željan vlasti", među ostalim i sljedeće: "Tomasović je rođen u Zagrebu 1966., otac mu je iz Omiša, a majka je Zagrepčanka. U Split je došao 2003. i kaže da će tu ostati do kraja života. Voli, kaže, čitati Krležu, obožava filmove Top Gun, Gladiator i Troja, a najdraže sredstvo za rekreaciju mu je bicikl. (…) Pisalo se po medijima da Tomasović voli život na visokoj nozi. Vlasnik je milijunske imovine - svojevremeno je prodavao vilu u Samoboru procijenjenu na milijun eura, ima kuću pokraj Omiša, stan, jahtu, skupocjeni BMW, motore... "Imućan sam, da. Ništa nisam ukrao, majka mi je bila liječnica, kirurg sam 20 godina. U čemu je problem?”, komentira prvi čovjek splitskog HSP-a  svoje bogatstvo."

No, čini se da ni vila ni kuće ni jahta ni BMW nisu bili dosta – trebali su još novčani pokloni pacijenata koji se doslovno bore za svoj život, pacijenata koji su dobili onu najtežu dijagnozu – karcinom. I to sve, kako opet sam Tomasović navodno kaže (i kako smo vidjeli, ne opovrgava da je rekao): "Netko ništa, netko 100 do 300." Eura naravno.

Gore od jeftine cajke

Bogati, ugledni liječnik hvata poklone poput jeftine barske plesačice, i to u iznosima manjim nego što ocvala cajka zaradi za nastupa u društvenom domu neke provincijske vukojebine. S time da cajka barem pošteno zaradi svoje.

Koji je to ljudski jad. Koje je to emotivno ništa. U 25 godina Republike Hrvatske upoznali smo svakakve likove, ali ovako jadne još nismo. Ovakvih moralnih nula kakvo je ovo dvoje iz splitske bolnice, ako je istinito i slovo od ovih transkripata, nema ni u zatvorima u Remetincu i splitskim Bilicama zajedno.

A svima onima koji poput nekada uglednog liječnika misle "zaustaviti Reuters", ovdje Index – poručujemo: vaše vrijeme je prošlo i ne, nećete nas zaustaviti. Samo ćete gledati kako se taj vaš lažljiv i korumpiran svijet ruši i nestaje. A vi u njemu postajete ono što stvarno jeste – obične nule, umišljeni no potpuno nevažni, nebitni likovi koji sada gledaju na najnoviji iPhone kada je ujutro izlazak Sunca - naime, hapšenja se ne vrše noću, pa da se stignu obrijati za foto-reportere.