Foto: 123rf
U svakoj četvrti, u svakom mjestu postojala je barem jedna videoteka koja je nudila nekada VHS, a kasnije i DVD naslove, od hitova do nezaboravnih klasika. Pa ako ste željeli uvečer pogledati dobar film, prošetali biste do „svoje“ videoteke, pogledali izbor, popričali s drugim korisnicima, ali često i s onima iza pulta. Vlasnici videoteka i njihovi radnici često su bili i zaljubljenici u film i dobri poznavatelji istog. No, videoteke i cijeli ritual oko njih, uključivo i premotavanja VHS kasete na početak, s vremenom je nestao.
Brzi Internet i servisi tipa Netflixa, gdje za desetak eura dobijete pristup tisućama filmova i serija, ugasili su videoteke praktički svugdje u svijetu. Ljudi koji su se bavili tim poslom morali su naći neki drugi.
Trebali bi zahvaliti Uberu
Vrlo slično se događa s Uberom i srodnim platformama (Uber je samo najpoznatiji u Hrvatskoj, već i njemu konkurencija „diše za vratom“). Umjesto cijelog sustava složenih certificiranja i propisa tržišno ograničene i nadzirane taksi usluge, pojavio se model koji putem mobilnog telefona spaja one koji se žele voziti s onima koji ih žele voziti. Pri čemu umjesto operatora nastupa aplikacija, umjesto državnog licenciranja tu je ocjenjivanje vozača, a umjesto taksimetra tu je mjerenje udaljenosti Googleovim zemljovidima i GPS-om.
I znate što? Taksisti za to ne bi trebali prosvjedovati, već zahvaliti Uberu jer im je pokazao što će se događati u budućnosti.
Treba nam nova regulacija – jednostavnija
Uber nije taksi, već najam vozila s vozačem i tako se promovira. Realno, ako je vozačka dozvola i tehnički ispravno vozilo dovoljno da sjednete u njega i odvedete na more petero djece – zašto bi vam trebalo išta više da po gradu vozite jednog ili dvojicu putnika?
Nova regulacija nam definitivno treba – ali ne ona koja ograničava Uber, tu treba par osnovnih stvari regulirati, tipa osiguranja putnika, već nam treba nova regulacija koja bi olakšala rad klasičnim taksistima! Naime, na izvornoj ideji standardizirane usluge (a radi toga je cijela regulacija nastala, kako biste kada dođete u novi nepoznat grad dobili neku urednu i standardnu uslugu), naselio se velik broj onih koji žive na račun taksista.
Taksisti moraju baždariti taksimetre – čemu to uopće ako danas svaki smartphone mjeri lokaciju u metar? Taksisti moraju plaćati dozvole lokalnoj samoupravi – zašto ako obavljaju korisnu komunalnu uslugu? Imaju periodične preglede vozila – jesu li za suvremena vozila potrebni toliko često? Moraju imati prekvalifikaciju u profesionalnog vozača – ali taj nema nikakvu „naddozvolu“ u odnosu na standardnu vozačku dozvolu! Govorimo o vožnji automobila od točke A do točke B, nešto što su mnogi od nas položili i prije završetka srednje škole!
Posebna glupost je taksi ispit o poznavanju grada – nekada je zaista trebalo znati sve ulice, ali danas to radi računalo. Dodatno, u doba pametnih telefona teško da ćete pitati taksista o povijesnim znamenitostima.
Pogrešni neprijatelj
Taksisti su se okrenuli pogrešnom „neprijatelju“, njima nije problem Uber, njima je problem sisanje od strane lokalnih samouprava i svih koji su se zakačili na taj biznis. Propišite i Uberovcima i taksistima par osnovnih uvjeta, tipa dodatno osiguranje i, recimo, onu „Školu dobre vožnje“ i pustite ih da zarađuju! Taksistima pri tome ostaju prednosti stajališta i „žutih traka“, što je već sasvim lijepa prednost.
Nikakve druge posebne regulacije i posebna ograničenja broja vozila nisu potrebna – to će urediti tržište, kako uostalom uređuje i u drugim djelatnostima. Ima li ograničenja broja trgovina ili čak odvjetnika u nekom gradu – nema. Zašto bi bilo ograničenja u broju ljudi koji po gradu žele razvoziti druge ljude?
Oni koji zazivaju prošlost – izgubit će
Ako taksisti misle da će nešto dobiti blokadom ulica – neće, postat će još omraženiji. Ako misle da će se sve vratiti kako je bilo – neće jer se tehnologija ne može zaustaviti. Ako se ja želim voziti i ima netko spreman da me vozi, država nema što tu zabranjivati, pa nije to šverc droge ili oružja!
Usput, nećete pri tome dobro zarađivati, jer u vrlom novom svijetu vožnja automobila od točke A do točke B nije nešto posebno cijenjena vještina, štoviše, istu posjeduje većina stanovnika. Vožnja tankera ili Airbusa je puno više na cijeni. Samo u smiješnim ekonomijama tipa naše nekome može pasti na pamet kako će vožnjom automobila zarađivati više nego nastavnik u školi. U pitanju je posao koji se vani radi privremeno – dok se ne nađe nešto bolje.
Stižu samovozeća vozila
Ne najmanje važno – Uber taksistima služi kao izvrsno upozorenje. Kompanija je inače u minusu, znate zašto? Jer kao i mnogi drugi ulaže doslovno stotine milijuna dolara u razvoj samovozećih automobila. Dok se u Hrvatskoj stvari srede za ovakav Uber, koliko smo spori – već će krenuti vozila bez vozača, koja će za 20 kn voziti preko cijelog grada i pri tome potrošiti valjda dvije kune za struju. Niti jedan auto s vozačem ne može biti konkurentan električnom samovozećem vozilu, koje je uz to i sigurnije nego kad ga vozi čovjek. I ta vozila nisu nikakav SF, već uredno eksperimentalno voze po svjetskim ulicama.
Klasičan taksi će se kroz desetak godina ugasiti – zamijenit će ga mali samovozeći automobili, a vozilo s vozačem će biti znak kako putnik ima status i novac za živog vozača. Svi oni mlađi od 50 u taksi poslu trebaju se zamisliti što će raditi, jer mirovinu će kao vozači teško dočekati. Ne mogu se baviti ni omiljenim igranjem šaha – IBM-ov Deep Blue već igra bolje od čovjeka! Taksisti će slijediti sudbinu vlasnika videoteka, ili novi biznis ili tužno gledati dva preostala korisnika usluge, također zarobljena u vremenu.
Posebna priča su udruge taksista – umjesto da već rade na izlaznoj strategiji iz posla koji se gotovo sigurno gasi, oni zazivaju prošlost, kada je sve bilo za njih fino, a za korisnike skupo i uvelike lokalni monopol. E, pa prošlost je zauvijek prošla.
Posebno zgodna stvar u svemu tome je da vrli novi svijet samovozećih vozila neće trebati ni udruge, ni komore, ni bilo kakve slične predstavnike. Nije baš da ćemo ih žaliti!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala