Foto: Davor Puklavec/Pixsell
NA ZAGREBAČKOM groblju Mirogoj danas je pokopan Jure Radić, jedan od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Radić je preminuo u Baškoj Vodi u 63. godini života nakon duge i teške borbe s karcinomom želuca.
Radića su, uz obitelj, ispratili brojni političari - Andrej Plenković, Željko Reiner, Milan Bandić, Vladimir Šeks, Damir Krstičević, Nikica Valentić, Franjo Gregurić, Gordan Jandroković, Zlatko Mateša, Mate Granić, Milan Kujundžić,
Jure Radić rođen je 15. rujna 1953. u Baškoj Vodi kod Makarske. Tamo je završio osnovnu školu, dok je srednju školu pohađao u Makarskoj. Redovito je ministrirao u crkvi kod fra Anđela Šimića.
Do 1979. godine bio je asistent na Građevinskom fakultetu, nakon čega postaje tajnik Društva hrvatskih građevinskih konstruktora. U periodu od 1987. pa sve do 1989. godine na dužnosti je predstojnika katedre za mostove. Dok je bio na toj dužnosti nadzirao je gradnju dubrovačkog mosta. Godine 1988. objavljuje knjigu Sedam tisućljeća gradnje mostova u Jugoslaviji. Godine 1990. postaje predsjednik SIZ-a za znanost, a 1991. predsjednik je Skupštine zagrebačkog sveučilišta. U međuvremenu je imenovan pomoćnikom ministra znanosti, tehnologije i informatike, a vrlo skoro i samim ministrom istog ministarstva.
U kolovozu 1992. godine dotadašnji predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvoje Šarinić postaje novi premijer, a Jure Radić popunjava upražnjeno mjesto predstojnika navedenog ureda. Nedugo nakon što je imenovan na novu dužnost donosi odluku o preimenovanju vile Zagorje u Predsjedničke dvore tvrdeći pri tome kako je to u tradiciji hrvatskog naroda. U listopadu 1993. godine na Drugom Općem saboru HDZ-a predsjednik stranke Franjo Tuđman prijedlozima desne struje suprotstavlja svog kandidata za glavnog tajnika stranke - Juru Radića, obrazlažući to riječima: "Radić je za središnju politiku, temeljenu na kontinuitetu djelovanja stranke, ali i načelima kršćanske demokracije". Nakon toga Radić je izabran većinom glasova.
Godinu dana kasnije, u listopadu 1994. godine, razriješen je dužnosti predstojnika ureda predsjednika Republike Hrvatske. Nakon toga prelazi na novu dužnost - postaje ministar obnove i razvitka u vladi Nikice Valentića. U javnosti je često apostrofiran dok je bio na dužnosti ministar obnove i razvitka.
Maslenički most - najveći projekt
Mediji su ga često napadali zbog gradnje Masleničkog mosta koji je trebao biti upotrebljiv i pri najvećem nevremenu, ali kada je sagrađen morao je biti zatvaran pri svakom jačem udaru vjetra.
U socijalističkoj Jugoslaviji odlikovan je Ordenom rada, a u nezavisnoj Hrvatskoj nositelj je i Spomenice Domovinskog rata.
U listopadu 2006. godine imenovan je direktorom IGH, a prije toga bio je predsjednik Nadzornog odbora IGH.