Dana 2. srpnja 1881. američki predsjednik James A. Garfield teško je ranjen u atentatu na željezničkom kolodvoru Baltimore and Potomac u Washingtonu. Napadač, Charles J. Guiteau, prišao mu je s leđa i ispalio dva hica. Jedan metak okrznuo je predsjednikovu ruku, dok mu je drugi završio duboko u leđima. Garfield nije preminuo odmah - gotovo 80 dana borio se za život prije nego što je podlegao komplikacijama.
Atentator uvjeren da mu predsjednik duguje karijeru
Guiteau nije bio politički protivnik predsjednika, nego razočarani pristaša Republikanske stranke. Bio je uvjeren da je svojim govorima i političkim angažmanom pomogao Garfieldu da pobijedi na izborima 1880. godine te je očekivao nagradu u obliku diplomatske dužnosti, konkretno mjesta američkog konzula u Parizu.
Kako su njegovi zahtjevi mjesecima bili odbijani, počeo je razvijati uvjerenje da će ubojstvom predsjednika spasiti Republikansku stranku od unutarnjih sukoba. Nakon uhićenja hladnokrvno je izjavio: "Ja sam stalwart među stalwartima. Arthur je sada predsjednik."
Možda bi preživio da je liječen drukčije
Danas mnogi povjesničari medicine smatraju da Garfieldove ozljede same po sebi vjerojatno nisu morale biti smrtonosne. Veći problem predstavljalo je tadašnje liječenje. Iako je teorija o bakterijama već bila poznata, mnogi američki liječnici još nisu prihvatili antiseptičke metode.
Liječnici su više puta neoprane prste i nesterilizirane instrumente gurali u predsjednikovu ranu pokušavajući pronaći metak. Time su izazvali tešku infekciju i sepsu od koje je Garfield na kraju preminuo 19. rujna 1881. godine. Upravo zbog toga njegov se slučaj i danas često navodi kao jedan od najpoznatijih primjera kako je medicinska praksa 19. stoljeća mogla biti jednako opasna kao i sama ozljeda.
Čak je i Bell pokušao pronaći metak
Među onima koji su pokušali spasiti predsjednika bio je i Alexander Graham Bell. Razvio je jedan od prvih uređaja za otkrivanje metala kako bi pronašao metak u Garfieldovu tijelu. Međutim, uređaj nije dao očekivane rezultate, dijelom zbog metalnih opruga u krevetu, a dijelom zato što su liječnici inzistirali da se pretražuje samo jedna strana tijela, uvjereni da se metak nalazi ondje gdje zapravo nije bio.
Atentat koji je promijenio američku državnu službu
Garfield je bio predsjednik svega nešto manje od četiri mjeseca kada je napadnut. Naslijedio ga je potpredsjednik Chester A. Arthur, od kojeg su mnogi očekivali nastavak politike stranačkog zapošljavanja.
Dogodilo se upravo suprotno. Šok izazvan atentatom ubrzao je donošenje Pendleton Civil Service Reform Act, zakona kojim je velik dio saveznih službi počeo popunjavati radna mjesta prema sposobnostima kandidata, a ne prema političkim vezama. Time je atentat na Garfielda ostavio trajan trag u američkom političkom sustavu, mnogo veći nego što je itko mogao naslutiti onoga jutra na željezničkom kolodvoru u Washingtonu.