VEČERAS je u emisiji 1 na 1 kod Romana Bolkovića gostovao prof. dr. sc. Gordan Lauc, molekularni biolog i redoviti profesor u trajnom zvanju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu.
Tema emisije bio je, naravno, koronavirus.
Kako se dogodilo da je virus zaustavio svijet? Što je ustvari taj virus? Hoće li nas cjepivo protiv tog virusa štititi bolje nego ono protiv gripe? Kako je moguće da je smrtnost tako različito procijenjena? Što nas čeka dalje i koliko je opasan drugi val?
Osim profesora Lauca u studiju, putem Skypea u emisiju su se javili i akademik Igor Rudan iz Edinburgha te profesor Igor Štagljar iz Toronta.
Lauc: Situacija je toliko dobra da ne možemo vjerovati
"Trenutno je tako dobro da ne možemo vjerovati koliko je dobro u Hrvatskoj kad se usporedimo s ostatkom svijeta. Izgleda da smo stvarno stavili koronu pod kontrolu", rekao je Lauc na početku.
"Uvijek će biti malih, lokalnih žarišta zaraze, ali ako ih na vrijeme nađemo, to nije veliki problem", dodao je.
Kakve su njegove spoznaje o cjepivu?
"Cjepivo će vjerojatno biti trajno rješenje, barem na razini pandemije. Ono što je problem - za dobro cjepivo treba vremena. Cjepivo je nešto što dajete zdravom čovjeku i morate biti sigurni da mu nećete napraviti štetu. Nije problem napraviti molekulu koja ima efekt na dizanje imuniteta protiv tog antigena, ali biti sigurni da je to učinkovito i sigurno za pacijenta traži puno istraživanje. Nije za očekivati da ćemo cjepivo protiv covida imati u manje od godinu dana, eventualno devet mjeseci", naglasio je Lauc.
Hoće li to cjepivo štititi duže od cjepiva za gripu?
"Gripa svake godine dođe kao potpuno novi virus. Koronavirusi se ne mijenjaju toliko brzo. Kao za svaki drugi virus, nije uvijek lagano doći do cjepiva. Koronavirusi su veliki problem u stočarstvu i nakon godina istraživanja nisu napravljena dobra cjepiva. Ja vjerujem da ćemo neka cjepiva imati početkom sljedeće godine", rekao je.
"Virus kontinuirano mutira i mijenja se. Ono što se obično dogodi - ako je virus jako smrtonosan, on ubije svog domaćina i ne širi se dalje. Najbrže se šire virusi za koje ni ne znate da ste bolesni i ono što je problem s covidom-19 je što jako puno ljudi može proširiti virus, a nemaju nikakve simptome", nastavio je.
"Prošla su tri mjeseca otkad smo počeli ozbiljno razmišljati o ovom virusu. Puno toga smo naučili, ali još puno toga ne znamo i tek ćemo naučiti", naglasio je Lauc.
Rudan: Zarobljeni smo između dvije loše opcije
U emisiju se javio akademik Igor Rudan iz Edinburgha.
"Ja sam rekao da nas čeka nešto što nije kataklizma, ali da će nažalost neki ljudi umrijeti. Procijenio sam da će stopa smrtnosti biti između 0,5 i 1 posto.
Kina je pokazala svijetu da se s karantenom taj virus može suzbiti i da će se u Kini broj umrlih zadržati do 5000 ljudi, trenutno ih je tamo umrlo 4600. Rekao sam da bi u Hrvatskoj ovaj virus mogao usmrtiti jednu nogometnu tribinu, znači između 10.000 i 20.000 ljudi, to predviđanje i dalje stoji, ali sam također rekao da se to neće dogoditi u Hrvatskoj jer nam predstoji niz epidemioloških mjera. Znači, žrtve koronavirusa će se mjeriti sa žrtvama prometnih nesreća ili gripe, između 100 i 500 ljudi. Čak smo i bolji nego što sam predvidio", kazao je Rudan.
"Rekao sam 12. ožujka da bi vlada trebala razmisliti o karanteni. Što god da odluči, neka se drži odluke. Dvije stvari su nas jako iznenadile - jedno je to da kad je virus došao u Italiju, da smo shvatili da se jako brzo širi, puno brže nego što su prva izvješća iz Kine dala naslutiti. Ako vi danas imate 10 zaraženih u Zagrebu, za četiri tjedna ćete imati 100.000 zaraženih u Zagrebu i kolaps zdravstvenog sustava, zaražene zdravstvene djelatnike i bolesnike u bolnicama, pa zaražene umirovljenike u domovima. Nijedna država se nije željela upustiti u to da im se raspadne zdravstveni sustav.
Drugo iznenađenje je bilo zašto Italija i Europska unija nisu brže reagirale s tim karantenskim mjerama. Došlo je do predbacivanja odgovornosti između njih i tek će se s vremenom utvrditi što je tome najviše doprinijelo. Kada se dogodila Italija, to je postalo nespojivo s onim što smo mi znanstvenici govorili. To je bilo tamo, to je anomalija, mi pratimo brojke, ljudi su sumnjali. Sad je karantena u Hrvatskoj toliko dobro prošla da se ljudi opet okreću protiv nas kako smo precijenili opasnost. Uglavnom, virus je i dalje među nama, može se i dalje širiti te još ne znamo do kad će sve ovo trajati. Sve ovisi o tome kako će se ljudi ponašati. Oni nisu navikli biti između dvije loše opcije. Ovako smo zarobljeni između dvije loše opcije - karantene i eksplozije virusa", rekao je Rudan na Skypeu iz Edinburgha.
Tko je kriv za ovu situaciju?
"Treba znati da u svijetu milijarda ljudi gladuje, a 9 milijuna ljudi umire svake godine od gladi. Hrane ima dovoljno za cijeli svijet, ali nema dobre koordinacije da se ona rasporedi. Ljudi mogu gladni pojesti bilo što i pokrenuti jednu ovakvu pandemiju. Nije rješenje samo zatvoriti tržnice u Wuhanu ili prijeći na vegetarijanstvo, treba iskorijeniti glad. Drugi razlog za ovu situaciju je to što krčimo druge vrste. Mi se širimo kao ljudi pa virus iskače na nas, sigurnije mu je biti na nama. Bojim se da će biti još pandemija, ovo je prva koja nas je toliko paralizirala u ovom stoljeću. Treće, mogli smo puno više ulagati u preventivu, no to nije isplativo. Četvrti razlog kojem treba posvetiti pažnju je to što je ekonomija krhka i kolika je nejednakost u svijetu kada ogroman broj ljudi ne može preživjeti mjesec-dva karantene da ne mora opet ići raditi. To su neke lekcije na globalnoj razini koje su ukazale na krhkost naše civilizacije", naglasio je Rudan pa nastavio:
"Na nacionalnoj razini su dvije lekcije. Zemlje koje su se ozbiljno i dobro pripremile uspjele su spasiti ljudske živote. Međutim, zemlje koje su podcijenile virus imaju jako velik broj mrtvih, duge karantene i velike probleme s ekonomijom.
Druga lekcija - kada su se zatvorile granice, vidjelo se koliko je opasno da jedna država ovisi o drugim državama. To vrijedi i za Hrvatsku. Moramo puno više ovisiti o našoj poljoprivredi i ne toliko ovisiti da drugi ljudi ulaze u našu zemlju. Bilo bi dobro imati neke vlastite industrijske resurse. Svima nam je neizvjesno i teško. Svijet doista ovisi o tome da se nađe cjepivo", zaključio je Rudan.
Zašto je smrtnost tako različito procijenjena?
"Pogledate koliko ljudi je umrlo i onda to podijelite s ukupnim brojem bolesnih. Kako znate koliko je ljudi ukupno bolesno? Morate ih testirati. Kad se ovaj virus pojavio, kapaciteti za testiranje su bili vrlo mali. Ako se pojavi nešto gdje vi morate testirati milijune ljudi, to ni najbogatije zemlje na svijetu na mogu.
Broj umrlih se dijelio s brojem koji se uopće nije znao. Kako vrijeme prolazi, tako točnije određujemo stvarni broj zaraženih i vidimo da je smrtnost puno manja. Da se apsolutno svi zarazimo u Hrvatskoj, do nekakvih 20.000 ljudi bi možda umrlo", rekao je Lauc u nastavku emisije.
Iako mjere popuštaju, virus se povlači. Lauc je pokušao objasniti zašto je to tako.
"Danci i Austrijanci su pokrenuli neke aktivnosti, a još uvijek ne vidimo porast slučajeva. Jedno objašnjenje je da je to učinak mjera i odgovornog ponašanja ljudi. Postoji druga hipoteza koju ja osobno jako guram, a to je da mi, kao višestanični organizmi, živimo s virusima milijardama godina. Virusi nas napadaju, a mi od njih bježimo. Nama je primarna linija obrane mukozna barijera, to je sluznica koja se nalazi u nosu i u ustima gdje se nalazi poseban set proteina koji se nazivaju mucini koji služe kao klopke za viruse i izbacuju ih van. Problem je što po zimi kada grijemo je zrak strašno suh i imamo potpuno suho grlo i nos. To znači da smo inaktivirali prvu razinu obrane protiv virusa. Jedna od hipoteza je da je to primarni uzrok gripe i koronavirusa. Dolaskom proljeća postoji potencijalna jača otpornost ljudi", rekao je Lauc.
Štagljar: Ključ svega mogli bi biti serološki testovi
Zatim se u emisiju putem Skypea javio i profesor Igor Štagljar iz Toronta.
"Pitanje je što nas očekuje. U ovom trenutku je barem 20-ak država diljem svijeta ublažilo mjere te su tako počele postepeno vraćati u suživot svoje ekonomije. Te zemlje ulaze u rizičan period, a čak bih se usudio i reći da sve te države predstavljaju jedan open air eksperiment na otvorenom.
Ljudi su zabrinuti jer postoji još jako puno pitanja bez odgovora - koliko ljudi je već zaraženo virusom, jesu li ljudi koji su već preboljeli virus imuni, kada se možemo nadati mogućem lijeku i cjepivu?
Koliko je ljudi već zaraženo? Ključ ove tajne mogao bi ležati u serološkim, odnosno krvnim testovima putem kojih se mogu detektirati antitijela naših tijela protiv koronavirusa. Dakle, kada neki virus uđe u naš organizam, tada se aktivira naš imunološki sustav. U svrhu otkrivanja tih antitijela, u svijetu se provode neki testovi koji nam mogu otkriti koji dijelovi svijeta su već bili u kontaktu s virusom. To je naročito važno u slučaju liječnika i ostalog medicinskog osoblja, zatim radnika esencijalnih aktivnosti (proizvodnja hrane i pića), ali i turističkih radnika. Drugim riječima, za pozitivne osobe na tim serološkim testovima bi mogli sa sigurnošću tvrditi da su preboljele covid-19. Brojne države razmišljaju o uvođenju imunološko-statusnih putovnica, koje bi ljudima koji su već preboljeli virus dopuštale prilično veliku mobilnost u trenutku ove pandemije - naprimjer Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Njemačka, Čile... Neke države su ipak skeptične, poput SAD-a i Kanade jer su ti serološki testovi daleko od idealnih. Znanstvenici još uvijek ne znaju koliko će još trajati imunitet na koronavirus jer se radi o potpuno novom virusu. Mislim da bi u narednih šest mjeseci masovno provođenje tih seroloških testova moglo pomoći da saznamo koliko se koronavirus raširio", rekao je Štagljar.
Za kraj se osvrnuo na moguće cjepivo.
"Znanost i medicina su pod neviđenim pritiskom. Povratka u normalni život neće biti dok ne pronađemo cjepivo. U ovom trenutku gotovo 100-tinjak farmaceutskih tvrtki radi na cjepivu, a njih pet već testira cjepivo na ljudima. Moram naglasiti da su uspješna klinička testiranja jedini parametar za učinkovitost cjepiva. Proći će najmanje 12 mjeseci, ako ne i duže, da dobijemo sve odgovore", zaključio je Štagljar.