Sadržaj nastao u suradnji s: Hrvatske šume
"Ma neće biti ništa." Vjerojatno smo tu rečenicu svi barem jednom izgovorili ili čuli kad je netko ostavio žar jer se činilo da je vatra već ugašena, bacio opušak na tlo ili zaključio da jedna mala iskra ne može napraviti ozbiljan problem.
No, dovoljan je samo jedan put da se poklope pogrešni uvjeti.
Visoke temperature, dugo razdoblje bez kiše, suha vegetacija i vjetar stvaraju okruženje u kojem i mali izvor paljenja može biti dovoljan za nastanak požara. A jednom kada se vatra proširi na suhu travu i raslinje, situacija vrlo brzo može postati katastrofalna.
Upravo zato Hrvatske šume ovog ljeta kampanjom "Ma neće biti ništa - Nemar je prva iskra" upozoravaju na svakodnevna ponašanja koja nam se mogu činiti bezazlenima, ali u prirodi mogu imati ozbiljne posljedice.
Nastavak je to akcije od prethodnih godina, a koja se do sada pokazala itekako uspješnom. Tako je lani opožarena površina bila znatno manja od desetgodišnjeg prosjeka (probajte pogoditi koliko, hint: ugodno ćete se iznenaditi).
U nastavku teksta donosimo pet svakodnevnih situacija u prirodi koje mnogi rade, a koji vrlo lako mogu dovesti do katastrofe.
1. Opušak nije ugašen samo zato što više ne vidimo dim
Cigareta je popušena, opušak više ne izgleda opasno i dovoljan je jedan pokret rukom da završi na tlu ili uz cestu. Problem je što izostanak plamena ne znači nužno da više nema dovoljno topline da zapali okolni materijal.
Posebno opasna kombinacija nastaje tijekom sušnih razdoblja, kada uz cestu ili na tlu ima mnogo suhe trave, lišća i drugog lako zapaljivog materijala. Vjetar dodatno povećava rizik jer može potaknuti tinjanje i pomoći vatri da se proširi na okolnu vegetaciju.
Zato opušak nikada ne treba bacati kroz prozor automobila, uz cestu ili na tlo, čak ni kada se čini potpuno ugašenim. Treba ga sigurno ugasiti i odložiti na za to predviđeno mjesto.
2. Vatra može izgledati ugašeno, a ispod pepela još uvijek ostaje žar
Roštilj i druženje uz vatru mnogima su sastavni dio boravka na otvorenom. Problem često ne nastaje dok vatra gori i svi je gledaju, nego poslije, kada ostanu pepeo i žar te se čini da je opasnost prošla.
Žar može dugo zadržavati visoku temperaturu, čak i kada nema vidljivog plamena. Dovoljan je vjetar da užarene čestice dođu do suhe trave, lišća ili drugog gorivog materijala.
Zbog toga nije dovoljno pogledati mjesto na kojem je gorjela vatra i zaključiti da se sama ugasila. Vatru i žar potrebno je potpuno ugasiti, a prije odlaska provjeriti da više nema tinjanja ni topline koja bi mogla ponovno pokrenuti gorenje.
Naravno, ondje gdje je paljenje vatre zabranjeno, roštilj ili logorsku vatru ne treba ni paliti.
3. Ono što ostavimo iza sebe nije samo problem otpada
Staklena boca, limenka, komad plastike ili drugi otpad ostavljen nakon izleta prije svega je problem za prirodu, ali tijekom protupožarne sezone dodatno pokazuje koliko mala nepažnja može ostaviti posljedice dugo nakon što smo otišli.
Hrvatske šume u svojim preventivnim materijalima posebno upozoravaju na ostavljanje stakla i drugih predmeta u prirodi. Najjednostavnije pravilo zato je i najbolje: sve što smo donijeli sa sobom trebamo i odnijeti.
Time ne samo da prirodu ostavljamo čistom, nego uklanjamo i potencijalne izvore dodatnog rizika u razdoblju kada je vegetacija izrazito suha i lako zapaljiva.
4. Vatra koju držimo pod nadzorom može se u par sekundi oteti kontroli
Spaljivanje granja, korova i drugog biljnog otpada može izgledati kao rutinski posao. Vatra je mala, osoba koja ju je zapalila nalazi se pokraj nje i sve djeluje kontrolirano.
No otvorena vatra ne ostaje nužno ondje gdje smo je zapalili.
Vjetar može prenijeti žar i užarene čestice izvan prostora koji smo očistili ili pripremili za spaljivanje. Ako završe u suhoj travi ili raslinju, može nastati novo žarište nekoliko metara dalje, ponekad i bez da ga odmah primijetimo. U suhim i vjetrovitim uvjetima takav se požar može širiti brže nego što ga osoba koja je započela spaljivanje može zaustaviti.
Zato tijekom razdoblja povećane opasnosti od požara treba izbjegavati korištenje otvorene vatre, poštovati zabrane i lokalna pravila te biljni otpad, kada god je moguće, zbrinuti na drugi način.
5. Iskra može završiti puno dalje nego što očekujemo
Najlakše previdimo opasnost koja ne nastaje neposredno pokraj nas. Iskre mogu nastati tijekom različitih radova i aktivnosti na otvorenom, a ako završe među suhom vegetacijom, dovoljan je vrlo mali izvor paljenja da nastane požar.
Posebno neobičan primjer su signalne rakete. Prema iskustvu službi uključenih u protupožarnu zaštitu, već treću godinu bilježe se slučajevi u kojima su upravo one povezane s nastankom požara.
Signalna raketa nakon ispaljivanja može prijeći znatnu udaljenost, a jednom kada je ispaljena, teško je kontrolirati gdje će završiti. Ako još uvijek vruća ili goruća padne među suhu travu, grmlje ili drugo raslinje, požar može izbiti daleko od osobe koja ju je ispalila, potencijalno i stotinama metara od mjesta ispaljivanja.
Upravo je to dobar primjer zašto tijekom ljeta nije dovoljno razmišljati samo o otvorenoj vatri. Svaka aktivnost koja proizvodi plamen, visoku temperaturu ili iskre zahtijeva dodatni oprez kada je vegetacija suha.
Vidite dim? Nemojte računati da je netko drugi već nazvao
Odgovorno ponašanje ne završava prevencijom. Ako ipak primijetimo dim ili vatru, prve minute mogu biti presudne.
Česta je reakcija pretpostaviti da je požar već netko prijavio, posebno ako se dim vidi izdaleka. No, upravo zbog toga, dojava može kasniti. Hrvatske šume zato upozoravaju građane i turiste da u slučaju uočenog dima ili vatre odmah nazovu vatrogasce na broj 193 ili Centar 112.
Što požar bude ranije otkriven, veća je mogućnost da će biti zaustavljen prije nego što zahvati veliku površinu.
Koliko prevencija može značiti pokazuju i podaci Hrvatskih šuma. Tijekom 2025. godine zabilježeno je 57 posto manje šumskih požara u odnosu na desetogodišnji prosjek, dok je opožarena površina bila čak 86 posto manja od prosjeka posljednjih deset godina.
Hrvatske šume zato i ove godine, zajedno s Hrvatskom vatrogasnom zajednicom i partnerima, provode nacionalnu kampanju "Ma neće biti ništa - Nemar je prva iskra".
Poruka nije da prestanemo boraviti u prirodi, roštiljati ili uživati u ljetu. Upravo suprotno. Velik dio rizika možemo ukloniti vrlo jednostavnim odlukama: ugasiti opušak, provjeriti žar, odnijeti otpad, biti oprezni s vatrom i razmisliti gdje može završiti iskra koju smo proizveli.
Sponzorirani sadržaj donose Index i Hrvatske šume u skladu s najvišim profesionalnim standardima.