Nekad je bilo devet vrsta ljudi. Što im se dogodilo, jesmo ih sve pobili?

Nekad je bilo devet vrsta ljudi. Što im se dogodilo, jesmo ih sve pobili?
Lubanja neandertalca Foto: 123rf

PRIJE 300.000 godina, našim planetom je hodalo devet ljudskih vrsta. Sada postoji samo jedna.

U davnim vremenima, europskim hladnim stepama prolazili su neandertalci. Denisovci su nastanjivali Aziju, Homo erectus Indoneziju, a Homo rhodesiensis središnju Afriku.

U isto to vrijeme, bilo je i nekih nižih ljudskih vrsta, s manjim mozgovima, poput Homo naledija u Južnoj Africi, Homo luzonensisa na Filipinima, Homo floresiensisa (koji su bili visoki oko jednog metra) u Indoneziji i tajanstvenih ljudi iz Crvenojelenje špilje u Kini.

Prije 10.000 godina svi su oni nestali, kao da se dogodilo neko masovno izumiranje. No, stručnjaci nisu zabilježili nikakve očigledne ekološke katastrofe; poput vulkanskih erupcija, pada asteroida i slično, koje bi tako nešto uzrokovale, piše evolucijski biolog i paleontolog Nick Longrich sa Sveučilišta Bath, a prenosi Science Alert.

Umjesto toga, vrijeme njihova izumiranja podudara se sa širenjem nove vrste koja je prije 260.000-350.000 godina nastala u Južnoj Africi - Homo sapiensa.

Homo sapiens - jedinstveno opasna vrsta

Kako god pogledali, mi ljudi smo jedinstveno opasna vrsta. Izlovili smo do izumiranja vunene mamute, drevne ljenivce i moe. Zbog poljoprivrede smo uništili mnoge ravnice i šume modificirajući više od polovice kopnene površine. Izmijenili smo čak i klimu našeg planeta.

Ali najopasniji smo za nas, odnosno za druge ljude jer se konstantno natječemo za resurse i zemlju.

Naša povijest je puna ratova. Poput jezika ili upotrebe oruđa, izgleda da naša vrsta ima i urođenu sposobnost za genocid, stoga je vrlo vjerojatno da su rani Homo sapiensi bili jednako ljudi kao i mi, odnosno skloni teritorijalnosti i nasilju.

“Povjesničari su znali rane lovce i sakupljače opisivati kao mirne, plemenite divljake, tvrdeći da naša kultura, a ne naša priroda, potencira nasilje. No, terenske studije, povijesni izvještaji i arheološka istraživanja pokazuju jednu drugačiju priču - ratovanja i nasilje su u primitivnim kulturama bili intenzivni i smrtonosni“, objašnjava Longrich.

Neolitsko oružje poput koplja, sjekira i lukova bilo je pogubno i učinkovito. Nasilje je u ovim društvima bilo vodeći uzrok smrti među muškarcima, a u ratovima je stradavao veliki dio populacije.

Naša vrsta imala je vrlo složeno oruđe i kulturu za to razdoblje, zbog čega je mogla prehraniti veći broj pripadnika plemena i imati posljedično veću populaciju. No, stručnjaci smatraju da to nije jedini razlog. Slike u špiljama, rezbarije i glazbeni instrumenti ukazuju na to da smo imali razvijeno jedno daleko opasnije oružje: sofisticirani kapacitet apstraktne misli i komunikacije.

Međusobna suradnja, planiranje, strategija i manipulacija možda su bile naše krajnje oružje, smatra Longrich.

Dokazi su u DNK

Nedovoljan broj fosila otežava testiranje ovih ideja, ali u Europi, jedinom mjestu s relativno potpunim arheološkim podacima, fosili pokazuju da su u nekoliko tisuća godina od našeg dolaska neandertalci u potpunosti nestali.

Tragovi neandertalske DNK kod nekih Euroazijaca dokazuju da ih nismo samo zamijenili nakon što su izumrli već da smo se prije toga s njima upoznali i družili. Isto pokazuju istočnoazijske, polinezijske i australske skupine ljudi koje imaju DNK denisovaca. Činjenica da smo se međusobno povezali s tim drugim vrstama dokazuje da su one nestale tek nakon što su nas upoznale.

No, zašto bi naši preci izbrisali svoje rođake, uzrokujući masovno izumiranje?

Odgovor leži u porastu stanovništva. Ljudi se razmnožavaju eksponencijalno, kao i sve vrste. Mogli bismo reći da smo povijesno udvostručili svoje brojeve svakih 25 godina. S obzirom na to da smo postali dobri lovci, nismo imali predatore. Bez predatora koji kontroliraju naš broj, došlo je do snažnog porasta populacije i sve veće potrebe za daljnjim resursima, piše Longrich.

Tome nisu pripomogle nestašice hrane izazvane sušama ili oštrim zimama te je nužno moralo doći do borbe oko hrane i teritorija. Naši davni preci vjerojatno nisu planirano izbrisali druge ljudske vrste; samo su osvajali, malo po malo, teritorije koji su njima bili potrebni.

“Danas gledamo u zvijezde i pitamo se jesmo li sami u svemiru i kako bismo reagirali kada bismo se susreli s drugim inteligentnim vrstama koje liče nama, ali se od nas ipak razlikuju. Teška spoznaja je ta da smo to jednom i ostvarili i da zbog toga tih drugih vrsta više nema“, napisao je Nick Longrich.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.