KAO da nismo polako i sami počeli luditi tijekom karantene, sad nam se serviraju i laži o nekakvim turistima iz Češke koji će spasiti sezonu.
Navodno, to nije ideja proizašla iz Hrvatske, nego iz same Češke, kojoj je valjda jedna od glavnih preokupacija u vrijeme svjetske pandemije pitanje kako će stići do Hrvatske da se mogu malo bućkati u moru i razgledavati Velebit u šlapama.
Prema tim pričama, udruga turoperatera Češke njihovoj vladi poslala je dopis u kojem se predlaže uspostava zračnih i cestovnih koridora kojima bi Česi mogli i ove godine putovati na ljetovanje u okolne zemlje, među kojima je i Hrvatska. Kako su samo dobra naša slavenska braća, prioritet u doba korone im je kako doći do Jadranskog mora i malo popuniti prazne džepove Hrvata. Ministar turizma je spremno dočekao najave i odmah s Čeha proširio priču na Austrijance, Slovake i Mađare, a direktori turističkih zajednica, njih ukupno 313 s 229 direktora i 89 predsjednika, predahnuli su jer će i ove godine njihova uloga biti ključna za sezonu.
Češka u ovim trenucima ne razbija glavu time kako spasiti našu turističku sezonu
Šala mala. Naravno da sve te puste turističke zajednice, direktori i predsjednici ne služe ničemu korisnome te da broj dolazaka turista ni prije nije ovisio o njihovom (ne)radu. Oni su odahnuli samo zbog toga što bi netko ove godine kada neće biti turista mogao preispitati smisao njihovog postojanja i visine njihovih plaća u godini kada turista nema.
Budimo realni, ni Češka ni bilo koja država u ovim trenucima ne razbija glavu o tome na koji način poslati svoje građane na ljetovanje u Hrvatsku. Razmišljaju o zaustavljanju virusa i o spašavanju vlastitih gospodarstava, baš kao i mi. To što je udruga turoperatera poslala dopis vladi, kao vjerojatno i udruge iz svih ostalih sektora gospodarstva koji su zaustavljeni, nije nikakav dokaz da državni vrh Češke intenzivno razbija glavu pokušavajući osmisliti način kako Čehe i Čehinje poslati na ljetovanje. Niti je to samim Česima i Čehinjama najbitnija stvar na pameti. Turoperateri samo lobiraju da se što prije sruše barijere uspostavljene za sprječavanje širenja korone da bi mogli bar djelomično poslovati. To zadnjih tjedana rade sve poslovne udruge u svim zemljama.
Naivno je i glupo očekivati da će bilo kojoj državnoj vlasti u ovakvim vremenima prioritet biti ljetovanje. Slijedi bitka za svako radno mjesto, svaku kompaniju i svaki euro prihoda proračuna, a neka država će razbijati glavu o tome gdje poslati svoje stanovnike na turističko putovanje? Kako da ne.
Češki ministar prometa i vicepremijer samo je poslao lijepo diplomatski sročen odgovor. Vrlo vjerojatno ni to, nego je odgovor našim medijima na jedan prilično bizaran upit (zamislite da je cijela Europa paralizirana, a vas netko gnjavi time kako ćete organizirati turističke odlaske) poslala osoba zaposlena u češkom ministarstvu prometa zadužena za odnose s javnošću.
Zašto se onda oko svega radi tolika predstava?
Čemu, dakle, priča o “Česima koji će nam spasiti sezonu”? Dva su glavna razloga. Prvo, sve te horde zaposlenih u turističkim agencijama, direktori, predsjednici, tajnice i službenici, moraju sada pronaći opravdanje za svoje postojanje. Jer, po svemu sudeći, turizma ove godine neće biti, čak i da se do kraja ovog mjeseca otvore sve granice. To se gotovo sigurno neće dogoditi, a i da se dogodi broj turističkih dolazaka, ove godine bi bio desetkovan.
Nije da se ljudima baš putuje u godini kada je koronavirus poharao cijeli svijet. Izabrat će nešto bliže. A i kako gospodarska situacija ne izgleda baš bajno, onda će se paziti na svaki euro. Prvi troškovi koje ljudi u vremenima gospodarske krize režu su troškovi luksuza i veliki kapitalni troškovi. Ekonomskim rječnikom rečeno, dohodovna elastičnost turizma i industrija kao što je automobilska je jako visoka. Narodski rečeno, kada ljudima padaju primanja, onda prvo smanjuju potrošnju na putovanja i nove automobile.
Nitko ne zna što turističke zajednice rade u normalna vremena, a pogotovo sad kad turista neće biti
Ali kako su turističke zajednice u mjestima uz obalu dobile značaj koji su nekada imale crkve i zvonici, što će reći da ih svako selo mora imati, onda se tijekom vremena uspostavilo preko 300 njih, svaka sa svojim direktorom i zaposlenicima. A nikome nije baš jasno što točno rade ni u normalna vremena, a pogotovo što će raditi ove godine kada turizma neće biti.
Tu dolazimo do drugog razloga, a to je da radna mjesta i plaće u javnom sektoru treba obraniti pod svaku cijenu jer se tu nalazi glasačka baza pa se onda ni iz čega stvaraju bombastične najave o tome kako će Češka, Austrija, Mađarska, Slovačka i ostale zemlje učiniti sve samo da pošalju svoje građane na odmor u Hrvatsku. One čiji glasovi nisu direktno kupljeni radnim mjestom u turističkoj zajednici, ili kakvoj drugoj nepotrebnoj i štetnoj instituciji, valja uvjeriti da je sve super i da se ne treba buniti oko toga što će radnici u privatnom sektoru masovno ostajati bez posla, a radnicima u javnome se neće dogoditi ništa, taman da su direktori turističke zajednice u selu s nekoliko apartmana koji će ove godine zjapiti prazni.
Opet će se zadužiti da plaće u javnom sektoru ostanu iste i broj radnih mjesta nepromijenjen, kao i za vrijeme prošle krize. Opet će se podizati porezi, trošarine i ostali nameti da se pokuša nadomjestiti manjak u proračunu nastao zbog propadanja privatnog sektora, kao i za vrijeme prošle krize. Opet će uslijediti izgubljeno desetljeće jer će uslijed pokušaja zaštite javnosektoraša oporavak gospodarstva nastupiti prekasno i bit će preslab, kao i za vrijeme prošle krize.
Vladina medijska mašinerija priprema građane
A građane treba pripremiti za sve to i uvjeriti ih da je to u njihovom interesu, pa se treba upregnuti režimska medijska mašinerija. To je praksa koju HDZ pokušava već dugo vremena preuzeti od režima s druge strane Drine, Vučića i SNS-a. U Srbiji je odavno praksa da se svako toliko u medije izbacuju bombastični naslovi o tome kako će „nešto“ gospodarski spasiti državu. Bilo je tu svega, od naftnih škriljevaca, poludragog kamenja, zlata, računalnih čipova pa nadalje. Isto se pokušava u Hrvatskoj.
Sjetite se samo medijskih priča o dolasku Volkswagena prošle godine, koji je trebao otvoriti tvornicu s 4000 zaposlenih. Godinu prije je aktualan bio Hyundai, koji je trebao otvoriti tvornicu u blizini Varaždina. A tko može zaboraviti slavni svemirski centar u Udbini?
Nitko normalan ne želi investirati tolike novce u Hrvatsku, a sve najave o tvornicama automobila i svemirskim centrima su samo mazanje očiju javnosti da bi se gospodarska situacija prikazala boljom, a vlast sposobnija nego što je.
Tko normalan želi ulagati u ovakvu zemlju?
Nitko normalan ne želi ulagati u zemlju s lošim pravosuđem, velikim i neefikasnim birokratskim aparatom te poreznim sustavom koji se mijenja iz godine u godinu. Stranim investitorima glavna zamjerka čak nije visina poreznog tereta (iako je jedna od glavnih), nego kompliciranost samog poreznog sustava koji se mijenja iz godine u godinu, a dva mišljenja različitih poreznih institucija se razlikuju. Hrvatsko porezno okruženje je užasno nestabilno. Iako se ljudima čini da je ministar Marić jako vrijedan jer svake godine ima najmanje jednu „poreznu reformu“, pa stalno diže i spušta poreze, malo najavljuje smanjivanje jednog poreza malo podizanje drugoga, zavisno o tome na koju se nogu ustane, takva praksa djeluje jako destimulirajuće na privatni sektor jer se nikada ne može planirati koliki će se porez morati platiti, ni sljedeće zime, a kamoli za nekoliko godina, na koji rok se rade dugoročni planovi poslovanja.
Napise o tvornicama automobila, svemirskim centrima ili o koridorima kojima će Česi stizati preko Mađarske u doba svjetske pandemije ne treba shvatiti ozbiljno, poglavito zbog toga što uvijek dolaze iz „povjerljivih izvora unutar Vlade“. Pripremite se za tešku godinu, ne vjerujte glupostima i shvatite da ne možete ni vi ni država živjeti od turizma, nego se treba raditi, a turizam iskoristiti kao lijepu dodatnu djelatnost.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala