Ebrahim Raisi nalazio se blizu vrhunca moći u Islamskoj Republici i mnogi su mislili da će se popeti do njenog samog vrha. Dramatičan obrat donio mu je drugu sudbinu.
Njegova smrt u helikopterskoj nesreći promijenila je rastuća nagađanja o tome tko će na kraju zamijeniti 85-godišnjeg vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Khameneija, čije je zdravlje dugo bilo u središtu intenzivnog zanimanja, piše BBC. Ne očekuje se da će tragična sudbina iranskog predsjednika poremetiti smjer iranske politike ili uzdrmati Islamsku Republiku na bilo koji posljedičan način, ali testirat će sustav u kojem konzervativni tvrdolinijaši sada dominiraju svim granama vlasti, izabranim i neizabranim.
"Sustav će napraviti veliku predstavu o njegovoj smrti i držati se ustavnih procedura kako bi pokazao funkcionalnost, a u isto vrijeme tražiti novog vođu koji može održati konzervativno jedinstvo i lojalnost Khameneiju!, govori dr. Sanam Vakil, direktor Programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u think tanku Chatham House.
Raisijevi protivnici pozdravit će odlazak bivšeg tužitelja koji je imao odlučujuću ulogu u masovnim pogubljenjima političkih zatvorenika 80-ih godina (što je on negirao). Njegovi protivnici nadat će se da će kraj njegove vladavine ubrzati kraj ovog režima.
Za iranske vladajuće konzervativce državni će sprovod biti prigoda puna emocija; to će također biti prilika da počnu slati svoje signale kontinuiteta. Znaju da svijet gleda.
"U posljednjih 40-ak godina, prema zapadnjačkim narativima, Iran je trebao propasti i raspasti se, ali nekim čudom još uvijek je ovdje i predviđam da će i dalje biti ovdje u godinama koje dolaze", rekao je profesor Mohammed Marandi s Teheranskog sveučilišta.
Kritično mjesto
Još jedno kritično mjesto koje se mora popuniti je Raisijeva pozicija u Skupštini stručnjaka, tijelu ovlaštenom da izabere novog vrhovnog vođu, kada dođe do te daleko značajnije tranzicije. "Raisi je bio potencijalni nasljednik jer je, kao i sam Khamenei kada je postao vrhovni vođa, bio relativno mlad i vrlo lojalan ideolog predan sustavu", kaže dr. Vakil o ovom netransparentnom procesu odabira, u kojem se javlja niz imena, uključujući sina vrhovnog vođe Mojtaba Khameneija.
Čak i prije nego što je Raisijeva smrt službeno potvrđena, ajatolah je u objavi na X-u prenio da se "iranski narod ne treba brinuti jer neće biti poremećaja u vođenju zemlje".
Neposredniji politički izazov bit će organiziranje prijevremenih predsjedničkih izbora. Vlast je prenesena na potpredsjednika Mohammada Mokhbera; novi izbori moraju se održati u roku od 50 dana.
Ovaj apel biračima uslijedit će samo nekoliko mjeseci nakon što su parlamentarni izbori u ožujku otkrili rekordno nizak odaziv u zemlji koja se nekoć ponosila velikim entuzijastičnim sudjelovanjem. Nedavni izbori, uključujući izbore 2021. koji su Raisija doveli na mjesto predsjednika, također su bili obilježeni sustavnim isključivanjem umjerenih i proreformskih suparnika od strane nadzornog tijela.
Okretanje smjera?
"Prijevremeni predsjednički izbori mogli bi Khameneiju i višim državnim ešalonima pružiti priliku da preokrenu smjer kako bi glasačima omogućili povratak u politički proces. Ali, nažalost, dosad nismo vidjeli nikakve naznake da je država spremna i voljna poduzeti takav korak", kaže Mohammad Ali Shabani, urednik londonske novinske web stranice Amwaj.media.
Ali, čak i među Raisijevim kolegama i konkurentima, čini se da nema očitog nasljednika.
"Postoje različiti tabori unutar ove konzervativne skupine, uključujući pojedince koji su tvrdokorniji i druge koji se smatraju pragmatičnijima", ističe Hamidreza Azizi, suradnik SWP-a, think tanka sa sjedištem u Berlinu. Vjeruje da će to zaoštriti sadašnje natjecanje za mjesto u novom sazivu parlamenta i na lokalnim razinama.
Tko god preuzme Raisijevu poziciju, nasljeđuje ovlasti zabranjivanja i ograničene poluge moći. Konačna ovlast za donošenje odluka u Islamskoj Republici pripada vrhovnom vođi. Vanjska politika, posebno u regiji, rezervat je Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) koji ima sve veću moć.
Predsjednika se nije puno pitalo prije nekoliko mjeseci kada se Iran suočio s neviđenim napetostima sa svojim najvećim neprijateljem Izraelom zbog razornog rata u Gazi. To je izazvalo opasnu svađu i uzbunilo mnoge prijestolnice, ponajviše Teheran, zbog potencijala za još riskantniju spiralu eskalacije.
Ali dok je Raisi obavljao svakodnevne dužnosti, Iranci su se mučili se sa sve većim financijskim poteškoćama povezanim s paralizirajućim međunarodnim sankcijama, kao i lošim upravljanjem i korupcijom.
Val prosvjeda
Inflacija je skočila na više od 40%; vrijednost riala je pala.
U njegovom mandatu Islamsku Republiku također je potresao izvanredni val prosvjeda izazvanih smrću 22-godišnje Mahse Amini u pritvoru u rujnu 2022., koju je privela moralna policija zbog navodnog kršenja iranskog strogog pravila odijevanja.
Nekoliko tjedana prije nemira Raisi je naredio pooštravanje iranskog "zakona o hidžabu i nevinosti" koji je obvezivao žene da se ponašaju i oblače skromno, uključujući nošenje marame. Ali prosvjedi koje je predvodila mlađa generacija žena, kritizirajući niz ograničenja nametnutih njihovim životima, uglavnom su usmjerili svoj bijes na stvarne izvore moći, vrhovnog vođu i sam sustav.
Skupine za ljudska prava kažu da su stotine ljudi ubijene u gušenju ove akcije, a tisuće zatočene.
"Budući da je izabran s najnižim zabilježenim odazivom na predsjedničkim izborima u iranskoj povijesti, Raisi nije imao popularan mandat kao njegov prethodnik Rouhani", kaže Shabani govoreći o reformističkom vođi Hassanu Rouhaniju čiju je početnu popularnost djelomično potaknuo nuklearni sporazum iz 2015., koji se raspao kada je predsjednik Trump jednostrano povukao sudjelovanje SAD-a tri godine kasnije.
Neizravni razgovori između administracije američkog predsjednika Joea Bidena i Raisijevih suradnika slabo su napredovali.
"Iznenadna smrt predsjednika obično je događaj koji ima posljedice, ali..."
"Izbjegao je veliki dio gnjeva koji su protivnici Islamske Republike usmjerili na Rouhanija, dijelom zato što su ga jednostavno smatrali manje utjecajnim i učinkovitim", objašnjava Shabani.
Helikopterska nesreća također je odnijela život iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amir-Abdollahiana koji je igrao aktivnu ulogu u pokušaju predstavljanja iranskih argumenata svijetu i pronalaženju načina za ublažavanje učinka sankcija.
Tijekom hitne diplomacije oko rata između Izraela i Gaze, bio je glas na telefonu i lice na sastancima s iranskim saveznicima, kao i s arapskim i zapadnim ministrima vanjskih poslova koji su željeli smiriti i obuzdati napetosti.
"Bio je koristan kanal za prenošenje poruka", komentirao je visoki zapadni diplomatski izvor, "ali to je bilo prilično formalno jer moć nije bila u ministarstvu vanjskih poslova".
"Iznenadna smrt predsjednika obično je događaj koji ima posljedice, ali unatoč tome što su ga smatrali potencijalnim vrhovnim vođom, nedostajala mu je politička potpora i bilo kakva jasna politička vizija. Ali politički faktori koji su ga podržavali prilagodit će se i napredovati bez njega", tvrdi analitičar Esfandyar Batmanghelidj, izvršni direktor think tanka Bourse and Bazaar.