Koliko god zvučalo čudnovato, unutar zvijezda, pa čak i našeg Sunca, mogle bi se skrivati sićušne crne rupe nastale tijekom Velikog praska, takozvane primordijalne crne rupe. Astronomi su otkrili način na koji bi ih mogli prepoznati – prema svojevrsnom "potpisu" same crne rupe, odnosno po vibracijama koje uzrokuje na površini zvijezde.
A ako se dovoljno njih skriva u zvijezdama, ove drevne crne rupe bi mogle funkcionirati kao tajanstvena tamna tvar koja drži svemir na okupu. Obične crne rupe nastaju nakon smrti gigantskih zvijezda, kada njihove masivne jezgre kolabiraju i postanu toliko guste da njihovoj gravitacijskoj sili ne može pobjeći niti svjetlost.
Rješenje za tamnu tvar
Poznati fizičar Stephen Hawking je 1971. predložio alternativno podrijetlo crnih rupa. Smatrao je da su u gustoj juhi čestica nekoliko trenutaka nakon Velikog praska određena područja mogla biti dovoljno gusta da se uruše i stvore crne rupe raznih veličina.
Ove primordijalne crne rupe mogle bi funkcionirati kao tamna tvar koja svojom gravitacijom plete kozmičku mrežu i koja čini 85% materije u svemiru. Astronomi su tražili bljeskove takvih crnih rupa, ali ih nisu pronašli. No, oni su se dali samo u potragu za većim primjercima jer bljeskove onih manjih crnih rupa, s masom asteroida i promjerom atoma vodika, ionako ne bi prepoznali, piše Science.
Kakva bi se crna rupa mogla skrivati unutar Sunca?
Astrofizičar Earl Bellinger s Instituta za astrofiziku Max Planck u Njemačkoj i njegovi kolege ponovno su "oživjeli" tu hipotezu i zamislili svemir u kojem je tamna tvar u potpunosti sastavljena od sitnih crnih rupa. Također su izračunali kakve bi učinke primordijalne crne rupe različitih masa mogle imati na evoluciju zvijezde domaćina.
Što se tiče Sunca, znanstvenici su isključili mogućnost postojanja crne rupe s masom manjom od tipičnog asteroida jer ona ne bi rasla niti imale mjerljive učinke. Također su isključili one veće od Sunca jer bi brzo proždrle samu zvijezdu. To znači da bi se unutar Sunca mogla skrivati jedino crna rupa s masom planeta Merkura (ili nešto većom), koja bi gomilala materiju i rasla, ali ne prebrzo.
Takva crna rupa koja usisava sunčevo gorivo iznutra potaknula bi rast zvijezde te bi se njena temperatura tijekom više milijuna godina ohladila ispod one potrebne za nuklearnu fuziju, što je reakcija koja održava zvijezdu stabilnom. Zbog efekta hlađenja, zvijezda bi postala burna i kaotična, poput lonca s kipućom vodom.
Sunce bez "potpisa"
Na kraju bi se pretvorila u rijetku vrstu zvijezde zvanu crvena lutalica (engl. red straggler). Takva zvijezda bi zbog crne rupe u svom središtu pulsirala na jedinstven način stvarajući specifičan potpis. Bellinger sada namjerava, u potrazi za tim potpisom, analizirati oko 500 crvenih lutalica za koje trenutno znamo.
S obzirom na to da bi zvijezde u kojima se nalaze crne rupe pulsirale na specifičan način, malo je vjerojatno da se tako nešto događa s našim Suncem jer bismo već vidjeli traženi "potpis". S druge strane, još uvijek se ne može isključiti ideja da se unutar Sunca skriva malena crna rupa.
Crna rupa koja je premala za stvaranje uočljivog potpisa još uvijek može utjecati na evoluciju Sunca, kaže Bellinger. Takva bi crna rupa učinkovito snizila temperaturu naše zvijezde i na kraju čak spasila Zemlju od užarenog kraja jer se Sunce onda ne bi pretvorilo u crvenog diva i progutalo sve oko sebe, navodi New Scientist.
Ljude ne bi dočekala ista promjena sudbine. I dalje bi bilo prevruće za život kakav poznajemo jer bi bilo toliko užareno da bi praktički proključali svi oceani na našem planetu.
"Iako bi zvijezde s crnim rupama teoretski mogle objasniti tamnu tvar, i dalje postoji jedan problem – kako su zvijezde uopće uspjele zarobiti primordijalne crne rupe s obzirom na to da su jako male i kreću se velikim brzinama", upitao je astrofizičar Paulo Montero-Camacho sa Sveučilišta Tsinghua u Kini. Na to pitanje za sada nema odgovora.
Istraživanje naziva Solar Evolution Models with a Central Black Hole objavljeno je u časopisu The Astrophysical Journal.