MEĐU INICIJATIVAMA koje je hrvatski premijer danas iznio na Saboru svoje stranke najvjerojatnije će veliku pažnju izazvati ona prema kojoj bi se biračko pravo u Hrvatskoj trebalo sniziti s dosadašnjih 18 na 16 godina.

Nema sumnje da će Sanader zbog ovoga dobiti pljesak čak i od onog dijela javnosti manje sklonog da Hrvatsku pod njegovom vladavinom vidi kao "pokrenutu", a u svemu što se za vrijeme njegovog mandata dogodilo uspjeh. Neki će smatrati da je ovime Sanader, a s njime i HDZ, napravio još jedan bitan korak prema svojoj "europeizaciji" i pretvaranje sebe, a i same Hrvatske u ne samo "normalnu" nego i "naprednu" i "cool" državu.

Naime, ako se ova inicijativa provede u djelo, ona će, barem djelomično, začepiti usta svima onima koji tvrde da je HDZ konzervativna i reakcionarna stranka. U pitanju nije više transformacija od zadrtog Tuđmanovog nacionalizma prema europskom desnom centru i demokršćanstvu, nego nešto još radikalnije – HDZ postaje "cool" i "liberalan", odnosno pomiče se prema centru na isti onaj način na koji je Tony Blair svojevremeno transformirao britanske laburiste.

Sanader je svoju inicijativu obrazložio nastojanjem da se "mladi uključe u društvo", a takva retorika, odnosno kult mladosti kao pozitivne snage u društvu, se obično vezuje uz ljevicu.

U stvarnosti, dakako, ova inicijativa – čak i ako se kojim slučajem progura u Saboru prije predstojećih izbora – neće imati ama baš nikakvih praktičnih učinaka.

Dosadašnji rezultati izbora, ali i višedesetljetni demografski trendovi, jasno pokazuju da su mladi najmanje važan i najmanje odlučujući dio biračkog tijela. Mladih birača je najmanje u sveukupnoj populaciji, a i među njima je najmanja sklonost da se ide na izbore.

Šesnaestogodišnjaci – isti oni koje bi novostečeno pravo glasa trebalo uključiti u društvo – će izbornu nedjelju dočekati pijani, ušlagirani ili previše opterećeni školom da bi se prošetali do najbližeg birališta. A i čak da kojim slučajem do njega zalutaju, teško da će znati razlikovati jednu političku stranku od druge, ili će o samom izbornom procesu znati više nego što znaju o omiljenom jelovniku sudionika "Big Brothera".

Iako će, dakako, biti i onih šesnaestogodišnjaka koji će o izborima i politici imati "tri čiste", odnosno koji će dolaskom na biralište pokušati odlučivati o svojoj i sudbini svoje djece, oni će biti beznačajna manjina. Sljedeće, a i mnoge druge izbore će i dalje odlučivati njihove bake i prabake, odnosno sloj umirovljenika kojih će biti sve više i više, i koji na birališta izlaze u nedjelju ujutro s disciplinom švicarske urice.

S druge strane, na ovu inicijativu se može gledati i kao na osvježavajući, ali beznačajni i bezazleni demagoški trik. Ali, ona bi – ukoliko bude provedena u praksi – mogla postati samo još jednim primjerom nejednakosti, nedosljednosti i licemjerja koje karakterizira hrvatsku politiku i društveni život.

Naime, postavlja se pitanje da li stariji maloljetnici trebaju zajedno s biračkim pravom trebaju dobiti neka druga prava – prava na zasnivanje obitelji, pravo na zapošljavanje u državnim službama, pravo da netko od njih možda i završi u Predsjedničkim dvorima i sl. A isto tako se treba postaviti pitanje dolaze li uz veća prava i veće odgovornosti.

Ako je 16-godišnjak dovoljno mentalno zreo da se u njegove ruke stavlja sudbina države, onda bi trebao biti dovoljno mentalno zreo da snosi posljedice svojih postupaka. Znači li Sanaderova inicijativa da će se u Hrvatskoj ukinuti i kaznenopravni institut "starijih maloljetnika", odnosno hoće li 16-godišnjaci dobivati po tri-četiri desetljeća strogog zatvora ako počine neki zločin, a ne današnji maksimum od deset godina?

Na ta i druga pitanja koja je postavila Sanaderova inicijativa – inače "posuđena" od saborskih zastupnika "trećesiječanjske vlasti" – se, najvjerojatnije tijekom ove izborne kampanje neće dobiti zadovoljavajući odgovor.

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr