S POČETKOM nove školske godine uveden je niz mjera koje se tiču škola, no ona o kojoj se najviše govorilo jest obveza nošenja maski za sve učenike od petog razreda naviše.
Ova odluka vrijedi u slučajevima kada se ne može postići razmak u učionici (jedan i pol metar od 5. do 8. razreda osnovne škole i 2 metra za srednje škole), no jasno je da se to ne može postići u značajnom broju škola pa je tako i obveza nošenja maski široko rasprostranjena kod školaraca.
Nisu svi to prihvatili s odobravanjem.
Prijepori oko nošenja maski, još je kompleksnije kad je riječ o nošenju maski u školama
Nošenje maski i generalno izaziva prijepore, a primarni razlog je zašto je tomu tako vjerojatno treba tražiti u tome što još uvijek nije posve jasno koliko same po sebi pomažu u sprječavanju širenja koronavirusa. No i ranije studije, ali i one nove provedene tijekom pandemije koronavirusa, sugeriraju da bi maske mogle biti korisne u suzbijanju širenja korone.
Primjerice, jedna novija studija provedena je na 246 koronavirusom oboljelih sudionika. Oni su pola sata disali u uređaj za prikupljanje kapljica Gesundheit II. Kada su disali bez maski, koronavirus je otkriven u 30 do 40 posto njihovih kapljica. Kada su imali maske na ustima, virus nije pronađen.
Maske inače imaju zanimljivu povijest u šest mjeseci od proglašenja pandemije pa do danas. U ožujku je u zapadnom svijetu vladalo rašireno mišljenje po kojem ih se smatralo gotovo beskorisnima, a danas ih preporučuje većina zdravstvenih tijela u svijetu. Preokret u stavu o maskama vidjeli smo i kod Svjetske zdravstvene organizacije, koja ih na početku pandemije također nije preporučivala.
Razlog za otpor prema maskama može se tražiti i u tome što je nošenje maske, kada govorimo o generalnoj populaciji, potpuno nova i ne pretjerano ugodna navika, posebno onima koji je moraju nositi satima. Bez maske se ne može ući ni u trgovinu, što u nekoj mjeri komplicira svakodnevni život i nešto je na što se kao društvo još nismo do kraja naviknuli.
Bunt prema nošenju maski treba sagledavati i kroz generalni otpor kod dijela ljudi prema svim mjerama koje se poduzimaju uslijed pandemije koronavirusa.
Pitanja koja se tiču nošenja maski postaju još kompleksnija kada govorimo o obvezi nošenja maski kod djece, odnosno konkretno kod učenika u školama. Iako je covid-19, kada govorimo u znanstvenim okvirima, još uvijek vrlo svježa bolest o kojoj postoji još jako puno nepoznanica, među znanstvenicima vlada svojevrsni konsenzus o tome da djeca rijetko obolijevaju od nje. No još uvijek ima nepoznanica kad je riječ o tome jesu li jednako zarazna kao i odrasli, odnosno u kojoj mjeri mogu biti prijenosnici virusa.
Bakić postavio pitanje općenite efikasnosti maski, navodi primjer Španjolske
O obveznom nošenju maski u školama na Facebooku ovih je dana je progovorio matematičar i poduzetnik Nenad Bakić. Kako je objasnio, ova mu je tema posebno zanimljiva jer mu djeca idu školu, no u svojoj je objavi zapravo postavio pitanje općenite efikasnosti maski. Bakić je sve potkrijepio podacima o broju novih slučajeva iz različitih zemalja pri čemu je istaknuo Španjolsku u kojoj je, kako navodi, široko obvezno nošenje maski, no unatoč tome njena krivulja novozaraženih u kolovozu i lipnju kontinuirano raste i značajno je viša u odnosu na druge zemlje među kojima je, među ostalima, navedena i Hrvatska.
“Španjolska je zemlja s, vjerujem, najvećom upotrebom maski u EU. Od sredine srpnja sve pokrajine osim Madrida i Kanara, a od kraja srpnja i Madrid, moraju nositi maske skoro svuda, i na otvorenom. Institut za zdravstvenu metriku i evaluaciju koji se bavi maskama (Bakić je ranije sporio neke njihove podatke, op.a.) ocjenjuje da su na 90% korištenja maski (mi smo na 17%), ovo je naravno ne 100% egzaktno, ali stekli ste dojam. Međutim, od kraja srpnja je rast broja slučajeva u Španjolskoj najveći u EU, i prema Our World in Data imaju 2 puta više slučajeva dnevno (7-dnevni prosjek) od drugog najvećeg i jedno 7-8 puta veći od EU prosjeka. Ovo je svakako jako zanimljiv podatak koji nije znanstveni dokaz, ali se nikako ne može zanemariti u bilo kojoj raspravi i zasigurno dezavuira svakog tko tvrdi da maske nesporno smanjuju širenje infekcije. Što bi onda da nema maski, Španjolci imali četiri puta više slučajeva od drugog najvećeg? Zašto?” zapitao se Bakić dodavši da oni koji tvrde da maske sigurno smanjuju epidemiju moraju prvo objasniti primjer Španjolske.
"Što ako maske daju lažni osjećaj sigurnosti i gomilaju viruse?"
Napominje kako ovo nije čak ni studija i ne dokazuje ništa jer da bi se došlo do pravog dokaza, trebalo bi napraviti kontrolirani eksperiment s kontroliranom skupinom. Naveo je kako postoje pokušaji da se učinkovitost maski dokaže puhanjem dima kroz maske, aerosolom i slično, no da se time ne može dati siguran odgovor.
“Što ako maske daju lažni osjećaj sigurnosti, gomilaju viruse u sebi zbog u praksi nepravilne upotrebe (ljudi su ljudi) i tako dalje. Takve se tvrdnje teško dokažu, ali ne znači da su netočne”, piše Bakić.
Usprotivio se i stigmatiziranju onih koji su skeptični po pitanju djelotvornosti maski za lice.
“U našoj javnosti dominira rasprava emocionalnim ucjenama i optužbama. Oni koji su protiv maski u školama se optužuju da su Balkanci ili 'žele da nečija baka umre'. Takav krug optužbi smo već jednom prošli (svatko tko je spomenuo slabije mjere ili ne dao bog Švedsku, čak i nakon što je WHO rekao da je to model za budućnost). Ono što je zanimljivo da emocionalne ucjene često dolaze od onih koji su bili za čvrsti lockdown a protiv maski”, napisao je Bakić i dodao kako smatra da bi se o ovoj temi trebalo pričati znanstveno i na temelju dokaza, a ne dogmatski.
Zamolili smo Bakića da dodatno elaborira svoj stav o maskama u školama, no to je ljubazno odbio.
Revolt dijela javnosti i dijela roditelja
Obveza nošenja maski, vidimo to već neko vrijeme, poprilično polarizira javnost, a kod dijela javnosti izaziva izraženi revolt. Vidjeli smo to i na prosvjedu protiv mjera prošlog vikenda, ali i u saboru. No ovoga je tjedna s početkom škole posebno aktualan revolt dijela roditelja koji se protive tome da njihova djeca u školi moraju nositi maske. Sve je eskaliralo u osnovnoj školi u Šibeniku gdje su roditelji ljutiti zbog obveze nošenja maski upali u školu pa onda i u razred te remetili nastavu, a morala je intervenirati policija.
Razloge za svoj bunt bijesni roditelji iz Šibenika nisu artikulirali, no dosad su se u javnosti mogla čuti mišljenja da su maske nepotrebne i da nema opravdanog razloga zbog kojeg bi djeca satima na nastavi trebala sjediti s maskama na licu.
Kao argument se spominje to što su djeca manje sklona zarazi. Također se u javnosti mogu čuti i argumenti da u Švedskoj maske u školama (kao uostalom ni na drugim mjestima) nisu obavezne, za razliku od Hrvatske i niza drugih zemalja, te da se tamo zasad ne vide negativne posljedice. Školska je godina, naime, u Švedskoj počela 19. kolovoza.
Lauc o primjeru Španjolske: Ne može se govoriti samo o maskama, maske ne mogu sve riješiti
No molekularni biolog Gordan Lauc smatra da se u potonjem griješi jer maske nisu jedina varijabla kada govorimo o sprječavanju koronavirusa. To, smatra, vrijedi i za Španjolsku koju je Bakić također naveo kao primjer razlažući svoju skepsu prema učinkovitosti maski.
“Ne može se govoriti samo o maskama. Maske nisu jedine te koje sve mogu riješiti. Da je samo stvar u maskama, problema ne bi bilo. Pogledajte i Japan, skoro sve su riješili pomoću maski i distance. Mediteranske zemlje su drukčije, ljudi su bliski jedni drugima, deru se dok pričaju. Da nemaju maske, u Španjolskoj bi situacija bila još gora”, kaže za Index Lauc.
Osvrnuo se posebno i na Švedsku koja se često navodi kao primjer zemlje koja je dokazala da maske nisu potrebne. Lauc se s time ne slaže.
“Mislim da je Švedska krivi primjer, oni isto imaju preporuke smanjivanja kontakta, distance. Njihova je kultura da su oni jedni od drugih više odmaknuti nego što smo to mi. U Švedskoj se vjerojatno dogodilo da se već toliko zarazilo da je usporilo. Ne bih koristio termin imunitet krda jer je to pogrešno. Platili su s određenim brojem smrti koji je veći nego u drugim skandinavskim zemljama. A koliko je to bilo dobro ili nije, vidjet ćemo tek na proljeće kada vidimo kako će biti u Švedskoj susjednim zemljama”, rekao je Lauc.
Inače, kad već spominjemo Švedsku, iz hrvatske perspektive posebno je zanimljiva švedska praksa da se otpočetka pandemije normalno održava nastava u devet razreda osnovne škole i da vrtići rade kao i prije pojave infekcije. U međuvremenu su na nastavu u učionice krenuli i učenici prvih razreda gimnazije, dakle djeca do 17 godina. Ni učenici, ni učitelji, ni drugo školsko i predškolsko osoblje ni u jednom trenutku nisu nosili maske. I unatoč početnim sumnjama, danas malotko to smatra posebnim problemom ili zdravstvenim rizikom, pa je potkraj prošle školske godine na nastavu u školi koju pohađa kći Indexovog novinara Slobodana Mufića redovito dolazilo 95 posto učenika i 93 posto učitelja. Dosad je među 85.880 zaraženih koronavirusom u Švedskoj bilo 4695 djece i mladih do 19 godina.
"Apsolutno mislim da je nošenje maski u školama dobro, smanjuju brzinu širenja virusa i količinu virusa. Sva dosadašnja istraživanja pokazuju da su dobre"
Lauc, pak, podržava hrvatski pristup prema kojem se maske nose u školama.
“Apsolutno mislim da je to dobro. Mana je to što su maske možda malo neugodne. Meni se sin žali da je neugodna. No jedina loša stvar je da su malo neugodne. Bilo bi svakako komotnije da maski nema. One nisu potpuna zaštita, i na njima piše da nisu, ali činjenica je da smanjuju širenja virusa. Smanjuju i količinu virusa, čovjek primi malu količinu virusa i onda se ni ne razboli”, tumači Lauc.
Dodaje kako su prema svim dosadašnjim istraživanjima maske korisne u suzbijanju prenošenja virusa.
“Sva dosadašnja istraživanja govore da su maske korisne. Sve države koje su oklijevale kod uvođenja maski su ih na kraju uvele. Činjenica, malo nam je neugodno. Kod dijela javnosti sav se revolt zbog raznih stvari koje su posljedica pandemije fokusira na maske. Dio populacije je agresivan u tome. S druge strane dolazi do revolta prema onima koji ne nose maske. Nije katastrofa ako netko nema masku, ali važno je da sve više ljudi ima. To će sigurno smanjiti brzinu širenja virusa, nema dvojbe”, kaže.
Lauc misli da je razlog za nošenje maski jednostavan
Neki posebno spore korist od pamučnih maski. Lauc kaže kako je kirurška maska definitivno bolja, no da i pamučne imaju svoju spremnost. Kaže i da je pravi razlog zašto bi trebalo nositi masku zaštita drugih.
“Kirurška maska je bolja od pamučne, nema dvojbe. Platnene maske su se pojavile jer su praktične, perive, jer nije bilo kirurških. Maska nije toliko važna da štiti osobu koja nosi, nego da štiti druge. Mi ne znamo tko je sve zaražen, mnogi nemaju simptome, a šire virus. Postoji veliki problem samoizolacije, ako imate masku, a bili ste pored zaražene osobe, to se ne smatra bliskim kontaktom i ne morate u samoizolaciju”, govori Lauc pa dodaje:
“Mislim da je kod maski jedna stvar vrlo jednostavna - pogledati cost i benefit. Što je trošak? Par kuna, malo ne komfora, a sigurno pomaže. Kirurzi kad operiraju imaju maske, zubari imaju maske. Prednosti maske su svakako veće od nedostataka.”
Na kraju smo Lauca pitali koja bi bila njegova poruka roditeljima čija se djeca, a i oni skupa s njima, suočavaju s novim situacijama.
Laucova poruka roditeljima
“Moja poruka roditeljima je da maska je malo neugodna i da djeci treba objasniti da noseći masku štite drugu djecu, svoje djedove, bake. Da su i hrabri i značajni time što nose maske. Nošenje maske nije izraz osobnog straha, maska je moja žrtva kojom žrtvujem komfor zbog zdravlja drugih. Mislim da bismo svi mi trebali biti empatični i pomoći koliko možemo jedni drugima”, zaključuje Lauc.
U cijeloj priči o maskama u školama ne treba zanemariti ni psihološki aspekt.
Dječji psiholog Indexu ispričao kakve su prve reakcije djece na maske u školama
Dječji psiholog Krešimir Prijatelj iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba priča nam kakve su reakcije djece na prvi tjedan nošenja maski u školama.
"S možda najspecifičnijim početkom školske godine do sada, od djece imamo prilike čuti razna iskustva o nošenju zaštitnih maski za lice - neka djeca nemaju uopće problem s nošenjem maski jer im stvaraju dodatan osjećaj sigurnosti i osjećaj kontrole nad situacijom, dok se druga djeca zbog nošenja maski osjećaju zbunjeno, anksiozno ili prestrašeno, uglavnom zato što ne vide izraze lica svojih prijatelja i učitelja, ometaju ih u komunikaciji, a kod nekih nošenje maski može stvoriti osjećaj da svijet sam po sebi nije sigurno mjesto", govori psiholog.
Pitali smo ga je li nošenje maski nešto čemu se djeca lako prilagođavaju ili nešto što im izaziva nekakvu nelagodu, stres ili nešto treće.
"Djeca će o maskama razmišljati slično kao i roditelji"
"Treba imati na umu kako će djeca kao i u većini drugih situacija razmišljati o zaštitnim maskama na sličan način kao njihovi roditelji ili skrbnici o čemu bi naravno mogla ovisiti i njihova prilagodba na nošenje zaštitnih maski, odnosno količina otpora prema istima. Bilo bi korisno da roditelji što ranije upoznaju djecu s pozitivnim stranama protektivnih maski za lice, u sigurnom i djetetu poznatom okruženju, da objasne kako staviti i skinuti masku a da što manje dodiruju lice rukama. Određenom broju djece bez obzira na roditeljske stavove sama ideja nošenja maske može biti odbojna jer ih maska „steže“ iza ušiju ili ih grebe i škaklja po licu što im može stvoriti osjećaj nelagode i iritabilnosti koji bi ukoliko potraje zbog obaveze nošenja maske u određenim okolnostima mogao dovesti do frustracije ili potencijalno stresa. U takvim situacijama važno je potruditi se pronaći ili napraviti masku koja će adekvatno pristajati djetetovom licu, a da mu ne opada ili da ga ne žulja ili stišće jer će ju tako manje osjetiti, rjeđe poželjeti skinuti s lica i manje dodirivati lice. Isto tako, korisno je dopustiti djeci da sami odaberu boju ili ukrase na maski koju će nositi, time će steći osjećaj kontrole i autonomije u ovoj situaciji", kaže psiholog Krešimir Prijatelj.
Dodaje kako je prerano procijeniti kakvi su prvi učinci nošenja maski u školama te da neke škole ne prijavljuju probleme, dok u drugima ima problema.
"Djeci je sad izazovnije ostvarivati socijalni kontakt s vršnjacima, ali su svjesni pozitivnih implikacija nošenja maski"
"Potrebno je pričekati da prođe određeni period prilagodbe na novonastale uvjete i potom iz prve ruke provjeriti s učiteljima i stručnim suradnicima kakva je situacija u školama. Trenutno neke škole iznose kako nemaju problema s novim mjerama i preporukama, a u drugima se javljaju određene poteškoće oko nošenja maski. Zdravstvena kriza je veliki test za nas odrasle, a način na koji će djeca i mladi reagirati i ponašati se uvelike ovisi o našim reakcijama i načinu komunikacije s njima. Djeci može biti zaista teško ne vidjeti izraze lica druge djece u razredu, naročito ako su u pitanju osmjesi prijatelja i učitelja, a neki se znaju požaliti da ne razumiju baš najbolje kad im drugi učenici nešto govore zbog čega mogu biti zbunjeni, tako da je djeci kod nošenja zaštitnih maski uglavnom najizazovniji aspekt ostvarivanja socijalnih odnosa s vršnjacima. Pozitivnih implikacija nošenja maski uglavnom je svjestan i velik broj djece, koja su zaista u ovoj pandemiji položila test iz empatije. Naime, oni većinom iznose kako maske ne nose samo da zaštite sebe nego i svoje bližnje, uglavnom bake i djedove, ali i prijatelje koji su od prije bolesni", kaže dječji psiholog.
Što je najveći problem djeci
Dodaje kako se jedan od problema u kontekstu nošenja maski kod djece o kojem se najviše govori uglavnom tiče nedovoljne informiranosti o ispravnom stavljanju i skidanju zaštitne maske i čestog dodirivanja maske prstima čime se smanjuje njezina protektivna uloga. Kaže kako se neka djeca neće lako prilagoditi novim uvjetima i da za to treba imati strpljenja.
"Djeci i mladima je najviše potrebno da odrasle osobe u njihovom životu, odnosno uz roditelje i učitelji i profesori imaju strpljenja i shvaćaju ih. Naime, neka djeca se ne mogu u jednom danu priviknuti na novonastale uvjete i to je normalno. Djeca uglavnom nisu imala iskustvo nošenja protektivnih maski i zato je važno da imamo na umu kako nekim učenicima nošenje maski može biti izazovno i potruditi se učiniti sve u našoj moći da im se period prilagodbe olakša", naglašava Prijatelj.
"Važno je ne dizati paniku, ovo će proći kao i svi drugi izazovi u životu"
Ima poruku za sve učenike i roditelje u novonastaloj situaciji.
"Prije svega je važno ne dizati paniku. Naime, ako se mi odrasli ponašamo kao da radimo sve u svojoj moći da ostanemo zdravi i zaštitimo druge, djeca će to isto tako prihvatiti. Djeca najlakše prihvaćaju i usvajaju određena pravila ako vide da se istih pridržavaju i odrasli, poglavito članovi njihove uže obitelji. Osim što djeci trebamo pružiti pozitivan primjer, važno je i da u komunikaciji s njima budemo iskreni, optimistični i pokažemo razumijevanje za njihove osjećaje i strahove uslijed polaska ili povratka u školske klupe. Mislim da su današnji učenici veoma hrabri i da im ne nedostaje empatije, što smatram da bi im češće trebalo davati do znanja, a osim toga i djeci i odraslima bih poručio da će nas ova izazovna situacija ipak naučiti važnosti određenih životnih vrijednosti, a prije svega empatiji, solidarnosti i brizi jednih za druge, i da će proći baš kao i drugi izazovi u našim životima, možda ne sutra ili idući mjesec, ali proći će", zaključuje psiholog.
Sociolog: Ljudi su inatljivi i razmaženi, a odgovore o maskama u školama može dati samo znanost
Sociolog Zdravko Bokulić smatra da odgovor na pitanje štete li maske više ili koriste ne može dati nitko te da ničije mišljenje o tome ne može biti relevantno ako nema ozbiljnih istraživanja. Kritizirao je i ljude koji nevoljko gledaju na nošenje maski.
"Većina naših ljudi je razmaženo i inatljivo kukaju što dio dana ili sata provode ili bi trebali provoditi da zaštite sebe i druge. Toga ima i u školama, među nastavnicima. Ako i postoji problem, uglavnom nisu problem djeca, nego su problem nastavnici. No to su problemi koji nisu vezani samo uz epidemiju koronavirusa i maske", smatra Bokulić.
Priznaje da je on sam stariji građanin koji je možda u nekoj mjeri zbog toga subjektivan, no upozorava na još uvijek otvorenu mogućnost da djeca budu prijenosnici virusa i da je zbog toga važno nošenje maski kao preventivna mjera.
"To što se, prema dosadašnjim informacijama, zna da djeca uglavnom ne dobivaju koronu, ne znači da dijete ne može biti prijenosnik koronavirusa, pa to može biti itekako nezgodno. Ali odgovor na pitanje rade li maske u našim školama više štete ili koristi može dati samo znanost", zaključuje Bokulić.