POSLJEDNJI autobusi s migrantima napuštaju kamp Vučjak pokraj Bihaća. Jedna od najcrnjih točaka na europskom dijelu migrantskog puta od sutra će biti zatvorena. Zapravo, zatvorena je pogrešna riječ. Vučjak će biti sravnjen sa zemljom i zapaljen.
Ni ne znaju koliko ih ostaje u šumama
Procjenjuje se da je u kampu na početku evakuacije bilo nešto više od petstotinjak nesretnika koji su se očajnički pokušavali dočepati zapadne Europe i na tom putu su zastali na krajnjem zapadu Bosne i Hercegovine, tik uz granicu s Hrvatskom i to tamo gdje je Hrvatska najtanja.
"Ne znamo ni sami koliko točno ljudi još ima u Vučjaku, a ni koliko ih je po šumama oko kampa", rekao nam je predstavnik UNHCR-a. S njim smo razgovarali u Zavalju, seocetu od kojeg se prema kampu dalje ne može. Bosanskohercegovačka policija je blokirala cestu, prema Vučjaku mogu samo vozači autobusa i humanitarci. Usprkos blokadi, atmosfera je opuštena. Oklopljeni specijalci nude nas burecima, ne očekuju nikakve probleme s migrantima pa su i oni usprkos hladnoći dobro raspoloženi.
Hladno je pa se ne bune
"Stisla je zima pa se ne bune što ih odvoze u Sarajevo. Znaju da moraju preživjeti zimu ako žele nastaviti 'game'. Neki će nepromišljeno ostati u šumama ili u gradu”, kažu nam UNHCR-ovci.
"Game", igra, riječ je koja je ušla u govor svih koji rade s migrantima. Igra je to koja se igra za život, sanjani bolji život u zapadnoj Europi, igra skrivača s graničnim policajcima koji ih zaustavljaju na putu ka zapadu i milom ili silom vraćaju u Bosnu i Hercegovinu.
Sedam puta pokušao proći Hrvatsku
"Pet mjeseci sam proveo u Vučjaku. Sedam puta sam pokušao proći Hrvatsku", kaže nam Vini. Kaže da je iz Indije, sjedi u autobusu u koji smo uletjeli dok policija nije gledala. Vozačima je svejedno. Vini mirno sjedi na svom mjestu i stišće malenu kartonsku kutiju u kojoj je ponio sve što ima. Uz nju, ponio je samo teški miris Vučjaka, ljepljivi zadah očajnih ljudi.
"Idemo u Sarajevo, ne znamo kakav će tamo biti kamp. Nadam se bolji od ovoga", kaže. Primijetila nas je policija. Tjeraju nas iz autobusa, Vini ostaje sa svojom kutijom i čeka polazak na put koji će ga odvesti tristotinjak kilometara dalje od njegovog cilja. To je u životu migranata samo maleni korak unatrag, smetnja koja ih neće zaustaviti. Uskoro će proljeće pa će se i igra nastaviti.
Mještanke ih došle ispratiti
"Vratit će se oni", kažu nam dvije mještanke Zavalja. Stoje u mraku uz crkvu svetog Franje Asiškoga pokraj koje se skupljaju autobusi prije nego što krenu prema Sarajevu.
"Došle smo ih ispratiti. Bile smo tu i kad su dolazili. Žalosno je to. Jadni ljudi. Valjda će im tamo biti bolje. Drago nam je što odlaze, ali samo zato što je Vučjak strašan. Nije za ljude", kažu nam. Tvrde da s migrantima iz Vučjaka nikada nisu imale problema.
Nastavit će igru
"Pristojni su, nasmijani, uvijek pozdrave, naši samo prođu kraj tebe kao da te ne vide. Imali bi što naučiti od njih", kažu.
Razumljivo je to, oni koji krenu na put preko dva kontinenta samo s onim što mogu nositi nemaju izbora, nego računati na ljudsku dobrotu, na sitnu pomoć. A pomoć će im i dalje trebati, u novom kampu pokraj Sarajeva sigurno neće ostati. Čim popusti hladnoća, krenut će dalje, pa i preko Vučjaka. Nastavit će igru.
U kampu je ostao jedan jedini čovjek
U kampu Vučjak, sam samcat ostao je jedan jedini čovjek. Ahmed je, umjesto da ode s ostalima u Sarajevo, pokušao pod okriljem noći ući u Hrvatsku. Ozlijeđen je, kaže da ga je pretukla hrvatska policija i da su ga drugovi napustili. Oni su nastavili igru, kako migranti nazivaju pokušaje prelaska granice.
U napuštenom kampu, naselju duhova, koje samo smradom podsjeća na mjesto na kojem su do prije nekoliko sati živjeli ljudi, sad je samo Ahmed. Afganistanac daleko od domovine pokušat će preživjeti noć na temperaturi oko nule. Jedini i posljednji stanovnik ukletog Vučjaka.