Foto: FAH
U SPLITU je nastavljeno suđenje generalu JNA Borislavu Đukiću za miniranje brane Peruća.
Svjedok Boženko Jelić bio je angažiran na saniranju brane.
"Za rušenje je bilo neophodno postaviti eksploziv u tunelu za kontrolu. Eksploziv je potom trebalo zasuti zemljom da se ne izgubi snaga eksploziva. Pokazalo se da su posao odradili šeprtljavo i netemeljito, na brzinu", kazao je Jelić.
"Eksploziva bilo dovoljno, ali nije stručno upotrebljen"
Dobio je četiri vojnika inženjerca za spašavanje brane. Među njima je bio i Vladimir Benac, kojeg su spustili u šaht sa ispusnim otvorom za pražnjenje vode iz brane.
"Trebalo je prije svega provjeriti je li taj otvor miniran. Nije bio miniran. Osposobili smo strojarnicu, podigli ventil i ispustili vodu. Radilo se o ogromnoj količini. Četiri dana smo čekali da padne nivo vode, nakon toga brana je bila spašena", kazao je Jelić.
Branitelj Željko Ostoja zanimao se za potrebnu količinu eksploziva za miniranje brane.
"Po mojoj procjeni za rušenje Peruće bilo je potrebno 10 do 20 tona eksploziva. Bilo ga je dovoljno, ali nije stručno upotrebljen. Da voda nije bila ispuštena, branu bi bilo teško spasiti", kazao je.
"Đukić je prijetio napadima i avijacijom"
Mile Gverić za Đukića je prvi put čuo u kolovozu 1991. godine.
"Moj poznanik Nikola Vranješ pričao mi je kako je čuo da major Đukić prijeti napadom na Vrliku i da će za to angažirati avijaciju. Major Đukić je srpskom stanovništvu držao govore i prijetio daljnjim napadima nakon što se završi napad na Petrinju. Nakon napada JNA i paravojnih snaga na Vrliku, izbjegao sam s obitelji u Sinju. Priključio sam se sinjskoj brigadi, a do listopada 1993. godine bio sam pripadnik vrličke satnije smještene u mjestu Čačin Dolac, šest do 10 kilometara od Peruće", kazao je svjedok.
Pravi čovjek, borac i oficir
Dio satnije bio je smješten svega 600 metara od brane. Gverić je na branu došao par sati nakon što je minirana.
"Brana je bila potpuno uništena, voda je izlazila iz brane, poplavila su postrojenja. Benac je otvorio temeljni ispust, poslije je i stradao. O Đukiću sam čuo i 1995. godine od ranjenog Jove Drče, pripadnika srpskih snaga. Pričao je kako je Đukić bio u kasarni u Kninu i da su o njemu govorili kako je pravi čovjek, borac i oficir i da je upravo on vodio akcije prema Sinju i Drnišu", kazao je Gverić.
Potvrdio je da ima video kazete s govorima generala Đukića postrojbama koje su napadale Sinj i Vrliku. Sjeća se da je Đukić dao i intervju za TV Beograd. Do materijala je došao u upravnoj zgradi Dalme nakon oslobođenja Vrlike.
Tužiteljicu Marinu Matušan zanimalo je može li se Gverić sjetiti još nekih srpskih zarobljenika koji su spominjali Đukića.
"Slobodan Despinić, Jovan Bilić i Milan Manojlović govorili su da je aktivno sudjelovao kod rušenja brane Peruća. Despinića znam od prije rata iz Otišića, Jovanu Biliću sam bio direktor u Dalmi i dao sam mu otkaz, a Manojlovića sam poznavao kao poručnika. Pričao mi je o minskim poljima na Svilaji i također je govorio o Đukiću", kazao je Gverić.