JUČERAŠNJI ispraćaj jednog mladog čovjeka pokrenuo je oštre reakcije javnosti zbog načina kako je umro. Smrt ga je uzela na ulici. Uzela ga je jer su u Ministarstvu smrti odlučili štedjeti tamo gdje im to nikada nije smjelo pasti na pamet, na hitnoj medicinskoj pomoći i timovima s liječnicima. Umjesto posipanja pepelom i davanja ostavki, izjave odgovornih za situaciju, od ministra do svih ostalih, normalnim ljudima podižu kosu na glavi. Strahota je da je jedan mladi čovjek tu neodgovornost morao platiti najskupljim što postoji, svojim životom. Nije bio jedini, u međuvremenu se dogodio još jedan smrtni slučaj iz istog razloga. Moraju li građani Hrvatske strahovati tko je od njih sljedeći na redu ako zatrebaju pomoć, a ne dobiju je na vrijeme?
Ministra struka već godinama upozorava na katastrofalno stanje, ali to njegove uši nije dotaknulo. Valjda mu je lakše obilaziti madridsko groblje i razbacivati se izjavama koje vrijeđaju zdravu pamet svakog građanina ove države. Lupiti kako su za nedostatak liječnika krive bogate države u koje ljudi odlaze da mogu normalno raditi i primati pristojnu plaću, to je izvan svake pameti. Nije samo hitna medicinska pomoć u rasulu, tu su i bolnice koje se raspadaju, a nedostaje i osnovnih stvari. Slijedi samo nekoliko primjera do koje razine je raspad sistema došao. Tek rođenu se djecu na neonatologiji u velikom broju naših gradova odijeva u isprane benkice, posteljina u rodilištima se raspada, a rodilje većinu stvari donose sa sobom. Toaletnih potrepština nema ili jedva da postoje, od WC papira pa do svega osnovnog što je nužno ženama koje su tek rodile. O hrani u bolnicama da ne govorimo. Rodilje su nedavno sav jad i bijedu koji vladaju našim rodilištima objavile na društvenim mrežama. Jednako tako je i s inventarom, raspada se sve što je sagrađeno u bivšoj državi, a diletanti koji su zasjeli na vlast i u Ministarstvo nisu u stanju to ni pokrečiti, a kamoli obnoviti.
Bez srama
No Ministarstvo smrti to ne zanima, umjesto brige o vlastitim građanima oni bez srama novac koji svi mi uplaćujemo u proračun šalju u susjednu državu, njihovom zdravstvu. Točnije, 40 milijuna kuna. Za pokrivanje tuđih dugova, u tuđoj državi. Znate li koliko liječnika bi se ovdje u Hrvatskoj moglo zaposliti tim novcem? Znate li koliko ljudi je moglo danas biti živo da niste rastjerali doktore i medicinsko osoblje izvan države? Da, rastjerali ste, jer vas nije briga, jer ste bahati, bezobrazni i arogantni paraziti koji sišu domaćina sve dok ne umre. Nemate srama, nemate obraza, nemate ljudskosti u sebi, jer da imate, ne biste svoje građane osudili na smrt nebrigom o zdravstvenom sustavu, koji je nekad, gle čuda, funkcionirao sasvim pristojno. Nikakve molbe i savjeti struke u tom se području ne slušaju. Ministar po tko zna koji put daje izjave koje nemaju veze s razumom, da 1 svećenik vrijedi više od 20 doktora. Prosječan građanin s vremena na vrijeme pomisli - troši li on neke nedozvoljene supstance kad izjavljuje takve sramotne stvari? Ljudi se po bolnicama kuhaju bez klime, liste čekanja su sve duže, a veći broj ljudi i ne dočeka red na pregled jer u međuvremenu umre. Medicinsko osoblje radi u neizdrživim i nemogućim uvjetima, i onda se bahati i arogantni ministar iščuđava kako se samo usude otići raditi drugdje. Kuhate li se vi u uredu bez klime, ministre? Radite li vi u uvjetima u kojima rade liječnici i medicinsko osoblje? Da, odgovor znamo jako dobro, dovoljno je prisjetiti se vaše izjave da ''50 % hrvatskih doktora ne zaradi plaću, niti znaju, niti hoće raditi'', pa se vi, ministre, i dalje nastavite čuditi liječnicima i medicinskom osoblju koji odlaze u bogate države.
Da ste liječnicima i medicinskom osoblju dali pristojne plaće i normalne uvjete rada, oni ne bi otišli nikuda, jer svatko više voli, ako je moguće, ostati raditi u svojoj domovini. Samo to grobare Hrvatske nije briga, sve dok novac bezbrižno pritječe u džepove, fućka im se što teško oboljela djeca još nisu dobila svoj lijek, ne interesiraju ih ni djeca invalidi kojima uskraćuju pomoć i režu troškove gdje god stignu, jednako kao što otežavaju život i njihovim roditeljima. Sjetimo se samo ministrove izjave da ''nitko nije dovoljno bogat da liječi sve''. Hrvatskoj nedostaje oko 5000 liječnika, ali čini se da to nikog u ovoj državi ne zabrinjava. Važnije im je sjesti u bijesne limuzine s trozonskim klimama i grijanim kožnim sjedalima, jer što bi jadni da se prehlade malo, odmah u Austriju na liječenje, jer doma ne mogu, doma znaju da su sve uništili, ostavili su spaljenu zemlju. Znaju dobro da zbog bolesne djece na ulicu neće izaći pola milijuna ljudi kao za doček nogometaša, jer se u ovoj tužnoj zemlji znaju prioriteti. Nema ni hodača za život jer čini se da je život za njih samo stadij embrija, kad se rodiš, više ih nije briga. Kad uzmemo u obzir cjelokupno stanje u zdravstvu, građani mogu samo moliti da im nikada ne zatreba hitna pomoć jer, kako je krenulo, ministar će ih umjesto liječniku slati na duhovnu obnovu.
Koliko vrijede životi vaše djece?
Da pitamo te nesposobne diletante koliko vrijede životi njihove djece, poslali bi nam policiju na vrata jer zna se tko u državi građana prvog i drugog reda ima prioritet. Njima ide sve, a onima koji mukotrpno rade za njihov luksuz, za njih onda postoje i bolnice drugog reda, jer si one koje su opremljene svim najmodernijim aparatima i najboljim lijekovima građani drugog reda ne mogu priuštiti. Čini se da je prikriveni cilj, ne samo ovog ministra, pokušaj privatizacije zdravstva. Koliko li se novaca od plaća uzima za zdravstvo, građani bi morali imati daleko bolju uslugu. Riječ je o oko 20 milijardi kuna koje se slijevaju u zdravstvo, a dodatnim rebalansom našlo bi se sigurno i još. Polako dolazimo do trenutka kada će usluga u zdravstvu biti svedena na to da nam besplatno daju samo flaster, po mogućnosti na usta, jer tako im najbolje odgovara, a ostalo ćemo skupo plaćati. Ministar ionako kaže da ne prepoznaje da je odgovoran, pa je umjesto Ministarstva zdravstva niknulo Ministarstvo smrti. Više nije smiješno, ministre, u pravno uređenim i funkcionalnim državama zbog ovakvog skandala doživotno prestaju i politička i liječnička karijera.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala