OTVARANJEM državne trgovine za prodaju hrane u središtu Zagreba država je učinila korak dalje u jačanju svoje uloge u hrvatskom gospodarstvu pa sada već, žale se poduzetnici, možemo govoriti o tome da imamo državni kapitalizam.
"Mi imamo državni kapitalizam, možemo reći da imamo nešto što bismo mogli nazvati Država d.d. Uzeli smo ono najgore od socijalizma i najgore od kapitalizma. Država tako istiskuje prave poduzetnike, a političari, čak i oni niže razine, kod nas su u rangu rock zvijezda", kaže za Index suosnivač i predsjednik udruge Glas poduzetnika Hrvoje Bujas.
>> Evo čime se bavi država: Otvorili su dućan u centru Zagreba, prodaju sir i jaja
Država je i najveći poslodavac i najveći poduzetnik
Ove ocjene mogu zvučati grubo, ali u njima je, nažalost, puno istine. Sada već tri desetljeća od početka tranzicije i 29 godina od stvaranja neovisne države u Hrvatskoj je država i dalje najveći, a za mnoge i najpoželjniji poslodavac. I to ne samo u klasičnim državnim poslovima, poput državne uprave i javnih službi, nego i u svijetu poduzetništva.
Država se tako kod nas bavi i proizvodnjom, a sada i prodajom hrane, zatim proizvodnjom cipela, organiziranjem izleta i pružanjem usluga hotelskog smještaja te odobravanjem kredita. U kampanji uoči posljednjih izbora HDZ je, primjerice, obećavao pokretanje državne web stranice za booking, dok su iz Restart koalicije na čelu s SDP-om najavljivali državnu aplikaciju za najam stanova. Predizborna obećanja zasad još nisu realizirana, ali zato je dvoje ministara u ponedjeljak u Zagrebu otvorilo državni dućan Crotaste, a u utorak je vlada pokrenula i novi projekt - Mudricu, e-dječju karticu.
>> Nakon fijaska CRO kartice država je izmislila istu stvar, ali za djecu
>> Za dječju verziju CRO kartice uzeli su nam milijun i 750 tisuća kuna
Država se bavi i iznajmljivanjem stanova
Hrvatska, očito, nikako da zaplovi vodama slobodnog tržišta. O tome dovoljno govori i podatak da je država u Hrvatskoj većinski vlasnik, prema dostupnim podacima, koji se, međutim, ne ažuriraju redovito, više od tisuću tvrtki, u što ulaze i one u komunalnom vlasništvu, kao i manjinski vlasnik, prema podacima Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), tristotinjak poduzeća. Osim toga, država u vlasništvu ima i brojne stanove i poslovne prostore pa se bavi i njihovim iznajmljivanjem.
"Nikad mi nitko nije uspio suvislo objasniti zašto Hrvatska ima preko tisuću tvrtki u državnom vlasništvu, a Nizozemska samo 29. Očigledno je da država želi gospodarski kontrolirati naše živote. Osim toga, tu je i prostor za uhljebljivanje, i to na dobrim pozicijama. Međutim, tako država stvara nelojalnu konkurenciju privatnom sektoru jer istiskuje privatne tvrtke, a posebno mikro, mala i srednja poduzeća, s tržišta, i to novcem poreznih obveznika, kojima onda sanira i njihove gubitke. Gdje je tome kraj? Država bi se trebala baviti pružanjem javnih usluga. Umjesto toga, ona se bavi poduzetništvom", poručuje Bujas.
Porazni rezultati analize koju je napravio IJF
Analiza koju je prije nekoliko godina objavio Institut za javne financije (IJF) pokazala je da se broj poduzeća u većinskom državnom vlasništvu u Hrvatskoj, u što ulaze i lokalne jedinice, od 2008. do 2016. godine čak i povećao. Naime, 2008. godine država je bila većinski vlasnik 1045 tvrtki, a 2016. godine 1149 poduzeća. Samo mali broj njih pritom je imao status tvrtki od posebnog interesa za državu, odnosno tvrtki za koje država smatra da su od interesa za funkcioniranje cijele države i zajednice. Danas je takvih, strateških tvrtki, prema posljednjem popisu, 39, a 2017. ih je bilo 49.
Ostale tvrtke u rukama države ne spadaju u kategoriju strateških pa je nejasno što još država radi u njihovoj vlasničkoj strukturi, tim više što ih ima, kako pokazuje analiza IJF-a "Uspješnost financijskog poslovanja poduzeća (trgovačkih društava) u vlasništvu države", u praktično svim sektorima hrvatskoga gospodarstva - od prerađivačke industrije preko energetike, prijevoza, skladištenja, zaštitarskih i ICT usluga, pa do hotela, poslovanja nekretninama i bankarstva. Točno je da je država u više navrata neke od tih tvrtki neuspješno pokušala prodati, ali točno je i da je privatizacija u Hrvatskoj posljednjih godina zamrla i svela se samo na pojedinačne primjere, iako su prihodi od nje, kako to već godinama upozoravaju ekonomisti, mogli biti ne samo dobar izvor punjenja državne blagajne nego i oživljavanja tržišta kapitala, odnosno Zagrebačke burze.
Umjesto toga, vlasti su se i znatno prije izbijanja koronakrize odlučile na zadržavanje vlasničkih udjela - većinskih i manjinskih - u svojim rukama te na pokrivanje minusa s kojima mnoge od tih tvrtki posluju. Štoviše, na Badnjak 2016. godine vlada je najavila i da kreće u otkup vlasničkog udjela Mola u Ini, čime bi država ponovno postala većinski vlasnik ranije privatizirane naftne kompanije. Ta najava zasad još nije realizirana, iako su neki koraci u pravcu njene realizacije, poput angažiranja stranih konzultanata radi procjene troška otkupa Molovog udjela, napravljeni.
Privatizacija u Hrvatskoj je i prije koronakrize zamrla
Upozorenje o zastoju u privatizacijskom procesu u Hrvatskoj i jačanju državne uloge u ekonomiji stoji i u spomenutoj analizi IJF-a iz prosinca 2017. godine. U njoj se, među ostalim, kaže kako je "pogrešna dominantna percepcija da država ubrzano privatizira i smanjuje broj poduzeća u svom vlasništvu". Upravo suprotno, kaže se u studiji, broj tvrtki u državnim rukama se povećava.
"Hrvatska pripada kategoriji europskih država s izrazito visokim udjelom poduzeća u vlasništvu države u BDP-u. Riječ je o poduzećima koja su raspršena po svim gospodarskim sektorima i čiji je doprinos proračunskim prihodima malen zbog slabog financijskog poslovanja", dijagnoza je koju su postavili autori istraživanja Anto Bajo, Lana Zuber i Marko Primorac.
Ocijenili su i kako državno vlasništvo ili suvlasništvo nad nekim poduzećem ne smije značiti da za njega ne vrijede elementi tržišnosti, odnosno da se i od takve tvrtke očekuje da bude dugoročno financijski zdrava i podvrgnuta zakonima tržišta, kao i da cijene njenih roba i usluga moraju biti utemeljene na troškovima poslovanja. Ovdje treba reći da je posljednjih godina i ostvaren određeni napredak u tome pa su brojne državne tvrtke koje su ranije bile gubitaši konačno počele poslovati u plusu. No, puno ih ostalo koje i dalje gomilaju minuse. Uz to, nejasno je zašto država u svojim rukama i dalje drži tvrtke u djelatnostima u kojima postoji jaka konkurencija i poduzetnici koji su se dokazali na tržištu, a još veći misterij je što će joj mali vlasnički udjeli u velikom broju tvrtki.
U svijetu se pribjegava i privremenoj privatizaciji
"Doista mi nije jasno što će državi vlasnički udio u Podravci, kao što mi nije jasno zašto je vlasnik ili suvlasnik Borova, ACI-ja i hotelskih kuća te pojedinih banaka. Osim toga, država posjeduje brojne stanove diljem zemlje. Zašto se država bavi iznajmljivanjem stanova, je li to njen posao?" pita se Bujas.
I Marko Primorac sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, inače jedan od autora spomenutog istraživanja, smatra da nema razloga da država ima u vlasništvu tako velik broj tvrtki u gotovo svim sektorima. Stoga i on smatra da bi privatizaciju državnog portfelja trebalo ubrzati. To se posebno odnosi na male vlasničke udjele od po nekoliko postotaka koje država ima u brojnim tvrtkama, dok bi kod ostalih trebalo donijeti odluku što država s njima i od njih zapravo hoće te se, shodno tome, i postaviti u pogledu eventualnog izlaska iz njihove vlasničke strukture ili ostanka u njoj.
Kada je riječ o komunalnim tvrtkama, Primorac upozorava da se u mnogim zemljama pribjegava njihovoj privremenoj privatizaciji, odnosno prodaji strateškom partneru koji onda njihovo poslovanje postavlja na tržišne temelje, da bi potom, nakon više godina, lokalna jedinica od njega otkupila "zdravo" poduzeće.
Državi ne treba vlasništvo nad tvrtkama u sektorima u kojima tržište dobro funkcionira
"Privatizaciju bi u Hrvatskoj trebalo ubrzati, nije uobičajeno da država u svom vlasništvu drži tvrtke u sektorima u kojima tržište učinkovito funkcionira. Mislim da ne bi bilo loše i kada bi se prodao manji dio pojedinih strateških tvrtki, poput HEP-a i sličnih tvrtki, jer bi ulazak privatnog sektora mogao povećati učinkovitost i transparentnost poslovanja, no tu govorimo ipak samo o razmjerno malom vlasničkom udjelu, a ne o kontrolnom paketu dionica ili o većinskim udjelu", objašnjava za Index Primorac.
Ipak, upozorava da državne tvrtke postoje svugdje u svijetu. Štoviše, dodaje, u posljednje vrijeme sve je izraženiji stav da pojedine velike kompanije, posebno u energetici i drugim sektorima koji posjeduju kritičnu infrastrukturu, moraju biti u državnom vlasništvu. Zahtjevi za državnim intervencionizmom, podsjeća, jačaju u vrijeme krize.
>> Država otvorila dućan sa sirom i jajima. To nije samo bizarno nego i opasno
Države preko javnih poduzeća ostvaruju i svoje geopolitičke interese
"Države putem pobjednih poduzeća u svom vlasništvu ostvaruju i svoje geopolitičke i geostrateške interese, a javna poduzeća su im važna i zbog povlačenja dobiti u proračun te ostvarivanja širih društvenih interesa. Primjer za to kod nas bi mogla biti Hrvatska lutrija koja je profitna tvrtka, a dio rashoda upravo raspoređuje za takve namjene. Stoga kod donošenja odluke što, kako i koliko privatizirati treba biti oprezan, kao što bi država za ona poduzeća koja odluči zadržati u svom vlasništvu trebala imati jasan razlog zašto to čini, a njihovo bi poslovanje trebala učiniti ekonomski održivim i isplativim", zaključuje Primorac.
Ono što bi država, po njemu, trebala zadržati u vlasništvu je ključna infrastruktura. S druge strane, tvornice, trgovine, hoteli i banke ne bi trebali biti u fokusu državne vlasti, već bi ih trebalo prepustiti tržištu i konkurenciji privatnog sektora. Naravno, osim ako država ne smatra da su joj neophodni za ostvarivanje nekih drugih - strateških ciljeva.