Mikroplastika se u novije doba nalazi posvuda. Ima je u čaju koji smo naručili u kafiću, u vodi, hrani, u našim krvnim žilama te čak i u posteljici. Unosimo je u organizam na razne načine; prilikom obroka, kada želimo utažiti žeđ ili dok, jednostavno - dišemo. Naime, svakoga tjedna udahnemo mikroplastike koliko je ima u jednoj kreditnoj kartici.
Mada još uvijek ne znamo kako ona točno utječe na naš organizam, sve više istraživanja ukazuje na to da bi mogla biti štetna po naše zdravlje.
Kineski znanstvenici su stoga išli istražiti na koji način bismo mogli iz vode koju pijemo ukloniti ove potencijalno opasne čestice. Tim s Medicinskog sveučilišta Guangzhou i Sveučilišta Jinan u Kini proveo je testove na mekoj i tvrdoj vodi iz slavine (koja je bogatija mineralima).
>> Znanstvenici pronašli mikroplastiku u svakoj testiranoj ljudskoj posteljici
Najviše mikroplastike uklonjeno iz vode iz slavine
Prije nego što su prokuhali vodu, dodali su u nju čestice nanoplastike i mikroplastike (NMP), a zatim filtrirali talog. Ustanovili su da se u nekim slučajevima prilikom kuhanja i filtriranja uklonilo do 90 posto NMP-a, iako je učinkovitost varirala ovisno o vrsti vode, piše Science Alert.
Naime, iz tvrde vode iz slavine je na taj način odstranjena veća koncentracija NMP-a jer ona prilikom zagrijavanja prirodno stvara naslage kamenca. Mada stvaranje kamenca zna biti iritantno jer otežava kućanske poslove, u ovome se slučaju pokazalo korisnim.
Naime, kamenac se prilikom zagrijavanja hvata za površinu sitnih čestica plastike i zarobljava ih unutar svojih naslaga koje kasnije možemo ukloniti filterom. Kuhanjem se uklonila mikroplastika i iz meke vode, ali u značajno manjoj mjeri.
"Pijenje prokuhane vode moglo bi biti održiva dugoročna strategija za smanjenje globalne izloženosti NMP-ima. Problem je u tome što se takva praksa smatra zastarjelom te se prakticira u samo nekoliko regija", navode znanstvenici u istraživanju.
Dvostruko veća vjerojatnost za moždani i srčani udar
Do sada smo u najvećem broju slučajeva proučavali utjecaj mikroplastike u laboratorijskim uvjetima; u replikama organa i kod miševa. Stručnjaci su u takvim situacijama utvrdili da mikroplastika može izazvati upalu i oksidativni stres u srčanim stanicama, oslabjeti rad srca i promijeniti broj otkucaja. Stoga su studije te vrste provedene na ljudima od velike važnosti.
Stručnjaci iz Italije su tijekom novog istraživanja otkrili komadiće plastike u masnim naslagama koje su kirurški uklonili iz pacijenata sa začepljenim arterijama i ustanovili da oni mogu biti povezani s većim rizikom od srčanih bolesti, moždanog udara i smrti.
>> Svaki tjedan udahnemo jednu kreditnu karticu mikroplastike. Gdje ona završi?
"Od 304 pacijenta kojima je čišćena glavna arterija na vratu 58% ih je u plaku koji oblaže krvnu žilu imalo mikroskopske i nanoskopske komadiće plastike s oštrim rubovima. Među njima su se nalazili polietilen i polivinil klorid (PVC)", rekao je kardiolog Raffaele Marfella sa Sveučilišta Campania u Napulju.
Polietilen je vrsta plastike od koje se radi većina vrećica i boca za jednokratnu upotrebu. PVC se koristi za izradu vodovodnih cijevi, plastičnih boca, podova itd. Znanstvenici su ustanovili da su pacijenti s mikroplastikom u plaku imali dvostruko veći rizik od moždanog udara, nefatalnog srčanog udara ili smrti od onih koji nisu u naslagama imali ove sićušne čestice.